Podsjetimo se životnog ciklusa inovacije, prikazanog pomoću „8E“ sheme:
Iako se radi o kruženju najčešće je na početku ideja, dakle zamisao, kako bi se nešto (novo) dalo napraviti ili nešto (loše) dalo popraviti ili poboljšati. To je „Envision“ faza u životnom ciklusu inovacije. Neki smatraju da je ona najvažnija, drugi da je sve ostalo tj. „realizacija“ jedino što vrijedi u inovacijskom procesu. Istina je, kao i obično, negdje na sredini! Usporedba inovacije s poljoprivredom je odlična: nema žetve bez sjemena (ideja), a sjeme neće niknuti ako nema plodnog tla, vode i sunca.
U „realizaciji“ logično imamo najviše problema. To je složen, dugotrajan i skup proces. U ovako definiranom životnom ciklusu inovacije vidimo da realizacija čini 7/8 svih faza. One se dijelom sastoje od tehnologije (izvedivost zamišljene ideje i proizvodnja), a dijelom iz poslovnog poduhvata („business case“, marketing, prodaja). Ideatori još dijelom mogu sami savladati tehnološki dio inovacijskog ciklusa, no poslovni dio im je u pravilu stran. Kažem „u pravilu“ zato što su uspješni inovatori u jednoj osobi izuzetno rijetki. Možemo ih nabrojati na prste: Ford, Edison, Bell, Gates, Zuckerberg, Rimac (?).
Velika većina izumitelja zapravo nisu inovatori koji su ovladali cijelim životnim ciklusom inovacije. Jedna kategorija njih su genijalci koji su se udružili s bogatim i uspješnim industrijalcima. Spomenimo samo naše: Tesla s Westinghouseom (električna energija) ili Vukić s Whiteheadom (torpedo).
Druga kategorija ideatora su „kompanijski“ koji ostvaruju svoje ideje unutar tvrtke bez obzira bio to njihov redovni posao ili im je samo pala na pamet ideja koju je organizacija kojoj pripadaju prihvatila i dala resurse za njezinu realizaciju u novi/poboljšani proizvod, proces ili poslovni model. Negativni primjer propusta korporacije prema ideatoru je notorni Kodak: ideator Steve Sasson je koncipirao digitalnu kameru. Nju vodstvo Kodaka nije željelo dati na tržište jer je ugrožavalo njihov uspješan konvencionalni fotografski biznis (filmovi, papir, kemikalije, franšiza razvijanja). Patent digitalne kamere su dali japanskoj konkurenciji koja ih je time uništila i dovela Kodak do stečaja 2012. godine.
„Korporativni ideatori“ danas čine većinu izvora inovacije (barem ako je suditi po njihovom udjelu u broju patenata, >300.000 samo u SAD u 2016, vidi OVDJE). S druge strane, prosječnog čovjeka s dobrom idejom najviše zanima kako je može realizirati i dobiti za to odgovarajuću kompenzaciju?
Odgovor na ovo pitanje nije lak, ideator ima nekoliko opcija:
- Pokušati naći tvrtku koja bi „kupila“ ideju/koncept:
- Ponuditi „sirovu“ ideju
- Načiniti prototip i provesti pilot, te onda „prodavati“
- Osnovati startup i izaći na tržište, te učiniti ideju atraktivnom kroz akviziciju startupa
- Pronaći investitora koji će financirati realizaciju ideje dovođenjem do tržišnog uspjeha
Točka 1 je najkomotnija za ideatora ali i najmanje realna. Ako se i pojavi „kupac“ ideje ili njenog prototipa, ponudit će tek vrlo mali dio očekivanog prihoda. Najčešći je slučaj da za ideju ili nema interesa, ili je potencijalni kupac jednostavno ukrade. Naime, zaštita je najčešće nemoguća. Čak niti objavljivanje koncepta u stručnom ili znanstvenom radu ili prihvaćena patentna prijava ne štiti dovoljno vlasnika ideja. Ako netko ukrade takvo intelektualno vlasništvo borba za osporavanje (najčešće protiv moćnih korporacija ili dalekoistočnih poduzetnika) je izuzetno skupa, a ishod neizvjestan.
