INOVACIJA ... i „staklena vlast“

U prošlim smo kolumnama vidjeli da ima moćnih alata za ostvarenje „liquid democracy“ i sličnih koncepata koji omogućuju digitalnu demokraciju 21. stoljeća. Cijeli svijet, a naročito Hrvatska, će se još načekati da se ostvare takve socijalne inovacije. Razlog tome je prvenstveno otpor političkih elita, čiju dominaciju ugrožavaju koncepti izravne i delegativne demokracije. Dodatno usporenje implementacije takvih političkih inovativnih rješenja je uzrokovano i neangažiranošću građana. Oni su uglavnom izgubili nadu da se išta može promijeniti, pa se ne uključuju u aktivnosti koje vode promjenama.

Ipak ne treba odustati od poticanja na promjenu ! Pri tome  inovativno djelovanje građana treba ići u dva smjera:

• Pokazati političkoj eliti da nije nedodirljiva
• Pokazati građanima da njihova aktivnost vrijedi

Imamo li alate koji omogućuju ostvariti ove dvije točke? Sigurno imamo! U današnje vrijeme sve veće dostupnosti informacija putem interneta prvi korak u ostvarenju građanskog aktivizma može biti neformalni nadzor političke „pozicije“, dakle stranaka i struktura koje obnašaju vlast na svim razinama. Prije nekoliko kolumni smo imali „mali“ primjer o tome: „Nacionalni program reformi“ (vidi OVDJE) za 2017. je na stranici 123 predvidio sljedeće:

2.1.1. Donošenje Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. rujan-17 MZO (zadužen: MINGPO)

Ovaj Zakon bi omogućio intenziviranje istraživanja i razvoj za pravne i fizičke osobe, no nažalost se još ne nazire njegovo donošenje. Svaki iole informatički pismeni građanin može OVDJE naći nacrt tog Zakona s datumom „siječanj 2018“ (nakon provedenog e-Savjetovanja koje je dobilo samo tri komentara), a nacrt je prihvaćen u Saboru 7.2.2018. Dakle u odnosu na Nacionalni program reformi se s ovim važnim zakonom kasnit će se po optimističnoj procjeni najmanje 9 mjeseci. Da bi zakon zaživio potrebno je donijeti odgovarajući Pravilnik, dakle najmanje još 3 mjeseca ili cijelu godinu!

Građani koje zanima područje inovacije bez ikakvih problema mogu pronaći sve ovo na Internetu i priupitati Ministarstvo gospodarstva za „junačko zdravlje“ sa dva vrlo jednostavna pitanja:

1. Zašto se ovdje kasni?
2. Zašto nije objavljen razlog kašnjenja, u najmanju ruku, kod objave Nacionalnog programa reformi za sljedeću, 2018. godinu?

Naravno da takvo pitanje neće rezultirati ostavkom ministra niti otkazom nekom načelniku u Ministarstvu koji je ovdje zabrljao., No ako takva pitanja postanu učestalija, pa ako kopije upita idu i predsjedniku Vlade i medijima, možda se stvori dovoljan pritisak da „institucije počnu raditi svoj posao“.

Prema ishodu glasanja u Saboru je razvidno da nitko nije bio protiv, dakle, ne postoji niti jedan razlog da taj zakon nije donesen po planu. Radi se samo o propustu Ministarstva gospodarstva u izvršavanju vlastitog plana. Zato se ne smijemo buniti kad na EK upozorava da reforme ne provodimo s dovoljnom odlučnošću.

Nešto napredniji građanski aktivisti mogu bez problema povezati ovaj Zakon koji treba istovremeno uskladiti s njegovim izvorima financiranja. Za to kao najsličnija pozicija u državnom proračunu (vidi OVDJE) za 2018. godinu izgleda ovako:

Ova je formulacija pozicije 352 u neskladu s opisom korisnika potpora prema Zakonu:

„Članak 6.

