Nedavno sam tjedan dana proveo u Londonu. Poslovna inteligencija, odnosno naša podružnica u Londonu koja nosi ime BIRD Consulting, bila je sponzor na dvije konferencije na kojima smo predstavili prvi funkcionalni prototip našeg novog Big Data Analytics as a Service rješenja. Sa mnom je bio i naš direktor prodaje Davor Runjak. Svaki radni dan taj tjedan nam je trajao od rane zore do ponoći, ali osjećaj koji smo imali je bio toliko pozitivan, da nismo ni stigli razmišljati o umoru ili problemima. Kako je lijepo primijetila moja supruga, kao da nam je netko taj cijeli tjedan intravenozno davao Red Bull.
U cijeloj toj priči nije bitno što smo tamo radili i dogovarali, nego je bitno kako se tamo radi. Nas dvojica nismo baš od jučer. Davor je svojevremeno, u vrijeme dot-com booma krajem devedesetih bio i suvlasnik jednog tadašnjeg londonskog startupa, koji je narastao do 250 zaposlenih, prije nego što je nastradao kada je tržište puklo. Ja pak imam preko dvadeset godina iskustva, od toga dvanaest kao poduzetnik i suvlasnik jedne za naše prilike prilično kvalitetne i uspješne IT tvrtke. Ne može se reći da nas je baš lako i trivijalno impersonirati.
Razlika u općenitom stavu ljudi prema poslu i odnosu prema kolegama, partnerima, korisnicima i dobavljačima je meni bila gotovo na granici neshvatljivosti. To su sve stvari koje smo iskusili već i ranije s našim korisnicima u inozemstvu na konkretnim projektima. Pokušat ću opisati nekoliko bitnih i dramatičnih razlika koje smo uočili, kao ilustraciju što i kako bi u Hrvatskoj trebalo promijeniti da bi se naše društvo i gospodarstvo s dna na kojem se nalazi pomakne u nekom pozitivnom smjeru.
Prva velika razlika je Konkretnost. Svi ljudi s kojima smo komunicirali su orijentirani prema ostvarivanju rezultata i preuzimaju inicijativu. Na konferencije ljudi ne idu zato što su besplatne, zato što je ručak uključen i da provedu dan van uobičajenog posla, kao kod nas. Na konferenciju ljudi idu zato što postoji poslovni problem ili planirani projekt, da vide što se na tržištu radi, da komuniciraju s dobavljačima i drugim korisnicima. Kontakt s nekim vrlo brzo završava konkretnim dogovorom oko sljedećih koraka ako zajedničke aktivnosti imaju smisla i ako postoji interes s obje strane. Kod nas je u većini slučajeva sve dijametralno suprotno, nema konkretnosti u aktivnostima, sve traje beskonačno dugo. Nije bitno nešto napraviti, nego je bitno pokazati da se nešto radi, neovisno o rezultatima.
Druga bitna razlika je Povjerenje. Ponuđača i rješenja na tržištu ima puno, a u svakoj niši sigurno postoji nekoliko kvalitetnih. Konačan odabir partnera ovisi naravno o kvaliteti, ali veliki faktor ima i povjerenje na osobnom nivou, te pozitivno prethodno iskustvo. Povjerenje je prijenosno, ako Mark vjeruje Johnu, a John vjeruje Peteru, onda će i Mark vjerovati Peteru. Partner mog partnera je i moj partner. Kod nas je naravno drugačije, bitno je za što manje dobiti što više. Kupac gotovo uvijek gleda kako da dobavljača iscijedi do kraja. Dobavljač gleda kako da što više izvuče od kupca s minimalnim angažmanom i odgovornosti. Odnos se bazira isključivo na interesu, dok se na zapadu bazira na kombinaciji povjerenja i interesa.
Treća velika razlika je Iskrenost. U kontaktu će ti sugovornik iskreno, ali naravno uljudno, reći što misli o tvojoj ponudi ili rješenju. Reći će ti da mu se sviđa ako mu se zaista sviđa, reći će ti da ne razumije tko bi to koristio ako mu to zaista nije jasno, ako misli da model komercijalizacije koji si ti zamislio nije dobar reći će ti što misli da bi bilo bolje. Ako si mu poslao neku ponudu za neki projekt, reći će ti kakvo je stanje i što možeš očekivati. Naravno, to ima veze i s povjerenjem i konkretnosti. Kod nas je opet, naravno, sve naopako. Ako netko ne misli dobro o tebi ili tvojoj tvrtki ili tvom proizvodu, naravno da ti neće reći u lice, ali će o tome vrlo rado pričati iza leđa u negativnom tonu. Netko tko ima informaciju koja može svima biti korisna najradije će zadržati za sebe, s namjerom da maksimizira vlastitu korist.
Stvari nisu isključive, i na zapadu sigurno postoji (poslovnih) ljudi koji ne pokazuju ove tri karakteristike, a kod nas ima onih koji te karakteristike pokazuju. Jedina je razlika što takvih na zapadu ima vjerojatno 80% a kod nas možda 20%.
Razvoj i promoviranje svih mogućih negativističkih, uhljebničkih, oportunističkih, koruptivnih i ostalih ljudskih karakteristika kao poželjnih, isključivo je posljedica općeg stanja u društvu. Korov se čupa u korijenu, a kvalitetno, slobodno i uspješno društvo se gradi od svakog pojedinca koji živi, radi i stvara u skladu s pozitivnim ljudskim vrijednostima. Ako se promjene ne budu radile u korijenu, čeka nas još puno desetljeća na kraju kolone...
