Nova era odgovornosti za direktore informacijske sigurnosti
U proteklih samo nekoliko godina jedna se uloga u kibernetičkoj branši bitno promijenila, a to je uloga direktora informacijske sigurnosti (engl. Chief Information Security Officer, CISO).
Odgovor na pitanje zbog čega se komplicira je najvjerovatnije jednostavan. Svatko ima svoju viziiju pa je želi objasniti i postaviti kao strategiju ili se u nekom trenu leadership pretvori u igru uloženog i dobivenog, kalkulacije i sve što nije povezano s odnosom i empatijskim leadershipom. Naravno kako vodjenje ljudi kreće od osobe koja vodi, ljudske vrijednosti i karakter sigurno igra veliku ulogu.
Vjerujem, kada je riječ o uspješnom načinu vođenja ljudi, dvije stvari na umu. Ako ljudi rade ono što žele i vole biti će motivirani, a samim time i produktivniji te ako razumijete ljude razumijet ćete i način na koji ih možete voditi. To se svodi na način i stil rada, komunikaciju i odnos. Popis bi mogli razraditi dalje kroz pojmove poput osnaženje, ravnotežu u slobodi i odgovornostima te priznavanja rada. Sve navedeno se teško može kvantificirati kroz brojeve u tablici, a nažalost to je kako se većinski odrađuje leadership.
Proces poboljšanja vođenja počine s prvim korakom u analizi i retrospekciji. Tu pomažu situacije koje su u kontrastu s trenutnim okruženjem vođenja. Osobno, najviše mi pomažu situacije u kojima ne postoji prostor za pogrešku, potencijalno su stresne i uvijek iziskuju povećanju fizičku aktivnost. Ovim opisujem proces planinarenja. Pravila koja postoje i u svakodnevnom poslovanju, ljudi koje treba voditi do cilja i natrag, optimizacija resursa jer nije moguće sve imati na raspolaganju, subjektivni i objektivni uvjeti i opasnosti. Jedan od najjednostavnijih primjera je navez. Nemoguće je hodati brže, sporije i bez osjećaja za druge. Ponekad je uže dovoljno za shvatiti proces.
Na sreću pojednostavljenje omogućava svima da se liše viška u kanalu odnosa i komunikacije s ljudima. Nakon toga, svaka vidljiva promjena, svaki korak u dobrom smjeru i svaki poboljšani odnos označit će i promjenu u vođenju ka boljem.
Odlazak u nepoznato, vrh Norveške i Švedske, 300 km utrke na saonicama i polarnoj hladnoći zaista je novo iskustvo. Unutar toga sva prethodna iskustva su tek djelić pripreme, ali upravo je i u tome smisao. Nepredvidive okolnosti i aktivnosti za koje je ključ samo jednostavno razmatranje i vođenje. Bez dodatne prtljage, viška aktivnosti i planova koji se ne mogu ostvariti.