(1) Korisnik potpore, u smislu ovoga Zakona, može biti pravna i fizička osoba, obveznik poreza na dobit odnosno poreza na dohodak...“

Naime, u proračunu se predmetne subvencije ne odnose na fizičke osobe, na primjer samostalne inovatore, čiji projekti također mogu biti značajan inovacijski potencijal Republike Hrvatske. Zahtjev za obrazloženje ove nesukladnosti Zakona i proračuna građanski aktivisti mogu postaviti Ministarstvu financija:

„Iz koje proračunske pozicije će se financirati istraživanje, razvoj i inovacije za korisnike koji su fizičke osobe, kako je predviđeno Zakonom o državnoj potpori za istraživačko razvojne projekte?“.

Ovo nije izolirani primjer. U Nacionalnom programu reformi 2017. ima na desetke aktivnosti koje su uredno planirane za 2017. godinu, a nisu izvršene. „Štih-proba“ pokazuje:

Dakle, teško je u Nacionalnom programu reformi pronaći neku poziciju koja je uopće izvršena ili barem ne kasni. Nažalost i mnoge druge aktivnosti planirane u programima ili strategijama su jednostavno zaboravljene. To od  državne vlasti očito nitko ne prati, a izgleda da je za sustavnu analizu toga interes izgubljen od strane oporbe pa i od  medija. Zahvaljujući općoj javnoj raspoloživosti tih podataka to može biti prvi korak u konstruktivnom građanskom aktivizmu: odabrati neko „svoje“ područje i onda uporno upozoravati na nepridržavanje VLASTITIH planova.

Prethodno smo spomenuli kašnjenje u planovima koje se mjeri mjesecima. Nažalost, naše su institucije u stanju potpuno zaboraviti na neke obveze koje su same definirale prije više od cijelog desetljeća. tT potvrđuje prethodnu tvrdnju kako se o izvršavanju definiranih planova u svim mogućim resorima ne brine nitko.. Jedan takav primjer u zdravstvu vidite u okviru „Jeste li znali?“.

­­­­JESTE LI ZNALI da je nenamjerno ozljeđivanje jedan on najčešćih uzroka smrtnosti djece u Hrvatskoj? Još gore, dok se ostali uzroci umiranja djece mogu spriječiti uz dosta velike napore i troškove, prevencija nesreća u djece je i te kako moguća. To je razlog, zašto je još u  studenom 2006. godine je Vlada RH u okviru NACIONALNOG PLANA AKTIVNOSTI ZA PRAVA I INTERESE DJECE OD 2006. DO 2012. GODINE (NP) definirala aktivnost na izradi Nacionalnog programa prevencije ozljeda djece (vidi OVDJE). Ta je aktivnost trebala biti izvršena u 2006. godini:

Nositelj mjere: MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

Rok: Aktivnost 1. - 2006. godina Ostale aktivnosti - kontinuirano

Redni broj i naziv aktivnosti:

1. izraditi i usvojiti Nacionalni program prevencije ozljeda djece s jasno definiranim zadaćama lokalne zajednice, zdravstvene službe i sustava obrazovanja

Nažalost, taj Nacionalni program nije nikada izrađen niti usvojen! Da stvar bude gora, u dokumentu „47_OBRAZLOZENJE_PRORACUNSKIH_KORISNIKA (1)“, objavljenom 12. studenog 2009. na stranicama Hrvatskog Sabora ovdje: http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=15063. Ministarstvo zdravstva je u svezi izvršenja proračuna netočno izvijestilo da je isti dokument izrađen:

2. OBRAZLOŽENJE PROGRAMA

10005 MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

1306 PROGRAM DJELOVANJA ZA DJECU

Opis programa

Podjela zdravstvenih knjižica od rodenja do punoljetnosti u rodilištima.

Zakonska osnova

Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006.-2012. godine

Ciljevi provedbe programa u razdoblju 2010. - 2012. i pokazatelji uspješnosti kojima ce se mjeriti ostvarenje tih ciljeva

.... Izrađen je Nacionalni program prevencije ozljeda kod djece ...

