Gabrić: Godina bez pomaka

Kako ističe predsjednik Uprave Combisa Ivan Gabrić ova godina neće imati previše pomaka na bolje, a sljedeća bi trebala biti godina gospodarske stabilizacije koja bi omogućila dugoročnije planiranje poslovanja. Izlazimo iz komforne zone koju nam je dao rast domaćeg tržišta, što je svakako dobro, putuje se po regiji, traže se nove poslovne prilike, objašnjava Gabrić i dodaje da smo svi bili prisiljeni povećati svoju učinkovitost, smanjiti pritom troškove svojih operacija, optimizirati troškove investicija, te uzevši sve to u obzir, mislim da cijela industrija sasvim dobro funkcionira.

Kakvom procjenjujete ovu 2013. informatičku godinu u Hrvatskoj?

Ne vidimo nikakvih velikih pomaka. Stoga će informatička 2013. godina biti ista ili slična kao i prošla godina. Mi smo bili svjesni da su trendovi uspostavljeni u posljednje tri do četiri godine zapravo posljedica globalnog utjecaja. Zato i nismo očekivali da će nam samo otvaranje EU tržišta donijeti neke bitne prednosti u odnosu na poslovno okruženje u kojem smo do tada poslovali.

Prije svega razlog tome je što su ta tržišta pod određenom dinamikom i utjecajem stanja u pojedinim gospodarstvima, a tome svakako treba dodati i da je naš doprinos zapravo izuzetno malen. Nije se dogodilo ništa novoga, i to je zapravo dobar pokazatelj, jer smo u nekoliko prethodnih godina imali u najboljem slučaju stagnaciju tržišta u nekim segmentima. Realno gledajući cjelokupno je IT tržište ipak zabilježilo pad.

U tom kontekstu gledajući, ove godine u Hrvatskoj imamo stabilno tržište, što je svakako dobro, jer ono čega smo se svi pribojavali s obzirom na gospodarsku situaciju, je drastičniji pad od 10, 20 pa čak i 30 posto. No to se nije dogodilo.

Takav bi pad svakako unazadio razvoj industrije, koji je i ovako i onako u stagnaciji. Naime, sama IT industrija nije mogla održati onaj nivo ulaganja u samu sebe koji je primjerice bilo u razdoblju od 2006.-2008. godine, dakle u godinama prije krize. Pritom treba napomenuti kako su još i 2009., dakle kada je svjetska kriza već započela, domaća ulaganja u IT industriju od strane samih tvrtki u njoj, bila na zavidnoj razini.  Moram spomenuti kako je kriza kod nas ipak kasnila.

Ipak hoće li biti rasta tržišta u ovoj godini?

Mi ne računamo na rast, nego na stagnaciju. Iako ne isključujem mogućnost da bi u nekim segmentima tržište ipak moglo čak i pasti. Dakle očekujem da će tržište biti iste vrijednosti kao i 2012. godine, a to nam prema planovima daje dovoljno prostora za funkcioniranje.

Kada pogledamo segmente - hardver, softver, usluge. Kakva su očekivanja?

Niti jedan od spomenutih segmenta nema drugačiju dinamiku razvoja od ostalih. Stoga je za očekivati da će se svi oni manje-više ponašati slično. Niti hardversko tržište može rasti, jer je prisutan nastavak trenda iz prethodnih godina, ali niti realno uzevši softver. Usluge, koje su posljedica ova dva prethodna segmenta slijede istu dinamiku, i u ovoj godini.

Ono što hrvatska informatička industrija prolazi posljednjih nekoliko godina je transformacija i stasanje na drugačiji način, prilagođavanje tržišnim uvjetima kod nas i u okruženju, odnosno svim tržištima gdje poslujemo, a prije svega to se odnosi na regiju.

Mi smo svi bili prisiljeni povećati svoju učinkovitost, smanjiti pritom troškove svojih operacija, optimizirati troškove investicija. Uzevši sve to u obzir, mislim da cijela industrija sasvim dobro funkcionira. Da smo o tome razgovarali prije pet godina, mislim da bih bio mnogo konzervativniji u očekivanjima. Na kraju, većina je hrvatskih tvrtki opstala i prilagodila se. Naravno, sve je restriktivnije, no u tome nema ništa loše.

Ako usporedimo informatičku industriju s nekim fundamentalnim granama gospodarstva mislim da se informatička industrija kvalitetno oduprla krizi. I to je svakako dobro jer su ljudi zadržali i znanja i kompetencije, a niti velikih potresa na tržištu rada nije bilo.

Postoji li bojazan da će ljudi jednostavno otići raditi u inozemstvo ili raditi za inozemne tvrtke iz Hrvatske?

Mi smo po prirodi industrije uvezani sa svijetom, pa tako i Europskom unijom. Mislim da većih potresa neće biti. Svi koji su koristili alate društvenih mreža kako bi pronašli posao u inozemstvu su to već napravili, naravno ako su to željeli. Postoji priroda globalnog balansa.

Hrvatski su IT stručnjaci išli u inozemstvo i u posljednjih četiri-pet godina, no ne mislim da će se taj trend pojačati. Sigurno je da netko tko želi maksimizirati svoja primanja može otići, uz pretpostavku da će zadovoljiti sva očekivanja u nekom od globalnih centara, no uz smanjenje kvalitete života, jer to je realnost. Za neke postoje i prilike, no ako ćemo iskreno za mnoge to baš i nisu najbolje prilike.

