Nova era odgovornosti za direktore informacijske sigurnosti
U proteklih samo nekoliko godina jedna se uloga u kibernetičkoj branši bitno promijenila, a to je uloga direktora informacijske sigurnosti (engl. Chief Information Security Officer, CISO).
Turizam - taj obožavani predmet gospodarstva, krpatelj svih proračuna, ali ne i srpanjskih rupa. Predivni ponuditelj boljeg života s malo rada, divna stvarčica u rukama dobrog analitičara, namještača excel tablica, brojača noćenja i dolazaka, samozvanih meteorologa, eto tako mi je to opisao jedan turistički djelatnik uz čašu vina u Poreču, u vrijeme kada se zbrajaju rezultati prvih šest ovogodišnjih mjeseci. I one, kako kaže ministar Darko Lorencin, već četrdesetogodišnje srpanjske rupe koje nikako da se riješimo i vjerojatno je se na ovaj način nećemo nikad riješiti.
I opet malo poslije sjedim s članom uprave jedne od najvećih domaćih turističkih grupacija koja ulaže i otvara nove hotele, koja se bori za svoj turistički kruh i ide im dobro. Onako uz večernje piće, na terasi jednog od njegovih hotela u Poreču kaže kako su nam ulazni troškovi visoki, a naši konkurenti smanjuju PDV na turizam i aranžmane, na uslugu u turizmu, ma sve samo da pokrenu taj segment i to ne samo tri mjeseca nego i duže.
Problem rupe nije u srpnju, nego u glavi, davno mi je kada sam mislio kako srpanjska rupa i nije toliki problem jer jednostavno tada gostiju ima manje. Potrebno je tu rupu zakrpati u glavi i turistima koji tada dolaze ponuditi više kako bi i potrošili više.
A mnogi turisti obezglavljeno su hodali hotelima ne znajući što da ade ako kiša padne, jer mi im prodajemo sunce i more, a oni koji su se dosjetili da budu bolji od toga uspjeli su. Gost je ili otišao negdje na izlet, jer i kiša je dio vremena ili je ostao u hotelu i potrošio malo više. Ako planiraš da ljeti ima i kiše i napraviš nešto poput „emergency exita“ za to razdoblje možda ti se i sve posloži. Sve se može kad se hoće, goste treba usmjeravati, a onda će se oni vraćati i trošiti.
Eto baš čitam kako se neki u Dubrovniku bune zbog stolova na skalama, malih restorančića i caffea u pokrajnjim ulicama. Ali Dubrovnik je svjetski poznata destinacija gdje gost očekuje ljubaznost. I nije mu problem platiti cijenu koja, budimo iskreni, ništa ne odskače za sličnim destinacijama u svijetu. Probajte popit kavu kod Coloseuma u Rimu, kod Brandenburških vrata u Berlinu, cijena neće biti niti mnogo viša niti mnogo manja od dubrovačke.
Problem je u mentalitetu, onom da se s malo rada može postići mnogo, a to je jednostavno nije točno. Ako pogledate malo što sve nude naši najveći konkurenti kod kojih budimo iskreni prije svega kada je riječ o Turskoj ili nekoj sličnoj destinaciji kada izađete iz resorta nemate ništa, kod nas kada izađete u Splitu, Zadru, Šibeniku, Rovinju, Poreču, ma gotovo pa svugdje imate nešto više. Imate mnogo toga za vidjeti, za kušati. Ali za to treba raditi, složiti takvu ponudu da destinacija diše taj turizam i tada će svima biti bolje.
Dakle nije problem srpanjska rupa, nego rupa u glavi, ne svih kod nekih, a nju nećemo tako lako pokrpati. Potreban nam je dobar turistički proizvod i na tome treba raditi.
Podaci Državnog zavoda za statistiku za svibnju 2014.
Indeks | Struktura u 2014., % | |
Dolasci | ||
Ukupno | 100,2 | 100,0 |
Domaći | 108,8 | 15,7 |
Strani | 98,8 | 84,3 |
Noćenja | ||
Ukupno | 86,9 | 100,0 |
Domaći | 110,7 | 12,4 |
Strani | 84,3 | 87,6 |
U strukturi noćenja stranih turista prema zemlji prebivališta
najviše noćenja ostvarili su gosti kao što slijedi u tablici:
| Struktura noćenja |
Njemačka | 22,7 |
Austrija | 12,5 |
Slovenija | 10,4 |
Ujedinjena Kraljevina | 7,1 |
Francuska | 6,0 |
Italija | 4,9 |
Nizozemska | 4,5 |