Ne, niste krivo pročitali naslov: uistinu optimizam u inovaciji može biti „otrovan“. I to je jedan od mnogobrojnih paradoksa inovacije koji sudionike dovodi u grandioznu dilemu - kako izbjeći dvije temeljne greške:
- Greška tipa I: odbijanje dobre ideje
- Greška tipa II: prihvaćanje loše ideje.
Kakve to veze ima s optimizmom? Velike! Neutemeljeni optimizam u procjeni sadašnjeg stanja fizičkog proizvoda, usluge ili organizacije „ubija“ realizaciju ideje koja se temelji na rješavanju problema. Sama eksplikacija problema remeti ustaljeni red stvari, čak predstavlja kritiku „vlasti“ u određenom području. „Technology push“ omogućuje da se stvari rade na novi, drugačiji, bolji način. Aktualna „vlast“ u određenoj djelatnosti (to mogu biti i poduzetnici!) trenutno stanje opisuje „optimistički“ kao „najbolji od svih mogućih svjetova“. U okviru „Jeste li znali?“ pogledajte instruktivan primjer od prije gotovo 100 godina!
Primjer iz srca svjetskog poduzetništva je instruktivan i za hrvatski javni sektor: u prošlotjednom članku u ovoj kolumni je pojašnjen pojednostavljeni inovativni lanac:
Problem à Inovacija à Rješenje
Ako negiramo problem, kao što to čini Đuro Sessa za pravosuđe, nećemo niti pokušavati inovirati u cilju postizanja rješenja. Konkretno, ako prihvatimo da „sudstvo jako dobro funkcionira i da se po mnogim pokazateljima nalazimo u sredini EU“, onda zanemarujemo sva moguća izvješća koja govore suprotno i nećemo raditi na poboljšanju pravosuđa!
Da stanje u pravosuđu ima i te kakve veze s inovacijom, govore i mnoga izvješća o poslovanju i inovaciji. Na primjer, izvješće WEF o konkurentnosti za 2017. ovako pozicionira Hrvatsku u podindeksu za pravosuđe:
Dakle, hrvatske institucije koje podržavaju konkurentnost su ukopno smještene na 89. mjesto od 138 ispitanih zemalja. U poretku je to na kraju druge trećine ispitanih! To je čak lošije od ukupnog renkinga konkurentnosti Hrvatske koja je 74. zemlja u svijetu. Razlog takvog renkinga ustanova je upravo katastrofalna ocjena učinkovitosti pravosuđa (legalnog okvira). Tu su samo četiri zemlje u svijetu ocijenjene lošije od Hrvatske! Tome treba dodati prepreke koje čini vladin regulatorni sustav (4. najgori na svijetu!) kao i netransparentnost državnih politika, a inovacija je rangirana od 103. mjestu u svijetu ili gotovo u posljednjoj četvrtini svih zemalja globalno, pored Gruzije i Rumunjske. Zato nije nikakvo čudo da je više od 70 zemalja u svijetu ispred Hrvatske po konkurentnosti!
Po našem običaju, mi ćemo relativirati takav nalaz istraživanja i dokazivati da to ili nije tako loše ili da su podaci dani bez ispravnih kriterija, „izvučeni iz konteksta“ ili slično spinirati! Ne pomaže ?niti ako se uzme bilo koja druga analiza, na primjer GII (Global Innovation Index od WEF-a, vidi OVDJE): tu smo ukupno rangirani na 41. mjesto od 127 analiziranih zemalja, dakle dosta bolje nego u Global Competitiveness Index, čak na kraju prve trećine zemalja. Odličan razlog za proglašavanje Hrvatske inovacijski uspješnom zemljom! Time se gubi nužni uvjet za poticanje inovacije, konkretno razvoj kapaciteta institucija, edukacija i promocija inovacije, jer smo „ionako vrlo dobri!“
Na primjer, ovogodišnje istraživanje GII je bilo posvećeno inovacijama u poljoprivredi. Dakle, svaka djelatnost, IT, poljoprivreda, pravosuđe itd trebaju vidjeti u kojim analiziranim pokazateljima smo slabi. U njima postoji inovacijski potencijali i onda se treba fokusirati na njih u cilju napretka u čitavom sektoru. Obratno, ako svaki sektor, na primjer poljoprivreda, počne tražiti „dokaze“ u pojedinačnim pokazateljima da „smo na sredini EU“, zanemarit ćemo područja na kojima su pokazatelji loši. Točno to je napravio g. Sessa: paušalno je ocijenio da je stanje u pravosuđu jako dobro. U prošloj smo kolumni prikazali da smo uistinu po Ponekim pokazateljima uistinu u sredini EU. Nakon toga slijedi „full stop“, ne diskutira se o tome da WEF ocjenjuje kako smo po legalnom okviru među 5 najgorih zemalja u svijetu, to će se jednostavno zanemariti! No WEF je između ostaloga izvor informacija i za rejting agencije i za strane investitore - učinak za Hrvatsku je jasan!
