U prethodnoj smo kolumni spomenuli kako se u 20 sati može o svakom području naučiti dovoljno da se dalje može usavršavati na način da samostalno ispravljaš vlastite pogreške. Na primjeru kviza o negativnom utjecaju grupe na djecu smo vidjeli kako se može boriti s jednim tako važnim problemom. Dovoljno je:
- u nekoliko sati pronaći što stručni i iskusni ljudi kod nas i u svijetu govore i pišu o tome
- još nekoliko sati posvetiti izradi nekog interaktivnog materijala za djecu i roditelje
- konačno to proširiti među zainteresiranima.
Ova posljednja točka je kod nas najproblematičnija. Obrazovne bi vlasti trebale naći nekoga tko će uložiti „Kaufmanovih 20 sati“ da prouči kako se znanje „dijeljenjem množi“. Figura o tome je zgodna: suprotno od aritmetike gdje se dijeljenjem dobiva sve manji i manji broj, znanje se dijeljenjem povećava!
U Hrvatskoj je dijeljenje znanja izgleda generalno nepoznata praksa. Rezultat toga je da svatko radi po svome što se kolokvijalno naziva „svatko otkriva toplu vodu“. Da je to područje koje se može savladati u 20 sati pogledajte na primjeru u okviru „Jeste li znali?“.
OVO predavanje vrijedi pogledati i poslušati kako iz profesionalne, tako i iz osobne perspektive. Razlikujemo vještinu na razini profesionalnog muzičara ili šahovskog velemajstora za koju je u prosjeku potrebno 10.000 sati od osnovnog znanja koje prvenstveno ima za cilj postizavanje mogućnosti samostalnog daljnjeg napredovanja. Ovdje Kaufman osim što daje uputu na što se treba usredotočiti u tih minimalnih 20 sat budući da je u početnom periodu „krivulja učenja“ vrlo strma:
Nakon početnog vremena usvajanja znanja i vježbe dolazimo do ekspertnog „platoa“. Napredak u njemu je vrlo spor tako da se za istinsko majstorstvo treba potrošiti tih famoznih 10.000 sati. No svakoga od nas zanima najviše kako naučiti bilo koju vještinu u najkraćem mogućem vremenu. Kaufmanova poruka je vrlo motivirajuća:
„Ako želim savladati područje X ne treba mi 10.000 sati ili 50 mjeseci studiranja - za najvažnije stvari u nekoj vještini je dovoljno 20 sati! U mjesec dana po jedan sat svakog radnog dana, ili intenzivno za samo jedan vikend!“
Kaufman odgovara i na ključno pitanje „KAKO savladati neko područje u samo 20 sati?“
Ključne ideje koncepta „20 sati“ se odnose na dvije komponente ovladavanja: znanjem i vještinom. Za znanje o vještini je važno:
- Rastavite vještinu u sastavne dijelove: točno odredite što želite postići i onda podijelite vještinu na ciljne dijelove (najbolje 3 -5). Za vježbu najvažnijih stvari na početku je potrebno najmanje vremena. Nemojte si zadati opći zadatak: „Naučit ću programirati!“! Uzmite četiri naredbe i naučite njih koristiti!
- Naučite dovoljno da se možete sami korigirati: ako ste u četiri naredbe načinili neku grešku, program neće raditi. Vratit ćete se na učenje i sami vidjeti gdje ste pogriješili. Sljedećih 10 naredbi će biti „mačji kašalj“!
- Uklonite zapreke u praksi: otklonite sve što vam odvlači pažnju i ometa vas u vježbi. Ako niste navikli na praćenje predavanja preko videa, a želite savladati Kaufmanovih „20 sati za naučiti bilo što“, potražite to isto u pisanom obliku: https://alexvermeer.com/the-first-20-hours/ . Ili jednostavno iskoristite Youtbe funkcionalnost: pauza i strelica desno-lijevo!
- Vježbajte najvažnije stvari najmanje 20 sati: uvažite pravilo „Vaš mozak je kao i mišić, što više vježbate, to je jači!“
Osim znanja, istinsko ovladavanje vještinom se dešava u sljedeće tri razine:
1. Kognitivna (rana) razina - istraživanje, razumijevanje i razmišljanje o vještini; razbijanje u dijelove koji se mogu upravljati.
2. Asocijativna (srednja) razina - vježba, primanje povratnih informacija i podešavanje prakse na temelju povratnih informacija.