Realno hrvatsko informatičko tržište je u mnogo čemu drugačije. U nekim stvarima naravno bolje, ali u nekima i lošije, i to treba uzeti u obzir. Ne vidim fundamentalnu promjenu. Neki veliki pomak ne očekujem.

Mislim da smo još mlaki kada je riječ u prihvaćanju vrlo visokih standarda koji se pred IT stručnjake postavljaju u inozemstvu. Mislim tu prije svega da smo u mnogim situacijama neosviješteni, da puno više očekujemo nego što bismo dali. Za mnoge je zbog toga hrvatsko tržište mnogo bolji odabir, nego odlazak u inozemstvo. Pritom ne treba zaboraviti kako se kod nas ipak radi od 8 do 17, a u mnogim slučajevima vani je to od 8 do 20, pa i subote i nedjelje, bez plaćenih prekovremenih. To je sve što svakako treba uzeti u obzir. Netko će prihvatiti takve standarde.

Za gospodarstvo ne bi bilo loše da više naših ljudi ima iskustvo rada u inozemstvu, jer će se prije ili kasnije vratiti i donijeti natrag znanja, a ne samo novac koji su tamo zaradili.

Što je s izlaskom na regionalna tržišta?

Mislim da smo mi plafon dostigli negdje 2009, nakon nekoliko godina dobrog rasta. Nakon tog perioda više nismo imali niti tu razinu kvalitete, ali niti kvantitete kako bismo odgovorili na zahtjeve inozemnih tržišta, pa uključujući i ona regionalnih tržišta.

Mislim da se danas ništa nije promijenilo. Mi moramo naći neko svoje mjesto pod suncem.

Za neki globalni razvojni centar smatram da nema mogućnosti, pogotovo ako se ne radi o nekom manjem timu. Mislim da bi dolazak nekog velikog međunarodnog IT igrača i otvaranje nekog razvojnog centra kod nas bio poput dobitka na lutriji. To je realno stanje na tržištu.

Naime, u periodu kada smo se otvorili prema okolnim tržištima, veliki globalni igrači su tada dolazili. Tada smo imali priliku, jer već 2003. smo postali preskupi, nismo imali niti potrebno iskustvo, a niti znanje.

Tako smo u Hrvatskoj imali vrlo jake regionalne centre velikih globalnih vendora, no ta se situacija posljednjih godina jako mijenja. Oni svi smanjuju svoje poslovanje i broj ljudi na našem tržištu.

Nismo uspjeli s jedne strane ponuditi neku vršnu vrijednost, a s druge strane već spomenuto - postali smo preskupi. Uz to, tržište koje smo morali pokrivati razvijalo se bržom dinamikom od našeg, i to je pridonijelo da su globalni vendori svoje timove na našem tržištu jednostavno smanjili.

Ipak male hrvatske IT tvrtke uspijevaju u izlasku na svjetsko tržište. Kako to procjenjuješ?

Bilo je dobrih uspjeha, uspješnih firmi. IT industrija je bila dobar primjer kako se ponašati u smislu ambicije izlaska na tržište. Mnoge su tvrtke sve što su imale investirale u izlazak u regiju i na svjetsko tržište. To je stvarno odlično.

No, imali smo probleme u materijalizaciji truda, s jedne strane nismo to radili previše strukturirano, a s druge strane niti ta tržišta nisu omogućila veliki skok koji bi onda omogućio naknadno unutarnje restrukturiranje tvrtki. Problem je što nije bilo povrata u odnosu na očekivanja.

U posljednjih par godina postali smo suzdržaniji u ponavljanju tih pogrešaka. Međutim mi ćemo to morati ponoviti, smoći snage i energije, ali i novaca da se trgnemo i izađemo u regiju, a samim time i u Europu.

Svakako moramo učiti na iskustvima.

Kada je riječ o Combisu mi smo dosta uložili u regiju i radili, stvari nisu loše, ali su iznimno teške. Financijski gledano - preteško i premalo za toliko puno truda. Ono što učimo kroz to iskustvo jest da treba probati, ali da garancija nema.

Izlazimo iz komforne zone koju nam je dao rast domaćeg tržišta, što je svakako dobro, putuje se po regiji, traže se nove poslovne prilike. I tako jednostavno mora biti kako bi se uspjelo. Mi smo u odnosu na EU realno mali, ne trebamo očekivati da će nam se otvoriti neki ogroman izvor novca.  Neka naša tehnologija može biti korisna, no to je vrlo zahtjevno, potrebna je ogromna marketinška investicija zbog koje treba „roniti bez daha“ na drugu stranu i nadati se da ćeš izdržati.

Treba napraviti puno malih koraka, ne očekivati uspjeh preko noći i to je način na koji se može uspjeti.

Što očekuje od informatičkog tržišta u 2014. godini?

Ja bih iskreno očekivao stabilizaciju, ono što nam nedostaje kao društvu i gospodarstvu je stabilna situacija kako bismo mogli koliko-toliko stvarno i realno planirati budućnost. Tako osigurao bi se dugoročni rast i razvoj tržišta.

Što se tiče Combisa mi smo se prilagodili posljednjih godina, gledamo tržišne prilike i uvjereni smo da će se one pronaći, ali kako sam već rekao ne treba očekivati nešto na brzinu, već je potrebno drugo i strpljivo raditi. Nakon toga slijedi i rast, a među ostalim i na EU projektima, kada je riječ o lokalnom tržištu.