Projekt digitalnog eura ulazi u odlučujuću fazu europskog zakonodavnog procesa. Odbor za ekonomska i monetarna pitanja Europskog parlamenta zakazao je za 23. lipnja glasanje o nacrtu izvješća o uspostavi digitalnog eura, čime se otvara put prema plenarnoj raspravi i konačnom usuglašavanju s Vijećem Europske unije. Riječ je o pravnom okviru bez kojeg izdavanje digitalne valute središnje banke nije moguće, premda sama regulativa ne obvezuje Europsku središnju banku na njezino izdavanje.
Uoči glasanja, zastupnici koji rade na regulativi postigli su politički dogovor o ključnim odredbama teksta, čime su otklonjene najsporije prepreke. Pregovori među političkim skupinama omogućili su kompromise oko najosjetljivijih pitanja, prije svega oko modela funkcioniranja valute i strukture naknada. Dogovoreno je da digitalni euro radi i u internetskom i u izvanmrežnom obliku, čime se odstupilo od ranijih prijedloga koji su favorizirali isključivo izvanmrežnu izvedbu.
Kompromis donosi i važna ograničenja. Izvanmrežna plaćanja bi se, barem u početku, ograničila na lokalne transakcije među pojedincima ili na plaćanja putem terminala. Postignut je i dogovor o naknadama prema kojem trgovci ne bi plaćali više nego što plaćaju danas, dok bi izvanmrežna plaćanja bila besplatna. Predstavnici pojedinih skupina ocijenili su takav kompromis pravednijim od izvornog prijedloga, premda konkretni iznosi predviđenih naknada još nisu u potpunosti razrađeni.
Vremenski okvir koji vode europske institucije i Europska središnja banka predviđa da bi, ako tekst prođe odborsko glasanje, plenarna rasprava u Parlamentu mogla uslijediti početkom srpnja. Nakon toga slijede pregovori s Vijećem Europske unije prije nego što reforma postane zakon, a konačno usvajanje moglo bi se dogoditi do kraja godine. Pod pretpostavkom da regulativa bude usvojena tijekom 2026., prvo izdavanje digitalnog eura moglo bi se dogoditi 2029., uz mogući operativni pilot već u drugoj polovici 2027.
Razvoj digitalnog eura Europska središnja banka procjenjuje na ulaganje od približno 1,3 milijarde eura do trenutka pokretanja. Banka projekt opisuje kao dopunu, a ne zamjenu postojećim oblicima novca, ističući da bi digitalni euro trebao poslužiti kao siguran oslonac za namiru u digitalnom dobu. Pojedini članovi Izvršnog odbora valutu izravno povezuju s europskom strateškom autonomijom, smještajući je u isti okvir sa stablecoinima nominiranima u eurima i pravilima tržišta kriptoimovine.
Upravo je pozicioniranje digitalnog eura kao alternative privatnim stablecoinima jedan od ključnih motiva projekta. Banka ga predstavlja kao oslonac stabilnosti za namiru tokeniziranih sredstava, signalizirajući da bi token nominirani u dolaru mogli naići na pojačan regulatorni otpor na europskom tržištu. Dio dužnosnika naglašava i otpornost, tvrdeći da bi digitalni euro mogao osigurati kontinuitet plaćanja tijekom kibernetičkih napada ili prekida napajanja koji bi poremetili tradicionalnu bankovnu infrastrukturu.
Projekt, međutim, ne prolazi bez otpora. Dio europskih banaka upozorava da bi digitalna valuta središnje banke mogla potkopati privatne platne sustave i odljevom sredstava oslabiti bankovne bilance. Skeptici ističu i pitanja privatnosti, troškova provedbe te stvarne potražnje, dovodeći u pitanje pretpostavku da za takav oblik plaćanja postoji jasan interes korisnika. Ranije rasprave pokazale su da ishod glasanja nije unaprijed osiguran te da podrška ovisi o pažljivo izgrađenim kompromisima među političkim skupinama.
Za hrvatsko tržište, kao dio europodručja, ishod ovog procesa ima izravan značaj. Uvođenje digitalnog eura promijenilo bi okvir za platne usluge, banke i trgovce, otvarajući pitanja prilagodbe infrastrukture i odnosa prema postojećim načinima plaćanja. Premda je do mogućeg izdavanja još nekoliko godina, odluke koje se donose ove godine postavljaju temelje na kojima će se graditi budući platni sustav, pa domaće institucije i financijski sektor proces prate s pažnjom.
