KOLUMNA - VJERAN BUŠELIĆ

Mijenja li internet paradigmu znanja

Mijenja li internet paradigmu znanja
Dražen Tomić

Ne znam. It is complicated. Svjedoci smo drastičnih promjena koje nam donosi internet, a da li su dovoljne da promijene i samu paradigmu znanja nisam siguran. Zato još studiram. I razmišljam, a zahvaljujući internetu i dijelim svoja promišljanja s vama i tražim komentare.

Ne i lajkove. Internet nije Švicarska da se tako lako donose zaključci.

Zato će i kolumna (iznimno) biti nešto duža. I dublja. Nadam se ne i drugačija. Sretno!

Što je sve internet promijenio

Ekonomiju

Iako je internet tehnološki fenomen, svojom otvorenom i distribuiranom arhitekturom koja podrazumijeva ne postojanje centralnog upravljačkog čvora i/ili autoriteta omogućio je slobodnu participaciju i individualni doprinos s jednakim šansama za uspjeh, neovisno o kojoj se vrsti aktivnosti radi - privatnoj, komercijalnoj, stručnoj ili znanstvenoj. U postojećih tridesetak godina postojanja pokazalo se da je internet nemoguće ni privatizirati ni kontrolirati i tako je postao jedan od oslonaca globalizacije svjetske ekonomije. Što je dovelo i do promjene njene strukture - od industrijske, kapitalističke, prema digitalnoj, koja nedvojbeno mijenja i kapitalističku dominaciju. Jer sva centralizacija i u vlasničko-upravljačkom, ali prvenstveno u centralizaciji i svojevrsnoj unifikaciji, specijalizaciji radnika, prisiljenih na dolazak i poštivanje radnog vremena na lokacije u kojima su se nalazila sredstva za njihov rad, odjednom se počela mijenjati. I činjenica da predmet rada može biti digitalan, njegova distribucija internetska, a mjesto proizvodnje gotovo bilo gdje, počela je stvarati ne samo ekonomske nego i društveno-kulturne promjene

Društvo

Pojavom weba 2.0 i široke su mase prihvatile internet i kao novi medij dvosmjerne, javne participacije. Po prvi put u ljudskoj povijesti bez potrebe za posjedovanjem sredstva za medijsku proizvodnju (dovoljno je osobno računalo) i uredničkog cenzorstva. Neupitan je njegov utjecaj ne samo na kulturnu i socijalnu nego i političku kulturu.

Pojedince

Na internetu provodimo i do trideset posto slobodnog vremena. Zanimljivo da time ne smanjujemo vrijeme televizijom, nego je to nauštrb knjige, časopisa i novina. Također je zanimljivo kako se sustavno povećava istovremeno praćenje dva (internet i TV), a nerijetko i tri (mobilni uređaji) ekrana. Stoga se nemojte čuditi sve učestalijoj pojavi razvoja kontinuirane parcijalne pažnje ili CPAD (Continuous Partial Attention Disorder), stanja u kojem čovjek raspolaže svojom pažnjom sa ciljem da uvijek prepozna i iskoristi sve moguće novonastale prilike iz neposredne okoline. Tako smo istodobno uključeni u npr. dvije aktivnosti koje obje zahtijevaju pažnju i koncentraciju - vožnja i telefoniranje ili pisanje elektronske pošte i sudjelovanje u konferencijskom razgovoru. Suštinski se razlikuje od multitaskinga u kojem je jedna ili više radnji rutinskog karaktera, poput ručanja i čitanja novina ili gledanja televizije.

Internetsko okruženje potiče i ovlašno čitanje, rastreseno i ishitreno razmišljanje, te površno učenje. Sam internet je tehnologija koja istovremeno „i potiče i nagrađuje“ takvo djelovanje i razmišljanje uvlačeći nas u začarane krugove, koje upravo kroz sve podražaje koje pruža, dovodi do jakih i brzih izmjena u ljudskom mozgu. I zahvaljujući fenomenu neuroplastičnosti i neposredno utječe na ljudski mozak.

Dio je to, samo mali dio vrlo kvalitetnog promišljanja Nicholasa Carra iz knjige Plitko: Što internet čini našem mozgu?

Ok, ok, shvatili ste, dosta s internetom

Are there any negative effects?

Citat je to legendarnog borca za malog čovjeka, poznatijeg kao Ali G, kojeg preporučam kao break kako bi se kasnije mogli koncentrati na bitno. (1:01-1:22 za sve nestrpljive)

Prezasićenost informacijama

Information overload. Ironično je da ga je još 1975. uveo Alvin Tofler, ali morate ga ozbiljno shvatiti - on je bio futorolog. Danas ne mislimo više tako.  “It’s not information overload. It’s filter failure“, poručuje Clay Shirky ukazujući da današnji internetski filtri ne odvajaju „loše“ od „dobrih“ informacija, već samo ističu one „dobre“ u prvi plan, zadržavajući ih sve, samo su manje istaknute nešto teže dohvatljive. Ali one su tu. „Filters no longer filter out. They filter forward, bringing their results to the front. What doesn’t make it through a filter is still visible and available in the background.“

Knjige su nas krivo učile

Upravo današnje obilje dohvatljivih informacija ukazuje kako je sustav filtriranja znanja, koji smo sustavno uspješno koristili stoljećima, imao i svojih mana. Poneke istine iz raznoraznih razloga nisu ni ušle u sustav znanja, a neka neistinita vjerovanja su se toliko uvriježila da ih je i danas teško izbaciti iz korpusa znanja nekog područja.