Radi se o dokumentu koji je podloga za državni proračun 2010. godine, gdje za proračun tekuće i sljedeće godine:

2009.	4.170.657.710
2010.	3.929.176.629

Dakle, u pravdanju utrošenih sredstava za 2009. godinu je Ministarstvo zdravstva navelo da je izradilo Nacionalni program koji nikada nije ugledao svjetlo dana!

Da ovo nije samo formalnost može biti indikativna sljedeća analiza:

Realno je bilo očekivati:

* realizaciju u roku 2 godine

* smanjenje broja ozljeda, pa i smrtnih ishoda 10%

Nacrt ovog NP-a je donesen tek za program 2017-2020, i to u studenom 2017. s očekivanim prvim efektima u 2019. godini. To znači da je u poboljšanju prevencije izgubljeno 11 godina (2009-2019). Prema podacima DZS i projekciji za 201 i 2018. godinu je u promatranom razdoblju od posljedica ozljeđivanja poginulo 700 djece. Nedavno smo se prisjetili 402 djece poginule u Domovinskom ratu. Na taj tužni gubitak smo tek u manjoj mjeri mogli utjecati. Obratno, trebali smo se više angažirati na smanjenju broja gubitaka mladih života u mirnodopskom razdoblju, što to smo svakako mogli!

Po konzervativnoj procjeni učinka NP-a (-10% nesreća) je u navedenom razdoblju zbog nedonošenja i neprovođenja NP-a nepotrebno izgubljeno otprilike od 70 dječjih života. Za nositelja NP-a je zaduženo Ministarstvo zdravstva. U predmetnom razdoblju su ministri zdravstva bili:

• Neven Ljubičić 17. veljače 2005. - 12. siječnja 2008.
• Darko Milinović 12. siječnja 2008. - 23. prosinca 2011.
• Rajko Ostojić 23. prosinca 2011. - 18. lipnja 2014.
• Siniša Varga 18. lipnja 2014. - 22. siječnja 2016.
• Dario Nakić 22. siječnja 2016. - 19. listopada 2016.
• Milan Kujundžić 19. listopada 2016. - do sada

Bez izazivanja ljutnje  link na ovu kolumnu ćemo uputiti ovim (ex) ministrima zdravstva s pitanjem:

„Koji je razlog da  u svojem mandatu niste niti usvojili a kamo li realizirali ovaj NP?“

Ovo je u najmanjoj mjeri ispunjavanje duga prema 70 obitelji zavijenih u crno u proteklih 11 godina administrativnog „nečinjenja“.

Na ovim primjerima vidimo da relativno jednostavnim pretraživanjem objavljenoga na Internetu građani mogu vlast pretvoriti u „staklenu“ tj. vidljivu svima da sve aktivnosti ali i neaktivnosti vlasti budu pod lupom javnosti. Ne treba čekati medije ni oporbu nego treba djelovati vlastitim angažmanom! No građanski aktivisti osim ovakvog analitičkog rada mogu biti i konstruktivni.  Trenutnog ministra zdravstva potaknuti da brže donese NP. U sadašnji nacrt NP-a treba pri tome dodati važnu aktivnost koja sada nedostaje:

U Zakonu o liječništvu , članak 22/1 dodati riječi "grubi nemar". Time se liječnici obvezuju prijavljivati svaku sumnju na uzrok nesreće koja ozbiljno ugrožava zdravlje malodobnika. Ovo je potrebno zato jer je prema raspoloživim podacima sada broj prijava policiji tek oko 4%, budući da postojeći uglavak u Zakonu o liječništvu  uopće ne predviđa prijave kod nenamjernog ozljeđivanja.

Građanski aktivizam se ne mora očitovati samo u sudjelovanju u aktivnostima usmjerenim prema državnoj i lokalnoj vlasti. Posebna vrsta aktivizma je prepoznavanje i potpora inovacijskim projektima općenito. Jedan od načina je uzimanje uloge „poslovnog anđela“. Stanje i napredak u ovom području bit će  prikazani u kolumni naredni ponedjeljak.

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant