Android operativni sustav vodi konstantnu bitku s fragmentacijom i čini se da ju je izgubio, samo će njegovi developeri, zajedno s onima u Googleu i oni najžešći obožavatelji to teško priznati. Ali, kad razmislite, kad ste posljednji put s novom verzijom Androida dobili nešto uistinu novo i uzbudljivo?
Teško se sjetiti, nekako kao da je sve skupa stalo s Lollipop 5.0. Stoga, sad kad se bliži dolazak Androida Q, zapravo je jasno da korisnicima nije bitno kad će ga dobiti. Kao što nije bitno imaju li Nougat, Oreo ili Pie. Konkretnije, evo najznačajnijih noviteta koje smo imali priliku vidjeti na Androidu otkako je Lollipop izašao:
- Doze Mode (Android Marshmallow);
- ART runtime (Android Marshmallow);
- Vulkan API (Android Nougat);
- Bundled notifications (Android Nougat);
- Picture-in-Picture (Android Oreo);
- Project Treble (Android Oreo);
- Gestures (Android Pie).
Zato, jedino čemu se treba radovati jesu sigurnosni patchevi, koji omogućavaju neometan rad Android mobilnih uređaja. I, zato, zaključak jest da Android nakon deset godina postojanja jest na svom vrhuncu. Odnosno, već ga je dosegnuo i nema kamo dalje, htjeli to priznati ili ne.
Ali, da ne bude sve tako crno... Raduje kad proizvođači nadopunjavaju sustav jer tad uistinu stižu noviteti. Samsung se sa svojim OneUI itekako potvrdio, ali ne zaostaju ni Huawei ili OnePlus. Dapače, LG i Xiaomi također su iznimno inovativni, što korisnike ipak može animirati. Naime, bez pretjerivanja, vlasnici mobilnih uređaja sa svakom softverskom nadopunom ili nadogradnjom dobivaju jedno novo iskustvo, koje ih drži uz proizvođača, kao i uređaj.
To je u konačnici nekako i najbolja značajka Androida, udahnuo je život svima oko sebe upravo tom otvorenosti. Pa zapravo njegovo dosezanje vrhunca i fragmentacija ne bi trebali zvučati kao loša stvar.