Ograničenje nije postavljano sukladno našim umnim kapacitetima, ono je nametao medij kojeg smo, danas možemo primijetiti s dozom stanovite ironije, koristili upravo kako bi proširili naše individualne memorijske kapacitete. Na samom početku je to bio papir, a od Guttembergovih vremena knjiga.

Knjiga oblikuje misao

Knjige imaju početak i čitaju se redom. Ideje se izlažu na konvergentan, zaokružen način, kako bi ih knjiga obuhvatila u cijelosti. Autor postupno i argumentirano gradi svoju poruku i kako završava, knjiga je gotova. I obrnuto, knjiga se zatvara, sklapa, kad je autor izložio i opravdao svoju ideju. One su oblikovane da sadrže sve nužne informacije, i u fusnotama sve izvore iz kojih su potekle, kako bi na zatvoren i zaokružen način iznijeli svoju ideju. Sva drugačija promišljanja se izbjegavaju radi lakše konzumacije. Ukoliko pak žele razraditi višestruke alternative i različite aspekte riskiraju da budu preduge, glomazne ili nepopularne.

Danas vjerujemo kako su one oličenje oblikovanja znanja, ali baš svojom formom ne odgovaraju prirodi znanja nego poučavanja. Konačne su i nepromjenjive. Za razliku od svijeta koji nas okružuje, koji se u mnogim stvarima mijenja već tijekom samog procesa pisanja.

No, bile su najbolji medij kojeg smo imali i odigrale su jednu od najvažnijih uloga u razvoju ljudskog društva. I došle do svog limita, jer se stvorio novi mrežni, interaktivni medij koji u mnogočemu bolje odgovara fenomenu ljudskog znanja.

Mrežno znanje

Sad kad medij može podržati puno više informacija i ideja, omogućiti dvosmjernu interaktivnost u realnom vremenu, mijenja se i cijeli model ljudskog znanja.

Danas, ako želimo nešto saznati ne idemo u biblioteku, idemo na internet. I upravo internet je promijenio strategiju spoznaje. Umjesto da spoznajemo reducirajući i filtrirajući informacije, kako bi stale u knjigu ili znanstveni članak, danas u procesu spoznaje uključujemo i sve ideje u začetku koje možemo dohvatiti obuhvatom brojnih internetskih resursa.

Istina je da se tako drastično povećala i količina nerelevantnih ili čak lažnih informacija, ali internet nije za to „kriv“, on ih samo iznosi na vidjelo. Na vidjelo polako izbija svijest kako nepovratno prolaze ugodna vremena u kojima smo živjeli u iluzijama sigurnosti i autoriteta. Mudri, školovani ljudi bi izučavali neke pojave, napisali knjige, pohranili ih u biblioteke, sve su to bili strogo kontrolirani sustavi, i tako bi nastala istina. I ako nam je bila potrebna, znali smo gdje ju treba naći i da je stručno ili znanstveno potvrđena.

Kraja nema

Jednom objavljeni rad na internetu nema više nikakvu zaštitu autoriteta od pogreške, a ni postojeći se autoriteti ne mogu više sakrivati iza institucija. Počinje nezaustavljiva, danonoćna „bitka“ za izložene stavove. I to interaktivna, jer autor u svakom trenu može biti upitan da pojasni stavove ili činjenice.

Upravo ta dvosmjernost ne dozvoljava da je tema zaokružena, konačna i točka. Znanje je formom otvoreno, nebrušeno i mijenja se istovremeno s promjenama u svijetu. Upravo time se bitno približilo nestrukturiranoj, isprepletenoj, neupravljivoj, bitno realnijoj slici stvarnog svijeta.

Umjesto zaključka

Znanje je nerazdvojno od forme kojom se iskazuje i preko koje se usvaja. Nekad je dominantna forma bila knjiga, dok je danas znanje umreženo, oblikovano i uvjetovano internetom. No, je li promjena forme dovoljna i za promjenu cjelokupne paradigme znanja, pitanje je kojim bi se vjerujem bilo zanimljivo posvetiti.

Prolog

Ako vas zanima kako sam odjednom ovako pametan, moram odati tajnu. Ljetos am imao vremena i pažnje posvetiti se dobroj knjizi :).

Od srca preporučam: David Weinberger, „Too Big to Know: Rethinking Knowledge Now That the Facts Aren't the Facts, Experts Are Everywhere, and the Smartest Person in the Room Is the Room“

I završni citat “We thought that knowledge was scarce, when in fact it was just our shelves that were small. Our new knowledge is not even a set of works. It is an infrastructure of connection.“

Bonus za najupornije

Ako ste došli do kraja iskrene čestitke i kao i uvijek potičem vas da uporno tražite i drugo mišljenje. Znate li zašto je zabranjeno koristiti električne naprave prilikom polijetanja i slijetanja?

Vjerujte mi, na najjednostavnijim se pitanjima vidi koliko je krhko naše znanje! Check this!