INOVACIJA … i individualni „case study“

INOVACIJA …  i individualni „case study“

Foto: Dražen Tomić

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da se alternativne izvore financijske i druge potpore inovatorima mora smatrati „nužnim zlom“ jednostavno zato, jer inovaciji nedostaje institucionalna potpora. Tako imamo start-up-ove zato, jer je „golu“ ideju nemoguće prodati. Štoviše, ne može je se niti provesti na način da bi je netko čak i BESPLATNO prihvatio za realizaciju. Svatko tko nešto izmisli, „osuđen“ je i na „egzekuciju“: osnivanje tvrtke, papirologiju zaštite intelektualnog vlasništva, pribavljanje resursa, uspostavu proizvodnje, marketing, te konačno osiguranje tržišnog uspjeha proizvoda nastalog na osnovi inovativne ideje.

Mnogo puta ideator čuje: „Ako si tako uvjeren u svoju ideju, realiziraj je na tržištu i obogati se!“. Zvuči zdravorazumski, ali je u najvećem broju slučajeva daleko od realnosti! Naime, ideatori su kreativci koji najčešće jednostavno nemaju poduzetničkog kapaciteta. Postojeći sustav potpore inovacijama ih tjera u njima strano područje – poduzetništvo. Oni se najkomfornije osjećaju u poziciji kreativne osobe koja:

  • uočava problem ili neiskorištenu priliku;
  • predlaže novo ili bitno poboljšano rješenje u odnosu na sadašnju praksu.

Ovo možemo prikazati na studiji slučaja jedne inovativne ideje, pred kojom je još dugačak put do možebitne široke primjene. Više o podlozi za koncept koji opisuje ovu ideju u okviru „Jeste li znali?“. Ova studija slučaja osvjetljava odnos kreativnosti i poduzetništva iz perspektive ideatora, kreativca s idejom. To je vrlo neuobičajena perspektiva: ako pogledate što se govori o ovoj intersekciji tema – creativity / entrepreneurship (na Google daje > 40 milijuna hitova) nisam našao članak koji se bavi kreativcem koji bi trebao postati poduzetnik! Svi se bave obrnutom perspektivom: kako kod poduzetnika razviti kreativnost!? Ili u najboljem slučaju odgovorom na pitanje: „Koji je doprinos kreativnosti u poduzetništvu?“.

Nas ovdje zanima odgovor na jedno posve drugo pitanje:

„Kako predati inovativnu ideju poduzetniku koji će je pretvoriti u inovaciju?“

Mala jezična finesa koja nije „tipfeler“: ne „prodati“ nego uistinu „predati“! Ovdje je smjer od kreativca prema poduzetniku, a ne obratno, kako je prikazano ovdje:

Naime, u mindsetu je kreativaca da nisu poduzetnici, ali važi i obrat! Čast (rijetkim) izuzetcima! Jednostavno moramo prihvatiti da su Leonardo da Vinci, Edison, Ford ili Jobs bili izuzetci i da na tim primjerima ne možemo graditi koncept „inovatora“. Taj se pojam danas vrlo teško može pridijeliti pojedincu, u 99% slučajeva postoje inovacijski timovi, i to u korporacijama. Ovdje se bavimo „nišom“ individualnog inovatora koji nema kapaciteta postati poduzetnik. Njemu treba osigurati potporu da ne izgubi volju za kreacijom i ne utopi se u pragmatičnom sivilu „business-as-usal“ tipa. Njemu treba partner koji će preuzeti njegovu ideju i transformirati je u „održivu korist“, tržišnu ili za javno dobro.

­­­­JESTE LI ZNALI da pogreške – slučajne ili namjerne – ne moraju uvijek biti nešto štetno?

OVDJE možete naći rad čiji naslov koji govori upravo o tome:

„WHEN HUMAN ERROR IS GOOD: APPLICATIONS OF BENEFICIAL ERROR SEEDING“

(„Kad je ljudska pogreška dobra: primjene korisnog ugrađivanja grešaka“). „Terminus tehnicus“ je „error seeding“ ili „error planting“ – dakle sijanje ili sadnja grašaka. U duhu hrvatskog jezika je razumljivije prevesti s „ugrađivanje grešaka“. Sažetak ovoga rada s University of Idaho iz 2016. godine opisuje provedeno istraživanje i sumarni zaključak:

Ljudska se pogreška obično proučava u kontekstu svojih negativnih posljedica. Ona je promatrana kao nešto što treba spriječiti ili ublažiti. Postoje, međutim, primjene ljudske pogreške u kojima proces počinjenja namjerne pogreške može koristan.

Ovaj rad istražuje četiri primjene namjerne ugradnje pogrešaka:

(1) obrazovanje i vježba za unapređenje ljudske uspješnosti,

(2) istraživanje za modeliranje djelovanja u graničnim uvjetima,

(3) zabavu kako bi igra dobila na angažiranosti, i

(4) sigurnost kako bi se poboljšala kritična infrastruktura.

Pokazali smo da treba istražiti ljudsku pogrešku koja služi kao pozitivan ishod.

U praksi se metoda ugrađivanja namjernih grešaka široko koristi upravo u informatičkoj tehnologiji. To je jedna od metoda osiguranja kvalitete testiranja programskih proizvoda: u programe se ugrađuju namjerne greške koje test-osobe trebaju pronaći zajedno s pravim pogreškama. Nakon toga je vrlo jednostavno odrediti indikator kvalitete postupka testiranja: to je omjer između pronađenih i stvarno „posijanih“ grešaka. Test-osoba nakon završetka testa tako automatski dobiva svoj „score“ i uputu, na primjer:

„Najvjerojatnije ste pronašli ukupno 80% grešaka, prođite testiranje još jednom, kako biste se približili uspješnosti od 100%!“.

