Sedam veličanstvenih

Kada biste u jednoj prostoriji sakupili sve stručnjake svijeta koji se bave mentalnim zdravljem i postavili im pitanje: „Zašto vam se u stvari ljudi obraćaju, koji je njihov problem?“ u različitim varijantama na temu dobili biste odgovor: „Zbog loših odnosa“.  Što uključuje i odnos koji imamo sami sa sobom.“

Ovom tvrdnjom započeo je jednu od svojih radionica Leon Lojk (Leon Lojk, http://www.udruga-hurt.hr/-leon-lojk.htm)  psiholog i psihoterapeut, začetnik edukacije iz Realitetne terapije na ovim prostorima. Kao jako nepovjerljivo biće, nesklona vjerovanju u, za mene, „bombastične izjave“, zakolutala sam očima i pomislila evo još jednog koji generalizira i pravi se važan. Ipak tvrdnju sam čula i zapamtila. Vratila mi se i bubnula u lice svaki puta kada bi u mojem životu iskočio neki nezadovoljavajući odnos a mene počeo boliti želudac.

Danas znam, što iz vlastitog iskustva a što iz tuđih priča, da zbog loših odnosa čovjek doista može biti nesretan, ljut, loše raspoložen, opterećen, može imati glavobolje, nesanice, psihosomatske smetnje, može biti tjeskoban pa i depresivan, može se razboljeti i ozbiljno narušiti svoje mentalno zdravlje. Što dulje imamo nezadovoljavajuće odnose u našem životu to dugotrajniji postaju naši psihički problemi.

Često su nezadovoljavajući odnosi jedino što imamo i poznajemo, ne znamo za drugo i bojimo se da može biti samo gore, pa dugotrajno ne činimo ništa i „pravimo se blesavima“ svaljujući krivnju na sve samo ne na loš odnos (jer onda bismo morali nešto i učiniti po tom pitanju).

Dat ću vam primjere.

Nakon što sam tri godine dolazila na posao sa grčem u želucu koji sam pripisivala nezadovoljstvu poslom (a u stvari ga obožavam raditi) sama sam sebi  morala priznati da tog grča nema kada je jedna kolegica na godišnjem. Ili sam bila u strahu da može samo biti gore ili mi se nije dalo raditi za dobar odnos (tu sam dosta lijena), raščišćavati nesporazume i netrpeljivost koja među nama vladala, pa  sam radije grčila svoj želudac i krivila ono što u stvari volim i što je pozitivno u mojem životu - posao. U „pravljenju same sebe blesavom“ podvukla sam crtu kada se grčenju želuca pridružila nesanica. Odlučila sam dati sve od sebe da odnos sa kolegicom poboljšam. Ne mogu se pohvaliti velikim uspjehom, jer odnos podrazumijeva dvoje i potrebna je dobra volja sa obje strane, ali samim nepristajanjem na nove sukobe i vođenjem računa o tome da moje ponašanje bude korektno, dijelom i prijateljsko, mirno spavam.

Dat ću vam i primjer lošeg partnerskog odnosa i kako je moja prijateljica 3 godine „pravila samu sebe blesavom“. Budući da je u njezinom vrijednosnom sustavu bilo važno zadržati sliku sebe kao uspješne žene...a uspješna je po njenome ona žena koja je udana (nikako, ali nikako rastavljena) , ima djecu i  dobru karijeru odlučila je negirati svoje nezadovoljstvo lošim partnerskim odnosom.  Pa tako iako već godinama nije bilo fizičke bliskosti  između nje i partnera, partner nije davao niti novčića u kuću niti je znao u koju školu idu njihova djeca, a predstavila joj se i trudna partnerova ljubavnica sa kojom je paralelno živio, ona je svoje nesanice, glavobolje i tjeskobna stanja odlučila pripisivati stresu na poslu. Već je bila na antidepresivima i lijekovima za smirenje „radi posla“ i nisam sigurna koliko bi dugo bila spremna „praviti samu sebe blesavom“ da je nije spasio upravo taj partner tako što je zatražio rastavu braka.

Ali zašto su ti naši odnosi tako često  loši? Kako bi trebao izgledati dobar odnos sa partnerom, roditeljem, djetetom, prijateljem, kolegama?  Napisane su brojne knjige ali čini se kako čovječanstvo i dalje nema  onaj jedan, apsolutno točan odgovor. Po meni, neće ga nikada niti imati.  Svakome dobar odnos znači nešto drugo, nešto njemu važno i vrijedno. Nešto što je dobar odnos za dvoje, drugima sa strane može se činiti kao opća katastrofa. Koliko često upravo parovi kojima se svi čudimo (što uopće rade zajedno?) uspijevaju a oni koje vidimo savršenima završe rastavom braka?

I moji su odnosi raznoliki. Neki su doista dobri, veselim im se, jačaju me, u njima se osjećam odlično, od nekih me boli želudac a u smjeru nekih izbjegavam uopće pogledati da ne bi morala nešto učiniti po tom pitanju. Nisam apsolut koji može reći: "treba biti tako i nikako drugačije", ali želim sa vama podijeliti znanje o  Sedam veličanstvenih. Uvijek kada sam se odlučila za njih, nisam pogriješila.

Sedam veličanstvenih, sedam je skrbnih navika kojima nepogrešivo gradimo i radimo za dobar odnos bio on partnerski, poslovni ili koji drugi. A postoji i Sedam ubojitih. Kada se odlučite koristiti Sedam ubojitih nepogrešivo radite na pogoršanju i uništenju odnosa. Bacite pogled:

Ono što u stvari želim reći...možda bi bilo dobro da razlog svojeg nezadovoljstva ne tražimo u poslu ili drugim  vanjskim faktorima već češće sebi postavimo pitanja:

Koje od ovih navika koristim (i dobivam) u odnosima kojima sam zadovoljna/an  a kako izgledaju oni kojima nisam?

Kako stojim sa korištenjem Sedam veličanstvenih u odnosu na samu/og sebe?

Moj popis Sedam veličanstvenih stoji zalijepljen na frižideru. Sako jutro me podsjeća kako raditi u vlastitu korist znači graditi dobre odnose.

O autorici: Ivana Šešo,  mr. socijalna pedagoginja. Osposobljena je za savjetovanje po principu Realitetne terapije.  Bavi se pojedinačnim i grupnim psihosocijalnim tretmanom. U svom radu primjenjuje različite terapijske pristupe: prvenstveno princip teorije izbora, sistemski i psihodinamski pristup te brojne kreativne tehnike rada. Autorica je knjige(sa Pršić Emina)  Nedostaje? Ne. Dostaje!