“Ljudska se bića ne rađaju jednom zauvijek onog dana kada ih majka donese na svijet, nego ih život prisiljava da još mnogo puta sami sebe rode.“ Gabriel García Márquez
Kad me urednik zamolio da napišem članak na ovu temu, prvo što sam pomislio je da ne znam temeljem čega sam ja ekspert za nju, a da bih se odvažio o njoj pisati iz navodno kompetentne perspektive. Sve tvrtke se s ovom kriznom situacijom pokušavaju nostiti na najbolji način, Altus tu nije ni po čemu poseban. Osim toga, ništa još nije gotovo i tek kroz nekoliko godina će se vidjeti tko je izabrao dobar, a tko loš pristup. Možemo eventualno reći da nismo loši jer naša usluga korisnicima nije ni na koji način reducirana u kvaliteti, ni kroz probleme s virusom, ni kroz potres, što se nažalost ne može reći za sve data centre.
U tom smislu ovaj tekst puno više doživljavam kao dijeljenje iskustava nego kao neko ex cathedra propovijedanje kako bi kolege trebale raditi svoj posao. Nemam namjeru pisati ni o mjerama propisanim od strane državnih službi, dezinfekciji ruku, maskicana... iz naše perspektive, sve su to okolnosti. Na to ne utječemo i nema smisla da to promišljamo. Htio bih objasniti samo one stvari na koje smo se mi fokusirali, a za koje mislimo da zaista mogu napraviti razliku.
U tom smislu, bilo je važno prepoznati prioritete na koje ćemo se fokusirati. Ako ne znamo što želimo postići, teško da ćemo znati što trebamo raditi (kao što je, u jednoj skroz drugoj priči, gusjenica rekla Alisi). Mi smo svoje prioritete postavili ovako:
- Život i zdravlje ljudi koji rade u data centru i koji dolaze u njega. Mi jesmo tvrtka koja je tu da zaradi novac, ali novac ne vrijedi ništa ukoliko netko u tom procesu izgubi život, a mi nismo učinili sve što smo mogli da taj život sačuvamo. Svaki pojedinac je čitav jedan svemir i to je teret s kojim nitko ne želi živjeti.
- Društvena odgovornost. Naši korisnici sada su napregnuti do maksimuma, svi funkcioniraju uglavnom online, svi se bore protiv nedaća u kojema su se našli. Oni su ti koji, zubima i noktima, postižu da Hrvatska kao društvo funkcionira. Mi smo iznimno važno čvorište, arterija kroz koju kola velik dio krvotoka koji hrani poslovanje naših korisnika. Kad bismo mi prestali raditi ono što radimo, to bi mogao biti udarac koji će preko ruba gurnuti mnoge tvrtke i mnoge funkcije koje ovo društvo treba. Zato to ne možemo dopustiti.
- 3. Održavanje poslovanja. I ovo će jednom proći. Naši korisnici, zaposlenici i vlasnici nas trebaju dugoročno. Iz ovog ne smijemo izići oštećeni i premoreni, nesposobni za nastavak, već zdravi i spremni za sve što budućnost nosi.
Kad smo na ovaj način postavili ciljeve, onda je bilo i puno lakše iz njih doći do onoga što u poslovanju moramo činiti:
Redukcija opasnosti po zaposlenike i korisnike - Prvo što smo učinili je da smo prepoznali zaposlenike s kroničnim bolestima i njih smo udaljili na rad od kuće do završetka krize, bez obzira na tim u kojem rade i poslove koje obavljaju. Potom smo s lokacije data centra udaljili i svo osoblje koje nije nužno biti fizički prisutno te niti oni uopće više ne dolaze. Na kraju, pokušali smo povećati i broj usluga koje Altus radi za korisnike, tako da smanjimo broj dolazaka korisnika u prostor. Na ovaj način smo postigli da ljudi koji moraju dolaziti budu sigurniji, a da oni sami ne ugrožavaju druge.
Leadership - Cijelo vrijeme krize, a najviše na njenom početku, postojala je visoka razina neizvjesnosti i tjeskobe u ljudima. Altus radi u Selskoj, u sklopu tehničkog kampusa, znači na mjestu na kojem se, od svih poslovnih okruženja, virus pojavio prvo. Pritisak medjske psihoze bio je vrlo snažan, a nije pomoglo ni to što je je 95% kampusa odmah ispražnjeno. A mi nismo imali taj luksuz da možemo dva dana jednostavno ne doći.
