Novo, novo vrijeme

Novo, novo vrijeme

Prošli puta smo komentirali prvi i neuspješni pokušaj da se lideri EU dogovore oko novog vodstva, odnosno ključnih pozicija.

Predsjednik Europske komisije je izabran brže i lakše nego se očekivalo pa je bilo iznenađenje kada se nije uspjelo u nakani da se izaberu i «predsjednik EU» i «ministar vanjskih poslova EU».

Ovoga puta druga priča. U subotu, (što je neuobičajeno i iznimno) na održanom samitu lidera EU lagani izbor, gdje se očitovalo tipična «dogovorna ekonomija» lidera EU. «Mi» prihvaćamo kandidatkinju «Zapadnog EU» (i k tome ženu, što je bitno jer je ravnopravnost spolova bitna) za ministricu vanjskih poslova EU a «Oni» prihvaćaju kandidata «Istočne EU» za predsjednika EU.

Lako i jednostavno zar ne? Zapravo nimalo tako. Nije u pitanju što se sve dogovara kompromisom, to je normalno, već da je u pozadini toga strah od razvoja situacije u Ukrajini i novi smjer koji EU treba zauzeti prema Rusiji. To je bitnije od svih priča oko ravnoteže Sjever-Jug, Istok-Zapad, muško-žensko, ljevica-desnica (naravno i to je imalo utjecaja ali ovoga puta manje nego inače, jer je situacija očito puno dramatičnija nego ikada prije, te što uz vanjskopolitičke izazove, neprolaznost ekonomske krize u EU posložnjava cijelu sliku).

Od svih ostalih tema pored izbora čelnika EU, Ukrajine i osvrta na ekonomsku situaciju u EU, sve se fokusiralo na vanjsko političke teme, uglavnom Bliski istok, Libija, Sirija, Gaza. Očito je da se moramo navikavati na stari set tema ali s novim pristupom od strane lidera EU.

Staro pitanje ostaje a gdje smo u svemu tome mi? Niti glasa niti pozicije, uglavnom tlapnje «da smo eto u EU, pa moramo slijediti». Ako se tako ponašamo i u ostalim pitanjima, onda ćemo i dalje zaostajati, jer ova igra ima smisla samo ako je igraš aktivno a nisi samo pasivni promatrač (što nam se dogodilo i par dana ranije na konferenciji o Zapadnom Balkanu, gdje opet izgleda da se traži lider u regiji a mi nismo u prvom planu).

Na kraju, da se vratimo početku priče, sada ostaje na predsjedniku Komisije da predloži raspodjelu portfelja za nove povjerenike (za Hrvatsku se očekuje ribarstvo) a nama ostaje za vidjeti kako će se posložiti tzv. «digitalni portfelj», da li koncentrirano, da li distribuirano u više portfelja i na čemu će biti fokus (odnosno kako će se najave novog predsjednika Komisije pretočiti u konkretnije planove).

Do tada, tko preživi, pričat će.

 

 

O autoru: Damir Filipović je ekspert u području ICT-a i telekomunikacija s dugogodišnjim iskustvom rada u regionalnim operatorima i u Briselu kao lobist pri Europskim institucijama. Damir je ujedno i certificirani personal development coach. Više informacija o autoru na www.intelligentconsulting.eu.