Danas je moderno svakom samostalnom ideatoru sugerirati trendovsko ponašanje - „Osnuj startup““ (Točka 2). Vrlo logično zvuči poruka: „Ako uistinu vjeruješ u svoju ideju, upusti se u ograničeni rizik, pa ćeš umjesto par tisuća Eura za ideju dobiti par milijuna na tržištu!“. Štoviše, tako ideator može uz zaradu ostvariti dvije za njega važne stvari:
- Dokazati da mu je ideja uistinu inovativna
- Dokazati da nije samo ideator, nego i inovator u punom smislu te riječi.
Ovo posljednje je mjesto gdje leži „kvaka“! Mentalni sklop ideatora je koncipirati ideju i do neke mjere je razraditi, čime ona postaje podloga za razvoj. Po tom „mindsetu“ ideator u pravilu nije osoba koja vlada tehnologijom. Još manje vjerojatno je i poslovni čovjek koji zna organizirati tvrtku, pa makar to bio samo startup s 2-3 zaposlenika. Uostalom i Steve Jobs je imao Stevea Wozniaka za tehnologiju i Guy Kawasakija za marketing!
Dakle, okrenimo se našoj Točki 3 - „pronaći investitora“. Odmah na početku banke možemo zaboraviti. Čak niti EBRD koji je off-record autoru ovih redaka za upit o financiranju jednog inovativnog proizvoda odgovorio ovako, citiram:
„It is not an area of investment for EBRD - way too early stage of a product development. Kind regards,“
(„To nije područje investiranja za EBRD - daleko prerani stadij razvoja proizvoda. Srdačan pozdrav,...“)
Iako je koncept procesa istražen u smislu novosti i izvedivosti te javno objavljen i prihvaćena patentna prijava., Za banku je to prerano iako EBRD čak u svojem nazivu ima Research&Development. To dovodi do zanimljive semantike u kojoj fazi razvoja mora biti proizvod da bi ga EBRD financirao? Taj odgovor nisam dobio, a „obične“ komercijalne banke bi vjerojatno bile još restriktivnije., Pretpostavljam s pitanjem „Što možete dati kao zalog za kredit?“.
No ideatore zapravo ne zanima zajam nego investicija, odnosno potpora. U tom pogledu napredne države podupiru svoje građane koji su inovatorski nastrojeni. Za Hrvatsku smo u prethodnoj kolumni vidjeli da se priprema „Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte“. On predviđa potporu za inovativne projekte (i) fizičkim osobama. Model je jednostavan: oslobođenje od dijela ili cijelog poreza na dohodak. Dakle, u jednoj godini ideator (fizička osoba) za prihvaćeni inovativni projekt bi mogao dobiti poreznu olakšicu do visine svojeg poreza na dohodak.
No ovaj Zakon je još u „ranom stadiju razvoja“ kako bi to okarakterizirao EBRD, pa se treba za sada okrenuti drugim vrstama potpore za ideatore. Jedan je „rizični kapital“ (venture capital). Ovdje ćemo staviti fokus na „poslovne anđele“ („business angels“) podrobno opisane u okviru „Jeste li znali?“.
JESTE LI ZNALI što su zapravo „poslovni anđeli“? Opće je mišljenje da su to bogati pojedinci koji dio svojeg bogatstva ulažu u razvoj poslova poduzetnicima-početnicima koji nemaju dovoljno vlastitog investicijskog kapitala. Za to oni ne traže jamstva za povrat ili čak zaradu.
Alternativno izrazu „business angel“ imamo još češće korišteni izraz „angel investor“, koji je OVDJE definiran ovako:
Ako vaša tvrtka ima novu poslovnu ideju za koju trebate dodatno financiranje onda imate nekoliko opcija. Možete dobiti tradicionalni poslovni kredit iz banke ili biste je mogli financirati kroz „rizični kapital“ (venture capital). U tome postoji sivo područje u kojem bankari nisu spremni riskirati za Vaš poduhvat, a „venture kapitalisti" ne misle da je vaš proizvod dovoljno velik za odgovarajući povrat ulaganja. Kamo se tada možete okrenuti? „Anđeoski investitori“ ili „poslovni anđeli“ mogu biti rješenje.
