Od sedam do petnaest više ne postoji....

Od  sedam do petnaest više ne postoji....

Foto: Dubravka Strejček

Još davnih dana, prije nego što smo bili toliko blizu ulaska u Europsku uniju ali je već započela zapadnoevropska penetracija „poželjnijih“ slika vrijednosti naletjela sam na jednu reklamu ... ili možda ona na mene.

Naočit muškarac u tridesetima nakon napornog vježbanja i tuširanja u  teretani, koristi, da nikome ne radim reklamu, dezodorans u spreju sa aktivnim trajanjem (što got to značilo) od 24 sata. Oblači na sebe poslovno odijelo, uzima svoju aktovku  i vraća se natrag na posao jer, kako on to ponosno kaže: „Sedam do petnaest više ne postoji“.

Iz reklame sa da zaključiti da je naočit muškarac na poslu od ranog  jutra, da je svoju pauzu koristio savjesno i odgovorno za fizičku aktivnost toliko potrebnu za održavanje zdravog organizma te da će nastaviti raditi do kasno u noć i da se ponosi time!

Ja sam  ga doživjela kao napetog, do u sekunde organiziranog i programiranog poslovnog čovjeka koji  u svojem rasporedu nema prostora za duboko udahnuti a kamo li za što drugo. Bilo mi ga je žao. Žalila sam i njegovu obitelj ako je ima, a onda sam zaključila da je vjerojatno niti nema, kao ni svi oni likovi iz američkih serija koji dolaze u ured sa coffe to go ujutro, izlaze iz ureda  kada je već mrak i druže se u lokalnom pubu sa kolegama s posla koje su ionako gledali cca. 10 do 12 sati. Sutra ponavljaju isti ritual i tako do unedogled. Ako se išta i dešava dešava se na poslu, ako i padne kakva romansa, padne sa kolegom ili kolegicom na poslu, doručkuje se, ruča i večera na poslu,  ako se i pokuša nešto novo, neka nova aktivnost, dogovara se i organizira sa  ekipom s posla...

Sve češće iz usta mladih poslovnih žena i muškaraca čujem  rečenice, bez ikakve sumnje izgovorene s ponosom, osjećajem veličine i važnosti: „Ja sam na poslu od jutra do mraka!“, „Toliko radim da nemam vremena za privatni život!“, „Sada uživam na poslu, o djeci i partneru ću razmišljati nakon trideset i pete.“

Počela sam upoznavati I sve više poslovnih ljudi 45-50 godina,  koji su već jednom ili dva puta preživjele srčani udar. Imaju problema sa visokim tlakom i kolesterolom, ukratko zdravlje im je ugroženo. Čovjek bi očekivao da su povukli ručnu, smanjili poslovne obaveze, pobrinuli se za rehabilitaciju u nekim toplicama i kvalitetu života općenito...ali to bi bilo pokazivanje slabosti,  izgurali bi ih mlađi i zdraviji pa su oni dodatno pojačali tempo preskočivši rehabilitaciju u potpunosti. Ne govorim ovdje o ljudima koji rade dva ili tri posla da bi osigurali osnovnu egzistenciju svojoj obitelji, to je druga priča,  govorim o poslovnim ženama i muškarcima sa dobrom zaradom  koji iskreno vjeruju da je poslovni uspjeh najvažnija stvar u životu.

Međutim tajna  psihičkog zdravlja leži u uspjehu osobe u više životnih dimenzija. Profesionalni uspjeh samo je jedna i dugotrajno ne može opstati kao jedina dimenzija u kojoj se ostvarujete.

Recimo to ovako: Ako stavite kartu samo na jednu stvar u vašem životu što ćete učiniti kada ta stvar krene nizbrdo?

Za psihičko zdravlje mudro je ulagati u  dimenzije života: profesionalnu, obiteljsku i dimenziju ispunjenosti na osobnoj razini

Za psihičko zdravlje mudro je ulagati u  dimenzije života: profesionalnu, obiteljsku i dimenziju ispunjenosti na osobnoj razini. Život gotovo nikada, ali nikada nije kao na filmu i povremeno  se u barem jednoj dimenziji nalazimo u deficitu. Ali zato postoje druge dvije :-) koje, ako smo bili mudri nismo zanemarili.

Često osobe koje nisu uspjele u partnerskom odnosu postaju izrazito uspješne na poslovnom planu i aktivne u obiteljskim događanjima. Povezuju se  sa braćom, sestrama, roditeljima,  pronalaze novi smisao u pripadnosti obitelji. Tu se „sakriju“ dok ne ojačaju i na zacijele  te budu spremne ponovo graditi u dimenziji u kojoj su doživjele neuspjeh.  Isto tako , ako npr.  izgubite  posao i još uvijek se dobro držite, možete to zahvaliti svojoj obitelji i dobrom partnerskom odnosu, prijateljima, interesima u slobodno vrijeme. Tu ste se sakrili, a nerijetko upravo interesi  koje smo njegovali  u naše slobodno vrijeme postanu druga poslovna prilika.

Kada ulažete samo u jedno – gubite sve.  Kada ulažete u sve tri dimenzije – prilikom gubitka, pitanje je samo saniranja štete i kretanja dalje.

Zato ja navijam da „sedam do petnaest“ i dalje postoji, jer iza petnaest dolazi vrijeme za druge životne uloge.

-------------------------------------------------------

Ivana Šešo,  mr. socijalna pedagoginja. Osposobljena je za savjetovanje po principu Realitetne terapije.  Bavi se pojedinačnim i grupnim psihosocijalnim tretmanom. Autorica je knjige(sa Pršić Emina)  Nedostaje? Ne. Dostaje!

Još iz kategorije

Kontroliranje naoružanja pogonjenog umjetnom inteligencijom vjerojatno je nemoguće

Kontroliranje naoružanja pogonjenog umjetnom inteligencijom vjerojatno je nemoguće

25.04.2019. komentiraj

Umjetna inteligencija sve se češće veže uz naoružanje, ali teško je ignorirati činjenicu da bi situacija mogla otići u potpuno krivom smjeru pa svijet zadesi prijetnja daleko veća no što je bila ona u vrijeme “zveckanja” nuklearnim oružjem.

KOMENTAR:  Tele2 Hrvatska jako dobar u prvom kvartalu

KOMENTAR: Tele2 Hrvatska jako dobar u prvom kvartalu

24.04.2019. komentiraj

Unatoč žestokoj tržišnoj utakmici za svakog korisnika Tele2 Hrvatska završio je još jedan uspješan kvartal i na godišnjoj razini gledajući razdoblje siječanj-ožujak ove godine u usporedbi s istim razdobljem prošle godine ostvario vrlo visok rast od gotovo 10 posto.

MONTESQUIE (O duhu zakona)

MONTESQUIE (O duhu zakona)

23.04.2019. komentiraj

„Zviždač“ je popularan naziv za osobu koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti kojima svjedoči. U javnosti je možda najviše kontroverze u posljednjih nekoliko godina, izazvao slučaj američkog zviždača Edwarda Snowdena koji je učinio dostupnima javnosti dokumente iz kojih su vidljive mjere nadzora diljem svijeta putem softvera koje su razvile američke obavještajne službe.