Laganje samom sebi zbog kojeg si možete uništiti karijeru

Laži koje govorimo sebi samima mogu biti najopasnije jer postavljaju nas u komfornu zonu i uvjereni smo kako ne radimo apsolutno ništa loše, ali ustvari itekako činimo. Pobijediti laganje sebi samima znači napraviti izniman iskorak u životu, na svakom polju. Samo, to nije ni najmanje lako...

Odmalena to činimo, još kad bi nam otac ili majka rekli da pospremimo sobu, operemo suđe ili nešto slično, govorili bismo si da ćemo to učiniti za deset minuta, sat vremena... i pritom se bavili nečim zanimljivijim. Vrijeme bi prolazilo, a ne bismo ni započeli. Kasnije bismo nastavili s time u školi, pa i fakultetu, kad bismo odgađali početak učenja za ispite. Govorili bismo si sve samo da ne počnemo.

Problemi stignu kad lažima opravdavamo ostanak u vezama ili braku, kad počnu patiti ljudi oko nas jer se ne možemo suočiti sa samima sobom. Ali, to čine apsolutno svi, samo je pitanje trenutka u kojem će netko pobijediti i suočiti se s onime pred njima. Jer, neki čekaju duže, neki daleko kraće.

Svi poznajemo sebe same pa znamo i kad nešto samima sebi lažemo. Trenutak u kojem tražimo izgovore za nešto što nam se čini teško izvedivo, ili nešto što bismo voljeli da nije pred nama, jest trenutak kad si lažemo. Problem s tim lažima sebi samima jest što neće otići, ako nešto odgodimo danas, odgađat ćemo na jednaki način i sutra, baš iz razloga što se ne želimo uhvatiti s tim što nam stvara nelagodu.

Rješenje je jednostavno, obaviti ono što nam stvara nelagodu prije nego kasnije. Makar to bilo obično pranje suđa, bitno je pobijediti sebe. A potom je bitno ići prema većim stvarima, otići liječniku oko problema koji nas muči i uporno želimo da prođe sam, razgovarati sa šefom, kolegom ili zaposlenikom oko stvari na poslu koje bi trebalo promijeniti na bolje...

Bitno je krenuti i pomaknuti se s mjesta, a ne čekati i lagati sebe samog zašto je to tako kako jest, samo da bismo našli opravdanje i nekakav lažni unutarnji mir.