U WEF istraživanju su podindeksi koji se odnose na zakonsku regulativu lošiji od ukupnog renkinga: po kvaliteti zakona smo na 57 mjestu, a po primjeni na 52, dakle pri kraju prve polovice ispitanih zemalja u svijetu. U drugim smo istraživanjima daleko od prosjeka: IMD institut iz Lausanne/Švicarska nas je po konkurentnosti pozicionirao na 59. mjesto od 63 ispitane zemlje u 2017. Na točno istom nezavidnom mjestu se Hrvatska nalazi po „pravu u poslovanju“.
Ranije navedeni citati podindeksi o pravu i pravosuđu u Hrvatskoj nas u području pravosuđa pozicioniraju uglavnom na samo začelje ljestvice ispitanih zemalja dokazuju da ocjena kako je stanje pravosuđa „jako dobro“ je neutemeljeno optimistična. Ona je u konačnici destruktivna jer predstavlja blokadu ili odgađanje inovacije. Donositelji odluka (u ovom slučaju Đuro Sessa i Ministarstvo pravosuđa) se trebaju fokusirati na pojedine pokazatelje koji se mogu popraviti u razumnom roku. Po definiciji - svaka „promjena donosi održivu korist“ = inovacija!
Ponavljam: „Napasti“ sumarni indeks „konkurentnosti“ ili „inovacije“ ili sve pojedinačne probleme u analizama uspješnosti Hrvatske je herkulovska zadaća, neizvediva za trajanja jednog mandata. Toga se nitko ozbiljno ne prihvaća jer ne vidi „svjetlo na kraju tunela“ . Štoviše, možda je dobro „napasti“ pojedinačne uzroke ovakvom stanju - u ovom slučaju promociju neutemeljenog optimizma koji stanje prikazuje ružičasto. Treba biti svjestan da realno prikazivanje stanja, iako nije svojstveno političarima, u konačnici ne blokira inpute javnosti, što vodi do davanja inovativnih ideja i njihove lakše realizacije.
JESTE LI ZNALI?
... da neutemeljeni optimizam nije svojstven samo javnom sektoru, nego i poduzetnicima, ovdje ilustrativni primjer takvoga ponašanja:
Braća Warner su bili najuspješniji poduzetnici u industriji nijemog filma. U svojoj autobiografiji 1965. godine Jack L. Warner opisuje prezentaciju prototipa Vitaphone sustava za reprodukciju zvuka na filmu 1925. godine. Iako je sustav bio namijenjen prvenstveno reprodukciji glazbe i spas za male kinematografe koji si nisu mogli priuštiti u to doba obveznu živu glazbu, Sam Warner je napomenuo da će se moći čuti i kako glumci govore.
Njegov brat Harry Warner je odbrusio:
„Što će nam to, glazba uz film je važna! Koga dovraga zanima da čuje kako glumci govore?“. (izvornik vidjeti OVDJE)
Članak koji je istražio ovaj citat navodi jednostavno da se radi o „bone-headed prediction“ ili „glupavom previđanju“, inače vrlo čestom u blokiranju odličnih inovativnih ideja.
No u ovom slučaju se radi također i o optimizmu poslovnog čovjeka u središtu filmskog biznisa, koji vjeruje da je postojeći red stvari odličan i negira postojanje problema - da gledatelji ne mogu čuti glumce kako govore. Dali smo ovaj primjer zato, da opet ne eksploatiramo svježiji primjer iz poslovnog svijeta - bankrot Kodaka - gdje je također neutemeljeni optimizam uprave o „vječnosti“ fotografskog filma upropastio svjetskog giganta fotoindustrije.
Da se razumijemo: mnoge Greške tipa I nisu nastale zbog pretjeranog zadovoljstva sadašnjim stanjem, nego jednostavno zbog neutemeljenog pesimizma. Na primjer, telefon je imao previše tehničkih nedostataka da bi bio upotrebljiv, avioni nisu mogli letjeti jer su teži od zraka i nisu upotrebljivi u ratovanju, a vlak je opasan zato jer bi kod brzine veće od 40 km/h trudnice mogle pobaciti, dok bi na svijetu trebalo četiri, možda najviše pet računala (T. Watson, osnivač IBM-a):
O takvim grandiozno krivim procjenama zbog neutemeljenog pesimizma ćemo također pisati u nekom od narednih članaka ove kolumne.
Ovime smo obradili optimizam u svezi Greške tipa I - odbijanja ili odlaganja kvalitetne inovativne ideje zbog uvjerenja da nam inovacija zapravo ne treba. Naravno postoji i neutemeljeni optimizam koji generira Grešku tipa II - forsiranje inovativnih ideja koje su propale zbog toga što se precjenjivala mogućnost izvođenja, tržišno prihvaćanje ili mogućnost postavljanja regulatornog okvira. Više o tome ćemo u ovoj kolumni prikazati naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
