KOLUMNA - VJERAN BUŠELIĆ

Pozitivan stav

Pozitivan stav
Dražen Tomić

Što se dulje bavim karijernim savjetovanjem to više razgovaram s mladima i sve ih brže „čitam“. To je naravno (pozitivna) posljedica činjenice da ih sad svjesno nastojim što bolje upoznati kako bi ih što kvalitetnije mogao savjetovati. Jasno vam je da o njima i njihovim karakteristikama i sklonostima puno toga ovisi. Ma gotovo sve, ali pssst, oni to još uvijek ne shvaćaju.

Osobni razvoj

Srećom su dovoljno mladi i žele, a naravno da se i mogu i trebaju razvijati. Samo ih netko treba potaknuti u pravom smjeru. Vjerujem da se većina želi razvijati jer su upisali faks kako bi se razvijali u stručnom smislu. A ja im sve više i sve prije, sustavno dodajem i osobnu komponentu razvoja. Jer iako sam informatičar s iskustvom i vrlo ih lako mogu uputiti u znanja i vještine IT svijeta, primjećujem da mi u posljednje vrijeme baš osobni stav polako ali sigurno postaje ključni faktor osobnog, a onda i stručnog razvoja. I smatram ga osnovnim preduvjetom uspjeha svake, pa i IT karijere.

Zato ovo mogu čitati i ne-informatičari, ali i ne-mladi. Jedini je preduvjet da se žele i mogu razvijati. A ja vjerujem da se to kvalitetno može i u zreloj dobi. Stoga nastavite i vi stariji, bit će još jedna stepenica koja možda predstavlja ozbiljnu poteškoću, ali vjerujem i otkrivenje, pa ćete se vjerujem znati bolje nositi sa sobom. I poteškoćama, ukoliko ih uočimo.

Osobni stav

Osobni se stav vidi iz aviona, dovoljno je razgovarati pet-deset minuta o faksu, struci, osobnim promišljanjima, ma može i o nogometu. Ono za što se ja lovim i tražim su bilo koje naznake pozitive - optimizam, želja za radom, promjenom, proaktivnost, samopouzdanje, pobjednički mentalitet ...

Dovoljno je bar nešto od toga, jer su dovoljno mladi da bi mogli učiti (that is what they currently do) i razvijati se. I naravno, tek ukoliko shvate koje im osobine mogu biti od koristi a koje ne.  A vjerujte mi, nisu ni najmanje blesavi, pogotovo kad se radi o njima i njihovoj budućnosti. Samo ih nitko ne o tome ne savjetuje. Pa krenimo:

Samoispunjavajuće proročanstvo

Siguran sam da ste se bar jednom našli u negativnoj spirali odnosa u psihologiji poznatijeg kao samoispunjavajuće proročanstvo. Isključivo zahvaljujući svom inicijalno negativnom stavu.

Primjer je banalan, vrlo životan i zastrašujući, pa molim osobe sa slabijim srcem da čitaju polako.

Dakle, u lošem ste raspoloženju, što zahvaljujući općoj situaciji nije uopće teško i zabrinuto šećete gradom. Iz daljine primjećujete poznanika/prijatelja i kako mu prilazite vidite da vas ne gleda. „Namjerno. Bezobraznik jedan, što si umišlja, baš ga neću pozdraviti.“ I prođete kraj njega bez pozdrava okrećući glavu na drugu stranu. End of story.

Već? Da, grozno! Pa nije se ništa desilo. Mislite? Samo taj jedan, gotovo nedužan negativni stav može vas koštati prijateljstva!

Kako ste prošli pokraj njega, on vas je naravno primijetio i shvatio da niste pozdravili i pomisli vrlo slično što i vi. I u prvom je slijedećem susretu s razlogom postao malo suzdržaniji. Pa niste ga ni pozdravili - „što si vi umišljate“. A vi? Vi ste se samo uvjerili da ste imali pravo. Čovjek je stvarno bezobrazan. Ito opet! Sad već s pravom zaključujete da se nešto u vašem odnosu promijenilo. Na gore. I je! I on vidi/osjeća isto i tako se jedan banalni negativni stav polako pretvara u spiralu negativnih odnosa, koji ozbiljno mogu narušiti postojeće stanje. Grozno, zar ne, to je to prokletstvo samoispunjavajućeg proročanstva.

Negativno okruženje

U današnjem prilično sumornom , teškom (nitko nam nije rekao da će biti tako) i negativnom okruženju lako je upasti u gore opisanu zamku. I sve nas je više uključeno, spirala se vrti, već se vrtlog stvara ... Zvuči poznato, zar ne?

A nužan je, nekad i dovoljan, čvrst pozitivan stav. Još ako je i proaktivan može pokrenuti male spirale, rekao bi moj kolega kolumnist, male otoke sreće, na kojima ozbiljno možemo graditi bolju budućnost.

Jer biti ćete u pozitivnom okruženju, vjerovat ćete u vlastitu budućnost, misliti pozitivno, takve će vam biti i aktivnosti, pa će doći i rezultati - i evo nas u pozitivnom krugu. I odjednom smo u plusu, prvenstveno zahvaljujući pozitivnom stavu i ne upadanju u negativnu spiralu.

