Optimizam za Grešku tipa I - neopravdano odbijanje dobre inovativne ideje - je uistinu otrovan. Sastoji se najčešće u ružičastom oslikavanju postojećeg stanja i slijednom zadržavanju statusa quo. To smo opisali u prošlotjednoj kolumni.
Danas se bavimo neutemeljenim optimizmom koji generira Grešku tipa II - precjenjivanje loših inovativnih ideja. Što je „loša inovativna ideja“? Vratimo se na shemu NAF+CC:
- Novelty: koliko je ideja sada uistinu novost
- Atractivity: jesu li promjene u ovom času prihvatljive korisnicima
- Feasibility: ideja je odlična, ali nije tehnički/tehnološki (trenutno) izvediva
- Cost: ima super inovativnih ideja, ali su (za sada) preskupe za realizaciju
- Compliance: usklađenost s propisima, ali i brzina promjena propisa.
Taj pretjerani optimizam se osim na „stvarne“ inovacije odnosi i na fikciju - znanstvenu fantastiku. Dobar je primjer kultna knjiga „1984“ Georga Orwella. On je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća bio potaknut tehnološkim napretkom tijekom II Svjetskog rata, te je predviđao silan napredak komunikacija i zrakoplovstva. „Veliki brat“ koji nas sve promatra je danas uistinu tehnički moguć. Svaki digitalni televizor, ali i običan moderni hladnjak bi mogao biti uređaj za nadzor pučanstva. Na sreću se to nije ostvarilo u obliku u kakvom je predskazivao Orwell - zbog non-compliance (nesuglasnosti sa zakonima). Nadajmo se da će i ostati tako!
Također se nije ostvarilo njegovo predviđanje potaknuto strelovitim razvojem zrakoplovstva u četrdesetima: ništa od masovne uporabe letjelica za osobni prijevoz. Niti ovdje nije bilo jednostavno riješiti pitanje usklađenosti s propisima. e Tehnološka izvedivost i prije svega cijena, glavni su uzrok što se ovaj pretjerani optimizam u procjeni inovativne ideje osobnog zračnog prijevoza nije realizirao niti 30 godina nakon „1984“. Prototip kao ovaj sigurno nije vozilo za osobni gradski prijevoz od točke A do točke B:
JESTE LI ZNALI?
... da nesukladnost s propisima, odnosno oklijevanje u njihovu donošenju ne smije biti podcijenjeno? To se ne odnosi samo na Hrvatsku, već i na tehnološki vodeće svjetske sile. Dobar razlog (a ponekad i izgovor) je sigurnost korisnika. Neutemeljeni optimizam je svakako opravdano suzbiti u osjetljivim područjima kao što su lijekovi: klinički pokusi koji dokazuju djelotvornost i sigurnost za pacijente traju i trebaju trajati godinama, kako bismo se uvjerili da su rezultati razumno prihvatljivi.
Slično se dešava i kod visokotehnoloških uređaja kao na primjer široke primjene dronova. U SAD se vodi velika rasprava o potrebi registracije „rekreacijskih“ dronova kod FAA (Federal Aviation Administration). Do sada je više od milijun korisnika takvih letjelica provelo postupak registracije kod FAA (online, 5$). Organizacije korisnika se bore protiv toga, jer su „modeli zrakoplova“ generalno isključeni iz potrebe takve registracije. Američki Kongres još nije donio odgovarajuću regulaciju uporabe dronova, niti u „rekreacijske“, a kamo li u komercijalne svrhe. Isto vrijedi i za EU, iako je EK još 2014. godine donijela „white paper“ o značaju budućeg razvoja dronova (vidi OVDJE). U dokumentu EK zaključuje ovako:
„EK također namjerava gdje je potrebno donijeti zakonske prijedloge koji će ukloniti pravne nesigurnosti koje onemogućuju razvoj europskog tržišta i koji će dati građanima povjerenje u visoke standarde sigurnosti i povjerljivosti.“
Za sada imamo samo „Uvod u regulatorni okvir za korištenje dronova“ izdan 2017. od strane EASA (European Aviation Safety Agency, vidi OVDJE), dakle od nečega što bi moglo značiti „compliance“ za ovo inovativno područje nas dijele godine.
Odmaknimo se od fikcije i legislative, pogledajmo kako izgledaju ishodi pretjeranog optimizma u pogledu inovativnih ideja. Kako je splasnula euforija i kako su uzalud potrošeni novci na ideje koje se na kraju nisu tržišno dokazale. Ne treba se vraćati daleko u prošlost, do Dedala i Ikara, nego to možemo vidjeti i na tehnološkim primjerima unatrag pedesetak godina. OVDJE pregled „10 tehnoloških komada koji su jadno propali“, koliko njih se sjećate (po dobromu)?
- Intellivision - Mattel kućna igraća konzola, 1979.
- Laserdisc - prvi kućni video format, 1978.
- Cinerama - sinkronizirane tri projekcije na zakrivljenom ekranu, 1952.
- Betamax - video format tehnološki superioran VHS-u, ali tržišno slabiji, 1975.
- Kvadrofonski zvuk - ¸“dvostruki“ stereo, propao zbog nedostatka standarda i slabog odziva tržišta, 1971.
- QR-kod - pojavljuje se svugdje, no tek 20 godina poslije izuma se više koristi, npr. u m-bankingu, 1994.
- DAT - Digital Audio Tape - zamišljen kao zamjena za klasične kasete i CD-e, problemi sa zaštitom, 1987.
- Virtualna realnost - više od 50 godina poslije prve primjene tehnologija dostiže razinu koja omogućuje ostvarenje pravih intencija VR-a, 1950.
- Apple Newton PDA - prvi ručni digitalni asistent koji je bio inovativan, ali tehnološki nedovoljno napredan, 1993.
- DIVX - digitalna videoteka, neuspjeli prethodnik DivX-a, 1999.
Kako smo vidjeli i u kratkom ranijoj NAF+CC prikazu neki su definitivni promašaji, ali većina je ipak bila početak ili povod mnogo kasnijem tržišnom prihvaćanju u izvornom ili promijenjenom obliku. Ovdje primjer „Sensorama“, prvog komercijalno raspoloživog sustava VR-a:
Dobar primjer za transformaciju izvorne realizacije inovativne ideje je Apple Newton PDA koji je nestao zajedno sa svim drugim osobnim digitalnim asistentima. No to se nije desilo zbog koncepta inovativne ideje, nego zbog transformacije koju je omogućio tehnološki napredak. U ovom slučaju je to pojašnjeno jednostavnom „formulom“:
Mobitel + PDA = smartphone!
Tu vidimo kako ima značajne razlike između dva spomenuta „optimizma“: ako ružičasto gledamo sadašnje stanje, inovativnu ideju smo „ubili“ definitivno. No ako smo preoptimistični u procjeni same inovativne ideje, možda smo samo ispred svojeg vremena i trebamo pričekati zreliju tehnologiju ili marketingom pridobiti kupce.
No što je s „pesimizmom“? Prije svega u smislu prestrogog suđenja inovativne ideje ili nerazumijevanja njezinog tržišnog potencijala. Više o tome ćemo u ovoj kolumni prikazati naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
