Namjerno sam odlučio da ova kolumna bude malo kraća - kako čovjek stari tako više razmišlja o razmišlja o mogućnostima ali i o propuštenim prilikama. Obljetnice su uvijek dobra prilika za tako nešto: ponekad su vrlo osobne a ponekad javne, jedino što je teško je zapamtiti ih i podsjetiti ih se na vrijeme. Tehnologija prilično pomaže, tako da se danas manje više sjećamo svih rođendana prijatelja i najbližih, njihovih i svojih godišnjica braka, obljetnica ovoga i onoga, ali teško se sjećamo onog što je društveno, zajedničko i bitno za širu zajednicu.
Ne znam da li sam točan, ali mislim da je tu negdje desetogodišnjica rada našeg Nacionalnog vijeća za konkurentnost pod nazivom 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske". Dakle, prije deset godina započeo je rad na dokumentu koji je možda bio među zadnjima, ako ne i zadnji, pokušaj intelektualne i pripadne elite da izbaci smislen dokument koji bi mogao biti vodič za razumijevanje i izlaz iz krize.
Po izlasku, gotovo godinu dana kasnije (ožujak 2004) dobili smo vodič kojeg smo mogli primijeniti kako smo htjeli, ali ipak... vodič. Vodič je oko kojeg smo mogli napraviti cijeli niz akcija i planova te pametnim indikatorima uspješnosti biti puno uspješniji nego što smo danas.
Što smo napravili u međuvremenu, za neupućene čitatelje?
Dakle ovako nekako (možete pronaći i detaljnije podatke, ali biti će dovoljno):
· 2007. godine smo na 57. mjestu
· 2008. godine smo na 61. mjestu
· 2010. godine smo na 77. mjestu
· 2012. godine smo na 81. mjestu
Stojimo u mjestu, zar ne? Možda i malo klizimo, odnosno, možda drugi idu puno brže od nas? Mislim da sad ne treba analizirati u kolumni zašto i kako. Zapravo, stvarno me to niti ne zanima. Zanima me kako ćemo biti bolji od drugih - kako ćemo biti konkurentniji.
Pa zar je to toliko teško? Zar je teško pogledati što je napravilo 80 zemalja koje su ispred nas i vidjeti kako to možemo primijeniti? Možemo li biti i pametniji od toga? Možda nam treba netko tko ne postavlja samo pitanja poput mene, već zna dati i neke odgovore. Možda i bitnije od toga, ne samo da zna dati odgovore, nego ih može i provesti u djela.
Ne tako davno sam s kolegama razgovarao o potrebi da se uspostavi nekakvo "operativno tijelo" koje bi provodilo ideje u djela. Tijelo koje bi imalo "rubne ovlasti" da bude dosadno, naporno čak i neugodno za one koji koče, opstruiraju, blokiraju, traže svoju poziciji i slično. Nekako ne vidim kako se to može napraviti na normalan način, moralo bi se napraviti sasvim nova koncepcija... ne novi saziv, nego nova koncepcija.
Kao zadnji, nadam se i očajnički pokušaj, predstavljena je Povelja za novi početak". Ambiciozan naslov, zar ne? Sada je već prošla godina dana od iste, odnosno od pokušaja da se oko iste napravi značajniji PR, ali... brda, miš, rekao bi narod. Ne samo da se ništa nije dogodilo, nego se, ali možda ja to nisam uočio, ista nije niti objavila?
Možda je netko tražio nacionalni konsenzus oko iste, možda je netko očekivao veće rezultate, možda se netko jednostavno razočarao u svoje mogućnosti uobličavanja misli i ideja na papir. No možda i je ideja bila dobra, samo smo ju pokušali plasirati u okruženje u kojem jesmo.
Prije 8 mjeseci, dakle lipanj 2012, izabran je novi saziv vijeća. Je li se što u međuvremenu dogodilo? Dakle, osim činjenice da smo na 81. mjestu za 2012 godinu te nevjerojatno čudne vijesti da je NVK jedan od pokrovitelja isto tako nevjerojatno nebitnog 8. sajma stipendija i prateće obrazovne ponude... ne vidim ništa, barem prema njihovom web siteu. Nadam se da griješim i da se nešto događa.
Čekam sljedećih 10 godina. Možda nam je to zadnjih ili predzadnjih deset, ali u svakom slučaju sve je manje desetljeća koje možemo uprskati s neradom i nerazumijevanjem. Zato, pažljivo.
