MONTESQUIE (O duhu zakona)

MONTESQUIE (O duhu zakona)

Foto: DepositPhotos

“Kako se vlast ne bi mogla zlorabiti, potrebno je da, rasporedom samih stvari, jedna vlast obuzdava drugu.”

Zviždač“ je popularan naziv za osobu koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti kojima svjedoči. U javnosti je možda najviše kontroverze u posljednjih nekoliko godina, izazvao slučaj američkog zviždača Edwarda Snowdena koji je učinio dostupnima javnosti dokumente iz kojih su vidljive mjere nadzora diljem svijeta putem softvera koje su razvile američke obavještajne službe.

Hrvatska dosad nije imala cjeloviti zakon koji bi na jedinstven način uređivao problematiku zviždača, odnosno, „prijavitelja nepravilnosti“. Hrvatsko zakonodavstvo je, što se tiče navedenih osoba, dosad osiguravalo npr. kaznenopravnu zaštitu, zaštitu od otkaza na radu, zaštitu od diskriminacije nakon prijave, zaštitu od zlostavljanja od poslodavca, zaštita od prijetnje otkazom, obrnuti teret dokaza u radnim sporovima, anonimnost zviždača i sl. širokim spektrom raznih zakona (npr. Kazneni zakon, Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima, Zakon o zaštiti tajnosti podataka itd.). Difuzno smještene odredbe kojima se štite zviždači, zajedno s pritiskom koje postavljaju međunarodni ugovori i međunarodna sudska praksa, stvorile su potrebu za donošenjem posebnog zakona. Uz to je dobro spomenuti i rezultate ankete provedene 2010. u sklopu IPA 2007 projekta „Jačanje kapaciteta USKOK-a“. Naime, 43% ispitanika je izjavilo da ne bi prijavilo korupciju. Od njih 35% ne bi prijavilo korupciju zbog straha od negativnih posljedica, a 27% ne bi prijavilo korupciju jer prijava ima negativnu konotaciju u društvu (posebno u obliku društvene stigme – „štakor“, „cinker“, „druker“ i sl.). Uz to, 60% ispitanika je izjavilo da ne zna kojim putem bi trebalo obaviti takvu prijavu.

Uzevši u obzir navedeno, u veljači je donesen Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji stupa na snagu 1. srpnja 2019. Ovim zakonom se objedinjuju svi standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti u jedan poseban zakon (lex specialis) i to: prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koje prijavljuju nepravilnosti, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti, kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Cilj ovog zakona je pružiti učinkovitu zaštitu prijavitelja nepravilnosti koja uključuje i osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti.

Zviždače zakon definira na sljedeći način:

„Prijavitelj nepravilnosti je fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca“

Izraz „nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca“ znači da se ovdje ne radi samo o stalnom radnom odnosu zaposlenika i poslodavca, već o dosta širem krugu osoba poput volontera, studenata, osoba koje rade preko ugovora o djelu, osoba koje vrše dužnosti, kandidata za posao, odnosno osoba koje na drugi način sudjeluju u djelatnostima kod poslodavca. Nadalje, poslodavac može biti tijelo javne vlasti, fizička ili pravna osoba prema Zakonu o radu te fizička ili pravna osoba kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja poslove.

Međutim, nepravilnosti koje Zakon spominje ne odnose se samo na korupciju. Opseg pojma „nepravilnosti“ mnogo je širi te između ostaloga uključuje kršenje zakona i propisa, nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa. Navedeni popis nije iscrpan pa se nepravilnost može ticati i npr. pranja novca, financiranja terorizma, zaštite potrošača, zaštite okoliša, sigurnosti prometa, zdravlja i dobrobiti životinja, itd.

Prijavitelji nepravilnosti imaju pravo na zaštitu koja se tiče postupaka za prijavljivanje nepravilnosti prema Zakonu, pravo na sudsku zaštitu, pravo na naknadu štete te na zaštitu identiteta i povjerljivosti. Zaštita je proširena i na osobe s kojima su prijavitelji nepravilnosti povezani, a to su fizičke ili pravne osobe koje se prema raznim osnovama i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanima s prijaviteljem nepravilnosti (npr. bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, određeni krug srodnika, skrbnik, posvojitelj, posvojenik itd.).

