INOVACIJA … i individualni „case study“

INOVACIJA …  i individualni „case study“

Foto: Dražen Tomić

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da se alternativne izvore financijske i druge potpore inovatorima mora smatrati „nužnim zlom“ jednostavno zato, jer inovaciji nedostaje institucionalna potpora. Tako imamo start-up-ove zato, jer je „golu“ ideju nemoguće prodati. Štoviše, ne može je se niti provesti na način da bi je netko čak i BESPLATNO prihvatio za realizaciju. Svatko tko nešto izmisli, „osuđen“ je i na „egzekuciju“: osnivanje tvrtke, papirologiju zaštite intelektualnog vlasništva, pribavljanje resursa, uspostavu proizvodnje, marketing, te konačno osiguranje tržišnog uspjeha proizvoda nastalog na osnovi inovativne ideje.

Mnogo puta ideator čuje: „Ako si tako uvjeren u svoju ideju, realiziraj je na tržištu i obogati se!“. Zvuči zdravorazumski, ali je u najvećem broju slučajeva daleko od realnosti! Naime, ideatori su kreativci koji najčešće jednostavno nemaju poduzetničkog kapaciteta. Postojeći sustav potpore inovacijama ih tjera u njima strano područje – poduzetništvo. Oni se najkomfornije osjećaju u poziciji kreativne osobe koja:

  • uočava problem ili neiskorištenu priliku;
  • predlaže novo ili bitno poboljšano rješenje u odnosu na sadašnju praksu.

Ovo možemo prikazati na studiji slučaja jedne inovativne ideje, pred kojom je još dugačak put do možebitne široke primjene. Više o podlozi za koncept koji opisuje ovu ideju u okviru „Jeste li znali?“. Ova studija slučaja osvjetljava odnos kreativnosti i poduzetništva iz perspektive ideatora, kreativca s idejom. To je vrlo neuobičajena perspektiva: ako pogledate što se govori o ovoj intersekciji tema – creativity / entrepreneurship (na Google daje > 40 milijuna hitova) nisam našao članak koji se bavi kreativcem koji bi trebao postati poduzetnik! Svi se bave obrnutom perspektivom: kako kod poduzetnika razviti kreativnost!? Ili u najboljem slučaju odgovorom na pitanje: „Koji je doprinos kreativnosti u poduzetništvu?“.

Nas ovdje zanima odgovor na jedno posve drugo pitanje:

„Kako predati inovativnu ideju poduzetniku koji će je pretvoriti u inovaciju?“

Mala jezična finesa koja nije „tipfeler“: ne „prodati“ nego uistinu „predati“! Ovdje je smjer od kreativca prema poduzetniku, a ne obratno, kako je prikazano ovdje:

Naime, u mindsetu je kreativaca da nisu poduzetnici, ali važi i obrat! Čast (rijetkim) izuzetcima! Jednostavno moramo prihvatiti da su Leonardo da Vinci, Edison, Ford ili Jobs bili izuzetci i da na tim primjerima ne možemo graditi koncept „inovatora“. Taj se pojam danas vrlo teško može pridijeliti pojedincu, u 99% slučajeva postoje inovacijski timovi, i to u korporacijama. Ovdje se bavimo „nišom“ individualnog inovatora koji nema kapaciteta postati poduzetnik. Njemu treba osigurati potporu da ne izgubi volju za kreacijom i ne utopi se u pragmatičnom sivilu „business-as-usal“ tipa. Njemu treba partner koji će preuzeti njegovu ideju i transformirati je u „održivu korist“, tržišnu ili za javno dobro.

­­­­JESTE LI ZNALI da pogreške – slučajne ili namjerne – ne moraju uvijek biti nešto štetno?