U tom trenu management Altusa se uključio u operativni radni proces tvrtke. Dolazili smo na posao među prvima, nismo se sakrivali u urede, nego smo bili tamo gdje su bili i naši eksperti. Otvoreno smo razgovarali o tome što nas muči, bojimo li se nakon radnog dana doći kući u svoju obitelj, što je najgore što nam se može desiti i koliki je rizik. Zajedno smo bili hrabriji i znali smo bolje procijeniti stvarnu opasnost. Mogli smo pomoći ako se netko našao u krizi. Kao i uvijek, pokazalo se da uputa „za mnom“ funkcionira puno bolje nego uputa „juriš!“.
Dvadeset minuta nakon potresa, u data centru su bile tri osobe, koje su tamo dočekale drugi udar procjenjujući (srećom nepostojeću) štetu; u vrijeme dok je većina sugrađana stajala na nekom travnjaku sa svojim obiteljima. Došli su sami, nitko ih nije zvao. To govori o tome da je atmosfera u tvrtki onakva kakva bi trebala biti.
Smanjenje rizika operativnog poslovanja - Ono što je vrlo brzo postalo evidentno je da, u našem slučaju, mjere zaštite od zaraze mogu potencijalno učiniti veću štetu poslovanju nego zaraza sama. Naime, svi koji su nastavili dolaziti na lokaciju su mladi i zdravi ljudi, ja sam deset godina stariji od idućeg najstarijeg, a skoro dvadeset stariji od prosjeka. Dakle, velika je vjerojatnost da bi svi preboljeli virus, uz manje ili više muke. S druge strane, ukoliko se desi da čitav tehnički tim odjednom ode u izolaciju, teško bi bilo održavati poslovanje dva tjedna. Zato smo tehniku podijeliti u tri ekipe, od čega se dvije mijenjaju svaka dva tjedna, a treća potpuno radi od kuće, spremna uskočiti ako jedan tim „ispadne“. Vjerujemo da na ovaj način možemo funkcionirati do kraja krize, bez obzira koliko ona trajala i bez obzira koja njena težina bila.
Smanjenje financijskog rizika - Altus ima značajne i teško odgodive troškove poslovanja. Trošak električne energije je, recimo, iznimno visok. Da bismo funkcionirali, ne smijemo si dopustiti bilo kakav rizik da se nađemo u problemima s likvidnošću. U tom smislu sve financijske kontrole i planiranja koji su se radile nekim uobičajenim tempom su pojačane i ubrzane. Komunikacija s dobavljačima i kupcima je intenzivirana i pazimo na najmanji znak opasnosti, da možemo odmah reagirati.
Kompenzacija dodatnog tereta - Iako je priroda većine kriza takva da se dešava smanjenje opsega rada, ova je specifična jer od nas traži više. Svi se pojačano oslanjaju na digitalni rad. U tom smislu mi nismo smjeli zaustaviti započeta proširenja, već smo morali pojačati rad na njima. Budući da naše širenje traži veći broj dobavljača, koordinacija rada u situaciji ograničenog broja ljudi u jednoj prostoriji i ograničenja putovanja, nije laka. U tom dijelu smo učinili dodatni napor da nova serverska soba DC4 bude spremna za produkciju što prije, a odmah potom smo počeli planirati iduće proširenje.
Sve u svemu, zasad funkcioniramo bez vidljivih opasnosti, ali i dalje s oprezom koji u dogledno vrijeme ne mislimo smanjivati. Altus je i inače tvrtka s dobrim unutarnjim odnosima i snažnim timskim radom, a sada (s već nekom kilometražom u kriznom poslovanju) mi se čini da smo dodatno zbili redove i da smo bliži nego smo bili. Ako će sve ovo uroditi nečim dobrim, nadam se da će to biti još jedna dodatna razina međusobnog povjerenja unutar tima, koja će ostati i kasnije. A ako to bude tako, skoro pa je svejedno što dolazi iduće.
A ono čemu se svi nadamo su dobri dani. Koji će na kraju svakako doći.