Zakon propisuje postupak prijavljivanja nepravilnosti. S obzirom na kanal kojim se ono obavlja, prijavljivanje može biti: unutarnje, vanjsko ili razotkrivanje prema javnosti. Unutarnje prijavljivanje je redovan način prijavljivanja te Zakon u tu svrhu propisuje uspostavu određenog aparata unutar pojedinog poslodavca koji omogućuje nesmetano obavljanje postupaka prijavljivanja i zaštitu prijavitelja (npr. donošenje Pravilnika o prijavljivanju nepravilnosti). Takva prijava se predaje povjerljivoj osobi koju imenuje poslodavac. Međutim, uspostavljanje mehanizama unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti poslodavac je dužan uspostaviti samo ako zapošljava najmanje pedeset osoba. U ostalim slučajevima, poslodavac nema tu dužnost, ali ako želi uspostaviti mehanizam unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti slobodan je da to i učini. Pod određenim okolnostima koje bi se mogle opisati kao izvanredne (npr. ako postoji neka neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost, ne postoji mogućnost unutarnjeg prijavljivanja, postoji bojazan da unutarnje prijavljivanje neće osigurati pravo na zaštitu ili da bi zbog nje prijavitelj mogao biti stavljen u nepovoljan položaj i sl.), prijavitelj može podnijeti prijavu pučkom pravobranitelju koji je tijelo nadležno za prijavu nepravilnosti. Na kraju postoji još i javno razotkrivanje nepravilnosti. Ono se može provesti iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza.

Što se tiče sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti prema kojem je poduzeta štetna radnja u vezi s tom prijavom, ona se ostvaruje tužbom za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu u roku od tri godine od saznanja za štetnu radnju, odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja poduzeta. Ova zaštita se razlikuje od one koju Zakon o kaznenom postupku pruža ugroženom svjedoku.

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti trebao bi pridonijeti jačanju pravne zaštite prijavitelja i podići javnu svijest građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa. Njime bi potencijalni prijavitelji nepravilnosti trebali biti potaknuti da podnesu prijavu. Navedeno bi trebalo rezultirati zaštitom financijskih interesa države, zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda, zaštitom okoliša i općenito jačanju pravne sigurnosti.

Još iz kategorije

KOMENTAR: A1 Hrvatska solidno u prvom ovogodišnjem kvartalu

KOMENTAR: A1 Hrvatska solidno u prvom ovogodišnjem kvartalu

29.04.2019. komentiraj

Zaključili smo ovokvartalne poslovne rezultate domaćih telekom operatera jer večeras je u sklopu rezultata A1 Telekom Austria Grupe objavljeni rezultati i A1 Hrvatska koji pokazuju stabilan rast svih ključnih financijskih pokazatelja od prihoda, preko dobiti do rasta broja korisnika.

Treba li IT-u Quality Assurance?

Treba li IT-u Quality Assurance?

27.04.2019. komentiraj

Zapeli smo u startu. Između jezičara i primjene. Riječ je o zanimanju Quality Assurance ili osobe zadužene za osiguranje kvalitete. Tražili smo mišljenja kolega te osoba koje se u praksi bave ovim poslom. I svi su suglasni da je Quality Assurance prepoznat pojam u struci i da ga se koristi upravo u izvornom, engleskom obliku. S druge strane, razveselila nas je činjenica kako je pojam osiguranja i upravljanja kvalitetom u Hrvatskoj obrađen još 1978. godine u knjizi Kontrola kvalitete, Ive Bakije. Naime, kvaliteta proizvoda ili usluge više nije stvar izbora, već preduvjet opstanka na tržištu. Danas, mišljenja sam, više nego ikad.

KOMENTAR: HT nastavlja s pozitivnim trendovima

KOMENTAR: HT nastavlja s pozitivnim trendovima

26.04.2019. komentiraj

Najjači domaći telekom Hrvatski Telekom nastavlja s pozitivnim trendovima, iako su im prihodi u prvom kvartalu pali za tek nešto više od 1 posto. Takav pad je zapravo očekivan obzirom na tržišnu utakmicu i sve veći broj usluga koje se nude objedinjene, a cijene takvih paketa padaju. S druge strane, pozitivno poslovanje vidljivo je u i dalje vrlo visokoj profitnoj marži odnosno EBITDA (dobit prije kamata, oporezivanja, amortizacije i deprecijacije) te nastavku rasta dobiti. Pritom treba istaknuti da na rezultate utjecaj imaju knjigovodstveni standardi koji se odnose na način prikaza lizinga, iznajmljivanja, dok je primjerice u segmentu fiksne telefonije došlo do povećanja prihoda. Sve te promjene posljedica su regulative i pravila stoga poslovne rezultate treba promatrati na malo drugačiji način. Naravno, ne treba zaboraviti niti tvrtke u vlasništvu HT-a od Crnogorskog Telekoma, ali i dviju velikih hrvatskih i to Combisa i Iskona. Da je tržišna utakmica vrlo žestoka dokazuje da je Iskon imao manji pad, dok Combis kao jedan od najvećih sistem integratora i dalje nastavlja s rastom koji je iako skroman i dalje rast i pokazuje pozitivne trendove.