OVDJE možete naći rad čiji naslov koji govori upravo o tome:

„WHEN HUMAN ERROR IS GOOD: APPLICATIONS OF BENEFICIAL ERROR SEEDING“

(„Kad je ljudska pogreška dobra: primjene korisnog ugrađivanja grešaka“). „Terminus tehnicus“ je „error seeding“ ili „error planting“ – dakle sijanje ili sadnja grašaka. U duhu hrvatskog jezika je razumljivije prevesti s „ugrađivanje grešaka“. Sažetak ovoga rada s University of Idaho iz 2016. godine opisuje provedeno istraživanje i sumarni zaključak:

Ljudska se pogreška obično proučava u kontekstu svojih negativnih posljedica. Ona je promatrana kao nešto što treba spriječiti ili ublažiti. Postoje, međutim, primjene ljudske pogreške u kojima proces počinjenja namjerne pogreške može koristan.

Ovaj rad istražuje četiri primjene namjerne ugradnje pogrešaka:

(1) obrazovanje i vježba za unapređenje ljudske uspješnosti,

(2) istraživanje za modeliranje djelovanja u graničnim uvjetima,

(3) zabavu kako bi igra dobila na angažiranosti, i

(4) sigurnost kako bi se poboljšala kritična infrastruktura.

Pokazali smo da treba istražiti ljudsku pogrešku koja služi kao pozitivan ishod.

U praksi se metoda ugrađivanja namjernih grešaka široko koristi upravo u informatičkoj tehnologiji. To je jedna od metoda osiguranja kvalitete testiranja programskih proizvoda: u programe se ugrađuju namjerne greške koje test-osobe trebaju pronaći zajedno s pravim pogreškama. Nakon toga je vrlo jednostavno odrediti indikator kvalitete postupka testiranja: to je omjer između pronađenih i stvarno „posijanih“ grešaka. Test-osoba nakon završetka testa tako automatski dobiva svoj „score“ i uputu, na primjer:

„Najvjerojatnije ste pronašli ukupno 80% grešaka, prođite testiranje još jednom, kako biste se približili uspješnosti od 100%!“.

Alati za testiranje softvera navode „error seeding“ kao jednu od standardnih metoda OVDJE pojašnjenje iz glossary-ja:

Ugradnja pogrešaka:  Postupak ugradnje poznatog broja namjernih grešaka u program, a zatim provjera koliko ih je pronađeno različitim inspekcijama i testiranjem. Ako se, primjerice, pronađe 60% njih, pretpostavlja se da je pronađeno također 60% drugih „pravih“ nedostataka

No pogriješio bi onaj tko misli da je „error seeding“ metoda izmišljena i prvi puta primijenjena krajem 20. stoljeća za potrebe testiranja softvera! Mnogo ranije, u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi, tako se provjeravalo, kolika je kvaliteta rada radnika koji su u iskopanoj zemlji tražili dijamante. U zemlju su se ubacili poznati nebrušeni dijamanti, što je vrlo točno ukazivalo na to, koliko je kvalitetan bio proces traženja svih dijamanata!

U ovom povijesnom procesu poznatom kao „diamond seeding“  naravno ne govorimo o „sijanju grešaka“, nego o kontroli kvalitete na način koji je koncepcijski isti kao cijelo stoljeće kasnije u „error seeding“ metodi za potrebe osiguranja kvalitete testiranja SW.

Inovativno rješenje koje ovdje koristimo kao „case study“ se osniva na istom konceptu kao i „diamond seeding“ ili „error seeding“ za potrebe testiranja SW. No primjena tog postupka se odnosi na, nešto posve drugo: na sve moguće vrste tekstova. Radni naziv je:

RAAT – Read Attention Assessment Tool („Alat za ocjenjivanje pažnje čitanja“). Prihvaćena je patentna prijava, te objavljen preliminarni rad o tome: https://www.researchgate.net/publication/324532331_RAAT-Reading_Attention_Assessment_Tool , gdje su prikazani detalji funkcioniranja i moguće primjene.