3. Samostalna (kasna) razina - učinkovito i djelotvorno obavljanje vještine s malo razmišljanja ili pažnje.
Josh Kaufman je to objavio u knjizi:
JESTE LI ZNALI da je dijeljenje znanja područje koje se može savladati u 20 sati? Kad bi taj napor učinio netko tko upravlja velikom i važnom djelatnošću javnog sektora - obrazovanjem - mogla bi se drastično povećati kvaliteta i smanjiti bespotrebni utrošci u ovoj izrazito osiromašenoj djelatnosti. Dakle, kako bi se po „Kaufmanovom poučku o 20 sati“ moglo ovladavati područjem dijeljenja toga znanja?
Primjer: dijeljenje znanja o kriterijima ocjene vladanja u osnovnim školama u Hrvatskoj.
Slučajno sam se zainteresirao za ovo područje koje je važno za desetke tisuća ljudi u nas, djece, njihovih roditelja i nastavnika. Može li se to područje savladati za 20 sati? Itekako može! Upotrijebimo četiri Kaufmanova postupka u ovladavanju ovim „područjem“:
- Rastavite vještinu u sastavne dijelove: Ako potražimo na Google „Kriteriji ocjene/ocjenjivanja vladanja“, naći ćemo više od 1.000 dokumenata na Internetu. To su dijelovi iz kojih možemo prikupiti znanje o ovom području.
- Naučite dovoljno da se možete sami korigirati: kroz vježbu smo uočili manjkavosti opisa rečenih kriterija - neupotrebljivost za djecu mlađe dobi.
- Uklonite zapreke u praksi: Kako bi mlađa djeca razumjela kriterije, opisu kriterija treba dodati primjere koje oni razumiju. Kao prvo, prvašići ne razumiju razinu ocjene vladanja „Uzorno“.
- Vježbajte najvažnije stvari najmanje 20 sati: nije potrebno niti toliko, načiniti kviz od tih kriterija je potrebno možda 2 sata, a testirati na nekoliko učenika, roditelja i nastavnika uz razgovor s njima ne više od nekoliko sati.
Svatko OVDJE može vidjeti i isprobati primjer kviza znanja s 23 pitanja. Načinjen je na osnovi „Kriterija ocjena vladanja“ u OŠ „Medvedgrad“ u Zagrebu.
Zanimljivo, dio škola ima istovjetan obrazac koji ima mnogo više pitanja, podijeljenih u četiri poglavlja, primjer vidi OVDJE:
1. Odnos prema radu
2. Odnos prema učenicima
3. Odnos prema učiteljima i ostalim djelatnicima škole
4. Odnos prema školskoj imovini te društvenom i prirodnom okružju
Kao primjer navodim kriterij za loše vladanje „- učestalo krši zabranu unošenja zabranjenih sredstava u unutrašnji ili vanjski prostor škole, o čemu postoji evidencija“. Ovdje se sada mora postaviti pitanje, zašto se takva univerzalna kategorija kao što je vladanje ostavlja na diskreciono pravo ocjenjivanja pojedinim školama. Zar se u jednoj školi tolerira i ne treba upozoriti na unošenje zabranjenih sredstava u školu, a u drugoj se to sprečava i sankcionira? U trećoj se školi izrijekom navodi o kojim se supstancama tu radi (alkohol, droga, cigarete).
Dakle, prijedlog je Ministarstvu znanosti i obrazovanja da uloži „Kaufmanovih 20 sati“ da prouči ovu materiju i korištenjem postojećih školskih kriterija definira iste na nacionalnoj razini. Time se osim djelotvornosti (kvalitete!) postiže i učinkovitost. To se svakako dade napraviti u rečenih 20 sati. Obratno, ako svaka škola to radi za sebe u rečenih 20 sati onda je to oko 24.000 sati za svih 1.200 osnovnih škola u Hrvatskoj što je pak ekvivalent od 12 FTEs (Full Time Employees)Sve to svakako nije zanemarivo u sadašnjoj nestašici kadra u školama!
Također bi i druga ministarstva trebala uložiti „Kaufmanovih 20 sati“ da prouče kako kvalitetnije i učinkovitije dijeliti znanje, a ne da svaka ustanova pod svojom mjerodavnošću sama „otkriva toplu vodu“!
„Kaufmanovih 20 sati“ u ovladavanju nekom vještinom u dijelu koji se odnosi na usvajanje znanja dobiva naročito na značaju u doba Interneta, kad je (gotovo) svo znanje svijeta na raspolaganju na „pritisak gumba“. Pri tome osim resursa gdje pasivno pretražujemo, postoje i servisi koji se koriste interaktivno. Jedan od njih je Quora.
O tome više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