Alati za testiranje softvera navode „error seeding“ kao jednu od standardnih metoda OVDJE pojašnjenje iz glossary-ja:

Ugradnja pogrešaka:  Postupak ugradnje poznatog broja namjernih grešaka u program, a zatim provjera koliko ih je pronađeno različitim inspekcijama i testiranjem. Ako se, primjerice, pronađe 60% njih, pretpostavlja se da je pronađeno također 60% drugih „pravih“ nedostataka

No pogriješio bi onaj tko misli da je „error seeding“ metoda izmišljena i prvi puta primijenjena krajem 20. stoljeća za potrebe testiranja softvera! Mnogo ranije, u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi, tako se provjeravalo, kolika je kvaliteta rada radnika koji su u iskopanoj zemlji tražili dijamante. U zemlju su se ubacili poznati nebrušeni dijamanti, što je vrlo točno ukazivalo na to, koliko je kvalitetan bio proces traženja svih dijamanata!

U ovom povijesnom procesu poznatom kao „diamond seeding“  naravno ne govorimo o „sijanju grešaka“, nego o kontroli kvalitete na način koji je koncepcijski isti kao cijelo stoljeće kasnije u „error seeding“ metodi za potrebe osiguranja kvalitete testiranja SW.

Inovativno rješenje koje ovdje koristimo kao „case study“ se osniva na istom konceptu kao i „diamond seeding“ ili „error seeding“ za potrebe testiranja SW. No primjena tog postupka se odnosi na, nešto posve drugo: na sve moguće vrste tekstova. Radni naziv je:

RAAT – Read Attention Assessment Tool („Alat za ocjenjivanje pažnje čitanja“). Prihvaćena je patentna prijava, te objavljen preliminarni rad o tome: https://www.researchgate.net/publication/324532331_RAAT-Reading_Attention_Assessment_Tool , gdje su prikazani detalji funkcioniranja i moguće primjene.

U najkraćem, radi se o postupku koji se realizira web-aplikacijom koja iz izvornoga generira mutirani tekst s „posijanim“ greškama. Prikazuje ga korisniku koji za vrijeme čitanja treba označiti pogreške. Omjer pronađenih i stvarnih pogrešaka je indikator razine pažnje kojom je čitatelj pročitao tekst. Sve se sprema u bazu podataka, te javlja povratna informacija čitatelju i „vlasniku“ teksta. Postupak može služiti u edukaciji, kod ugovaranja, davanja uputstava i drugih propisa, informiranih pristanaka, odricanja odgovornosti itd.

Razvijen je prototip, za provjeru back-end dijela aplikacije: http://raat520180604093626.azurewebsites.net/ , gdje se može provjeriti kako se generiraju različiti mutirani tekstovi i kako se provjerava pažnja čitanja, uz ocjene po školskom sustavu 1-5. U pravom budućem alatu će „vlasnik“ teksta moći definirati koliki je „prag“, pa će se za pažnju ispod toga generirati novi tekst. Cijeli se proces odvija automatski, što je golema prednost u odnosu na postojeće načine provjere razine pažnje čitanja pomoću ručno definiranih kvizova.

Iako je primarno zamišljeno da se ovakav postupak primjenjuje kao web-aplikacija, moguće ju je koristiti i „na papiru“. Ovdje primjer kako priču čita predškolac, označavajući pri tome posijane pogreške:

Inovativna ideja je s demonstracijom prototipa ponuđena raznim institucijama i tvrtkama, zanimljivo je pratiti kakva je njihova reakcija, najčešće po NIMBY načelu: „Možda bi se moglo primijeniti negdje drugdje!“. O tim povratnim informacijama koje ukazuju na slabosti potpore i adopcije inovacije u nas više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant

Još iz kategorije

INOVACIJA …   i pravilo 5 sati tjedno?

INOVACIJA … i pravilo 5 sati tjedno?

21.11.2018. komentiraj

U prethodnoj smo kolumni vidjeli koliko loše stojimo s edukacijom za poduzetništvo. GEM studija daje direktne pokazatelje: Obrazovanje u školi je ocijenjeno s 2,39, a prosjek Europe (ne samo EU!) je 3,37 . Dakle prosjek EU je 40% bolji od Hrvatske, a to nas među 54 analiziranih zemalja stavlja na neslavno 46. mjesto. Obrazovanje nakon škole (cjeloživotno) je ocijenjeno s 3,69 i a prosjek Europe je 4,76 tj29% bolji. To nas smješta na još gore 51. mjesto što znači da su samo su tri analizirane zemlje gore od nas.

Nepopularni “notch” na mobitelima brzo će postati povijest

Nepopularni “notch” na mobitelima brzo će postati povijest

20.11.2018. komentiraj

Apple je prije nešto više od godinu predstavio skupocjeni iPhone X, a s njim ujedno i nepopularni “zub” (eng., notch), koji ljudima upada u oči i malo tko je njime zadovoljan. Srećom, uskoro ga više ne bismo trebali gledati pa možemo biti mirni. Osim ako ne postoje oni koji su bili njegovi fanovi pa će biti tužni zbog nove promjene.

„Stick and rudder“ za informatičara

„Stick and rudder“ za informatičara

19.11.2018. komentiraj

Kažu iskusniji kolege da je letenje u generalnoj avijaciji zadnje „pravo“ letenje. Daleko od toga da piloti koji upravljaju monstrumima od tehnologije i elektronike u komercijalnom zrakoplovstvu, ili nabrijanim vojnim „pilama“, nisu vrh vrhova među svima koji se bave zrakoplovstvom. Tu su tisuće sati i selekcija koju, i uz sav trud, samo rijetki mogu proći.