Prije dva mjeseca pisao(http://www.ictbusiness.info/kolumne/3d-printeri-kao-spas-magme) sam o novoj strategiji posrnule Magme: orijentaciji na 3D pisače. Tada još nije bilo jasno kakva je strategija te tvrtke i što oni zaista planiraju sa novom i zanimljivom tehnologijom: hoće li prodavati 3D pisače na tržištu, hoće li raditi R&D novih igračaka izrađujući prototipove kućica, figurica i slagalica, ili će pak biti neka vrsta "print shopa", mjesto gdje ćete moći naručiti izradu prototipa iz 3D modela.
Nedavni tekst u Jutarnjem(http://www.jutarnji.hr/povratak-magme-fizulica-3d-printer-spasio-od-bankrota/1109808/) pokazuje kako je ideja bivšeg ministra gospodarstva Goranka Fižulića na tragu ove zadnje pretpostavke. Citiram citat Globusa iz Jutarnjeg lista:
"Tehnologiju kojom planira na noge ponovno postaviti Magmu d.d. Fižulić je opisao u posljednjem intervju u tjedniku Globus.
- Mogu sada uzeti iPhone, njime slikati šalicu iz nekoliko kutova, poslati sliku na svoje računalo koje je povezano s 3D printerom i odavde uključiti proces izrade te šalice. Kada dođem kući, šalica će biti gotova i moći ću iz nje popiti čaj - objasnio je.
Ovo je vrlo neoprezna izjava. Ona implicira ni više ni manje već najavu kršenja autorskih prava. Kopirati nečiji dizajn isto je kao i kopirati robnu marku ili logotip. Uslikati, primjerice, šalicu koju je izradio neki umjetnik i zatim na osnovu toga načiniti kopiju predstavlja kršenje autorskih prava. Najzad, i dosad smo u Hrvatskoj imali slučajeve krađe dizajna(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/139482/Dizajner-Boris-Ljubicic-proziva-Vladu-za-plagijat.html), ali tek ulaskom u EU postat će opasno igrati se na takav način: "problem" 3D piratstva postaje(http://readwrite.com/2013/02/20/3d-printing-will-be-the-next-big-copyright-fight#awesm=~o9ovBAAZAYaR3) sve značajniji(http://torrentfreak.com/u-s-copyright-czar-applauds-six-strikes-warns-over-3d-printing-piracy-130620/), i nećemo trebati čekati dugo do prvih sporova(http://arstechnica.com/tech-policy/2011/04/the-next-napster-copyright-questions-as-3d-printing-comes-of-age/).
IEI je objavio publikaciju(http://www.publicknowledge.org/Copyright-3DPrinting) koja možda najrazgovjetnije (običnom čovjeku) objašnjava problematiku autorskih prava, copyrighta i poziciju koju u toj priči zauzima 3D printing. Pročitajte je i razumjet ćete zašto poslovni model zasnovan na kopiranju šalica koje je netko drugi izradio - nema budućnosti.
Ne trebamo pritom zaboraviti kako postoje stvari koje možete kopirati bez straha od odmazde: vijke, primjerice. Možete i šalice ako nisu dizajnerski uradak. To s druge strane otvara pitanje tko bi htio platiti za ne pretjerano lijepu plastičnu(http://www.nextdayreprap.co.uk/prusa-mendel/3d-printing-a-full-size-coffee-mug-on-a-reprap-prusa-mendel-3d-printer-timelapse/) kopiju keramičke šalice koju vjerojatno može kupiti za manje novce?
Što se privatnih korisnika tiče, oni su u relativno zaštićenoj poziciji: sve dok 3D objekt kopiraju za svoje potrebe i ne prodaju ih, nitko ih neće gnjaviti. Dapače: Nokia, primjerice, ohrabruje(http://www.developer.nokia.com/Blogs/News/Hubs/3d-printing/) svoje korisnike da za neke telefone sami dizajniraju poklopce.
Quod licet Iovi, non licet bovi: ako tvrtke budu blagonaklono gledale na kućne 3D uratke, to ne znači da će blagonaklono gledati na druge tvrtke koje će izrađivati 3D replike njihovih proizvoda.
Najzad, ulaskom u EU morat ćemo se pridržavati ozbiljnijih pravila igre na tržištu: ako bi ovdje netko i progledao kroz prste takvoj tvrtki ("ma hajde, naši su!"), unija sasvim sigurno neće dozvoliti izigravanje patenata, copyrighta i drugih intelektualnih prava.
Je li isplativo bazirati budućnost tvrtke na jeftinom 3D ispisu "po narudžbi"? Možda, ali jeftin ispis će uvijek biti jeftin ispis. A ako je, pak, riječ o kvalitetnom 3D printanju - kako sam u prošlom tekstu spominjao: ono postoji i ono je ozbiljan i skup biznis koji bi mogao donositi novce (uspije li Magma biti jeftinija od već etablirane konkurencije). Služi izradi ozbiljnih prototipova od raznih materijala, ne izradi plastičnih šalica. Možda je to Magmin smjer, iako se iz teksta u Jutarnjem čini kako tvrtka ipak cilja na segment masovne, relativno jeftine plastikarije.
Je li moguće tvrtku dići iz pepela korištenjem 3D printera? Ne mogu razlučiti je li riječ o lukavom i pronicljivom planu koji će uspjeti ili je riječ o napuhavanju balona kojeg naivni investitori (u ovom slučaju vjerovnici) nisu u stanju prozrijeti, ali koji će sigurno kupiti nešto vremena? Tko je tržište? Kako su riješeni pravni problemi?
Da sam ja vjerovnik, smrknuto bih gledao na ovu ideju. No, nisam. A sudeći po tome da su vjerovnici odlučili podržati tu priču, njen im se uspjeh čini relativno izvjestan. Mene bi bilo strah ulaziti u to, njih očito nije. No, na kraju krajeva oni su i bogatiji od mene, na bolje plaćenim pozicijama, ugledniji u poslovnom svijetu - očito su onda i mudriji od mene.
Ništa, idem ja po kokice...