I radu, naravno, ipak ne vjerujem u bajke.

Vjerujete li

Ja da. Prilično dugo i uspješno živim na sve većem otoku sreće. I prepoznajem i ohrabrujem istomišljenike.

I taman kad sam pomislio da je ovo prilično jednostavno rješenje, kopajući malo dublje kako bi bolje shvatio mehanizme pozitivnog stava, a pogotovo kako ga inicijalno postići, naletio sam na nešto što me nakratko zabrinulo.

Nismo svi pozitivnog stava

Što i nije problem, da ugledna profesorica psihologije, Carol Dweck nije u svojoj sjajnoj knjizi Mindset, predstavila i pojasnila dva prilično različita mentalna sklopa - onaj nepromjenjivi i onaj razvojni. Dozvolite da malo zakompliciram stvari, da bi bile jasnije. Bear with me.

Pozitivan se stav vjerujem može (i mora) razviti, ali kvaka 22 je upravo u tome što osobe nepromjenjivog mentalnog sklopa (fixed mindset) prihvaćaju sposobnosti i osobine kao fiksne i nepromjenjive. I tu je glavni problem - kako njih upozitiviti.

Njih je lako uočiti i vjerovali ili ne česti su baš među inteligentnim ljudima. Smatraju da su talent i inteligencija urođeni i ne čine ništa (jer im u mladosti vrlo često i ne treba) na vlastitom razvoju. U pravilu se (kao i svi) žele prikazati u dobrom svijetlu, naglašavajući svoje prednosti, a istovremeno skrivajući nedostatke. Iz tog razloga često odbijaju prilike u kojima imaju mogućnost popravljanja svojih lošijih strana i gotovo uopće ne rade na ispravljanju vlastitih mana. Kod osoba s ovim načinom razmišljanja pogreške i krivi koraci predstavljaju veliko osobno opterećenje i sve teškoće jednostavno proglašavaju nedostatkom sposobnosti. I u pravilu ne čine ništa da bi se promijenili.

Ako su iz bilo kojeg razloga još i negativnog stava, jasno vam je gdje je problem.

Razvojni mentalni sklop

Osobe koje imaju razvojni mentalni sklop (growth mindset) prihvaćaju činjenicu da među ljudima postoje razlike u sposobnostima i osobinama, ali smatraju da ih radom mogu značajno unaprijediti ili usavršiti.

Sposobnosti i osobine o kojima Carol Dweck piše odnose se na širok spektar kvaliteta koje osoba može imati - od inteligencije, osobnosti, načina komuniciranja, pa sve do učenja, rada i djelovanja, sporta i sl. Također je bitno istaknuti kako jedna te ista osoba može imati različite mentalne sklopove za različite sposobnosti ili osobine. Tako se može dogoditi da neka osoba ima razvojni mentalni sklop za sposobnosti o kojima ovisi uspješnost u nekoj vještini ili sportu, a istovremeno nepromjenjivi mentalni sklop iz matematike ili opće inteligencije.

Osobe sa razvojnim mentalnim sklopom prihvaćaju svoje nedostatke i pokušavaju ih ispraviti. Prihvaćaju prilike za učenje, a time i za rast i razvoj. Prihvaćaju trud i zalaganje kao nužna sredstva u unaprjeđenju svojih sposobnosti ili osobina. Kada naiđu na neku prepreku, ne odustaju, već daju sve od sebe da postanu bolji i kao osobe i kao stručnjaci. Pri tome zalaganje i pružanje maksimuma smatraju osobnom vrijednošću. U pravilu pružanje vlastitog maksimuma poistovjećuju s uspjehom, bez obzira na konačan ishod. U sportu je to izrazito vidljivo kod onih koji se smatraju uspješnim kad postižu rezultat na granici svojih mogućnosti.

Možda najveća prednost razvojnog mentalnog sklopa tiče se samopouzdanja. Osobe koje su usredotočene na razvoj, mogu bitno lakše održavati visoku razinu samopouzdanja, za razliku od onih nepromjenjiva sklopa kojima svaki neuspjeh teško pada.

Ima li nade za sve

Iako je mentalni sklop prilično stabilno ukorijenjen, Carol tvrdi da se može mijenjati. Kako?

Samo ako prihvatimo da je mozak dinamički organ(neuroplasticizam) koji se usavršava kako učimo i savladavamo nove stvari.

Mentalni sklop se stvara kao rezultat povratnih informacija koje dobivamo od roditelja, profesora, šefova. Dakle, počnimo od malih nogu ili bar sa studentima. Može se!

Kad god smo mi (šefovi, profesori, roditelji) fokusirani samo na rezultat, trenutno stanje sposobnosti ili osobina i ako samo njih ocjenjujemo, tada de facto hranimo nepromjenjivi mentalni sklop, čak i onda kada su povratne informacije pozitivne. Ali ako suprotno od toga, pohvalimo trud i ako se fokusiramo na razvojni proces, a ne na trenutno stanje, tada činimo korake prema usvajanju razvojnog mentalnog sklopa.

A s njim nam je, iz iskustva znam, puuuno lakše.