Razlika je u tome da su „venture capitalists“ tvrtke koje za proviziju brinu o ulaganju novca drugih ljudi, a „angel investor“ ulaže svoj novac. Oni su obično visoko profilirani pojedinci koji žele ulagati u tvrtke iz raznih razloga. Neki žele utjecati na lokalno gospodarstvo dok drugi traže način povećanja povrata ulaganja portfelja.
Ovu dosta široko prihvaćenu definiciju možemo raspraviti u dvije točke:
1. Da li „poslovni anđeo“ nužno doprinosi samo novcem?
Ne! Osim novca on može ponuditi druge vrijednosti kojima raspolaže: iskustvo u vođenju poslovanja, kvalitetnu procjenu izvedivosti, održivosti i tržišne vrijednosti poslovne ideje, poslovni prostor, upravljanje, brand, svoje kontakte. Sve nabrojano predstavlja vrijednosti koje pojedinac - ideator u pravilu ne posjeduje i ponekad mu mogu biti vrjednije od financiranja.
2. Da li „poslovni anđeo“ doprinosi samo svojim vlastitim vrijednostima?
Ne! Budući da je visoko-profiliran u poslovnom svijetu, on može biti u stanju okupiti ljude različitih razina profiliranosti i područja utjecaja koji će djelovati sinergijski, komplementarno. To vrijedi poglavito za Hrvatsku gdje će se teško naći „poslovne anđele“ koji su spremni u više projekata investirati samostalno u iznosu od milijun kuna ili eura. Međutim oformiti skupinu sastavljenu od 5 ili 20 poslovnih anđela koji bi zajednički investirali toliko i dodali još toliko u nefinancijskim vrijednostima, možda nije „mission impossible“. Takva se skupina razlikuje od „venture capital“ organizacije po tome što primarno ne teži povratu investicije, već je zainteresirana za uspješan razvoj inovativnog poslovnog poduhvata. Tu skupinu ne vodi tvrtka zbog provizije, nego neka vrsta „vodećeg“ poslovnog anđela.
Opisanu skupinu poslovnih anđela ne treba brkati s „busines angels network“. To je uobičajeno platforma/mreža na kojoj se povezuju strane „potražnje“ i „ponude“. Dobar primjer je https://www.angelinvestmentnetwork.co.uk/ , gdje se objavljuju investicijske prilike poput ove
Iako sliče, platforme mreža poslovnih anđela treba razlikovati i od crowdfundinga. Naime, investicijski anđeli imaju poslovnu pozadinu. Kao što se vidi iz prethodnog primjera, oni pojedinačno mogu dati značajne iznose i relativno ih je mali broj: u ovom slučaju 10-ak s ulozima većim od 25.000 GBP. Za razliku od toga, crowdfunding („financiranje od strane mnoštva“) okuplja ljude koji ne moraju o biznisu znati ništa. Veliki broj njih daje male iznose kao na primjer u Kickstarter platformi:
, gdje vidimo da se ukupno prikuplja 70.000 USD do 2.7.2018, a do sada je skupljeno >57.000 USD od strane 1.444 podupiratelja. Oni NISU poslovni anđeli, njima se samo sviđa koncept proizvoda. Za malu nagradu ili poklon koje će dobiti svaki od njih ulaže 1US$, pa do 6.000 US$. Ovdje primjer „poklona“ ako uložite 100 US$ ili više:
Vidjeli smo što jest, a što nije sadržano u pojmu „poslovni / investicijski anđeo“. Njihove mreže diljem svijeta su silno razgranate i godišnje investiraju milijarde dolara ili eura u poslovne poduhvate koje ne financiraju niti vlade niti banke. Odgovore na pitanja KOLIKO? I GDJE? dat ćemo u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
