Za sreću nam je potrebno malo slobodnog vremena

Ugledni ekonomist John Maynard Keynes je 1930. predvidio da će zbog tehnološkog i ekonomskog napretka broj radnih sati u prosjeku “pasti“ na samo tri. I to kroz naredne dvije generacije. Ali, napomenuo je da ljudi pritom neće znati kako ispuniti slobodno vrijeme.

Nažalost bio je u krivu. Ili na sreću, ovisi tko kako gleda. Ne samo oko prosječnog radnog vremena već i nemogućnosti ispunjenja slobodnog vremena. Trenutno, bez obzira na izniman napredak i činjenicu da je od 1930. već prošlo četiri generacije, a peta polako odrasta, ljudi rade u najmanju ruku jednako puno kao prije 80 godina i slobodno vrijeme im je luksuz.

Dapače, ne odnosi se to samo na one koji manje zarađuju. Istraživanja pokazuju da što više novca ljudi zarađuju, to manje slobodnog vremena imaju. Odnosno, stav im je da imaju manje slobodnog vremena no što su imali prije stjecanja bogatstva.

Zato se, barem u Sjedinjenim Američkim Državama, bilježi porast broja onih koji su spremni platiti drugima da odrade stvari za njih. Sve kako bi si "kupili" malo više slobodnog vremena. Pritom se misli na košenje trave, čišćenje kuće, odlaske u trgovinu, čuvanje djece... Zanimljivo, takva situacija čini ljude sretnijima.

Stoga, zaključak je da što više slobodnog vremena ljudi "kupe" za sebe, to su sretniji. Jer, čovjek radi da bi si omogućio što bolji život, ali ako ne stigne uživati u njemu, teško da će osjetiti što znači taj "bolji život". Upravo iz tog razloga potrebno je "stati na loptu", omogućiti si slobodno vrijeme, odmoriti dušu i tijelo, kako bi se reklo.

Tako nešto ne mora značiti ljenčarenje, to može biti rad na sebi u nekom drugom smjeru, udaljenom od glavnog posla, glavnog izvora prihoda. Ukoliko ne vjerujete, isprobajte pa sami zaključite ima li sve ovo smisla ili nema te se dalje postavite prema osobnim preferencijama...