U najkraćem, radi se o postupku koji se realizira web-aplikacijom koja iz izvornoga generira mutirani tekst s „posijanim“ greškama. Prikazuje ga korisniku koji za vrijeme čitanja treba označiti pogreške. Omjer pronađenih i stvarnih pogrešaka je indikator razine pažnje kojom je čitatelj pročitao tekst. Sve se sprema u bazu podataka, te javlja povratna informacija čitatelju i „vlasniku“ teksta. Postupak može služiti u edukaciji, kod ugovaranja, davanja uputstava i drugih propisa, informiranih pristanaka, odricanja odgovornosti itd.

Razvijen je prototip, za provjeru back-end dijela aplikacije: http://raat520180604093626.azurewebsites.net/ , gdje se može provjeriti kako se generiraju različiti mutirani tekstovi i kako se provjerava pažnja čitanja, uz ocjene po školskom sustavu 1-5. U pravom budućem alatu će „vlasnik“ teksta moći definirati koliki je „prag“, pa će se za pažnju ispod toga generirati novi tekst. Cijeli se proces odvija automatski, što je golema prednost u odnosu na postojeće načine provjere razine pažnje čitanja pomoću ručno definiranih kvizova.

Iako je primarno zamišljeno da se ovakav postupak primjenjuje kao web-aplikacija, moguće ju je koristiti i „na papiru“. Ovdje primjer kako priču čita predškolac, označavajući pri tome posijane pogreške:

Inovativna ideja je s demonstracijom prototipa ponuđena raznim institucijama i tvrtkama, zanimljivo je pratiti kakva je njihova reakcija, najčešće po NIMBY načelu: „Možda bi se moglo primijeniti negdje drugdje!“. O tim povratnim informacijama koje ukazuju na slabosti potpore i adopcije inovacije u nas više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant

Još iz kategorije

INOVACIJA …  i kako je odbiti

INOVACIJA … i kako je odbiti

13.07.2018. komentiraj

Ne, ovo nije pogreška u naslovu! Stvarno se mislilo „odbiti“, a ne a „dobiti“! To je tema koju smo u raznim instancama vidjeli u više članaka u ovoj kolumni. Od recentnih katastrofalnih promašaja tipa Kodak („digitalna kamera bi nam uništila postojeći posao!“), do prastarih izjava kojima se odbijala inovacija (''Lord Kelvin, Predsjednik The Royal Society, 1895: ''Nemogući su strojevi za letenje teži od zraka.).

INOVACIJA …  i individualni „case study“

INOVACIJA … i individualni „case study“

03.07.2018. komentiraj

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da se alternativne izvore financijske i druge potpore inovatorima mora smatrati „nužnim zlom“ jednostavno zato, jer inovaciji nedostaje institucionalna potpora. Tako imamo start-up-ove zato, jer je „golu“ ideju nemoguće prodati. Štoviše, ne može je se niti provesti na način da bi je netko čak i BESPLATNO prihvatio za realizaciju. Svatko tko nešto izmisli, „osuđen“ je i na „egzekuciju“: osnivanje tvrtke, papirologiju zaštite intelektualnog vlasništva, pribavljanje resursa, uspostavu proizvodnje, marketing, te konačno osiguranje tržišnog uspjeha proizvoda nastalog na osnovi inovativne ideje.

INOVACIJA …  i potpora razvoju

INOVACIJA … i potpora razvoju

27.06.2018. komentiraj

Prije prikaza konkretnog slučaja razvoja inovativne ideje potrebno je malo pojasniti kakav je eko-sustav potpora istraživanju i razvoju. Za potrebe financiranja razvoja imamo čak i specijaliziranu banku – EBRD. U ranijoj kolumni INOVACIJA … i poslovni anđeli je prikazano kako je poslovna politika te banke financiranje „samo“ poslovnih poduhvata u visokom stadiju implementacije Na postavljeno pitanje potpore jednoj inovativnoj ideji, za koju je načinjeno istraživanje, prijavljen patent, objavljen preliminarni znanstveni rad i načinjen funkcionirajući prototip, off-record odgovor je bio negativan („To nije područje investiranja za EBRD – daleko prerani stadij razvoja proizvoda. Srdačan pozdrav,...“).