Jedna od najvećih kontroverzi u inovaciji je njezina relativna pozicija u privatnom i javnom sektoru. Kada spomenemo inovaciju prva asocijacija su izumi i patenti, čega naravno nema u tijelima državne vlasti niti u javnim službama. Takvim shvaćanjem se izvodi pogrešni zaključak da je inovacijski prostor rezerviran samo za tržišne tvrtke, štoviše samo za one koje se bave fizičkom proizvodnjom: „Inovacija = inovativni fizički proizvod!“.
Druga kontroverza inovacije se odnosi na sudjelovanje kupaca u inovaciji. U prošloj smo kolumni naveli da je gotovo nemoguće pomiriti ove dvije „inovacijske škole“:
- „Kupac je kralj i treba odlučivati o inovaciji (i distruptivnoj)!“
- „Kupac nije ekspert i samo unosi šumove u inovacijski proces!“
Na sjecištu ovih dviju kontroverzi (inovacija u javnom sektoru i sudjelovanje kupaca u inovaciji) nalazi se aktualno pitanje:
- Je li moguća inovacija u političkom sustavu, koja omogućuje jači utjecaj građana?
Pri tome se ne misli na referendum kao oblik direktne demokracije, već na utjecaj na vlast pomoću savjetovanje s „mnoštvom“ građana. Analizirajmo to pomoću jednostavne sheme NAF+CC:
- NOVELTY (novost): i ovo je jedna od kontroverzi inovacije - imitacija može biti inovacija!! Globalno „Pribava iz mnoštva“ nije nikakva novost ali za Hrvatsku bi svakako bio nov način suradnje građana i vlasti. To je prijevod uvriježenog termina „crowdsourcing“, koji se već godinama koristi u razvijenim zemljama za G2C (Government-to-Citizen ili vlast-i-građani) suradnju.
- ATTRACTIVNESS (atraktivnost): Ishodi vladanja stranka u Hrvatskoj su porazni. Najlakše ih je prikazati prosječnim povećanja državnoga duga od cca. 10 milijardi HRK godišnje u kontinuitetu posljednjih 20 godina! Nesposobnost provođenja konstruktivnih mjera izvršne vlasti se nadoknađivala kupovinom socijalnog mira putem novih i novih inozemnih zaduženja. Zato bi bilo pozitivno aktivno sudjelovanje opće i stručne javnosti davanjem ideja, razradom rješenja i predlaganju prioriteta.
- FEASIBILITY (izvodivost): Crowdsourcing platforme za G2C postoje globalno, što je funkcionalno i jezično moguće prilagoditi hrvatskim potrebama. Veći je problem u manjku u volje političkih stranaka da prije i poslije izbora uvedu takav način sudjelovanja građana. Jednostavnije je kao do sada da mogu donositi programe i odluke na „kabinetski“ način, bez konzultacija s javnosti.
- COMPLIANCE (zakonitost): Ako postupak savjetovanja s građanima bude neobvezujući, svaka stranka i/ili vlada ima pravo na taj način prikupljati mišljenja javnosti. Sljedeći korak bi bio određeni vid obvezujućeg savjetovanja. Takovo sada postoji kroz sustav e-Savjetovanje, što je već regulirano propisima. Ipak u „crowdsourcing“ treba uključiti mnogo veći broj građana u savjetovanje nego je to sada slučaj. Između ostaloga zbog slabog opsega korištenja sustava autentikacije putem sustava eGrađani. Više se treba osloniti na masovnije kanale, konkretno mreže socijalnih medija.
- COST (financijski efekt): Trošak takvog sustava (kupljenog ili razvijenog u Hrvatskoj) je zanemariv. No ne smije se zanemariti trošak kvalitetne obrade mnoštva pristiglih inputa kao i, promociju cijelog sustava. U usporedbi s godišnjom štetom koju je donosilo dosadašnje isključivo „kabinetsko“ odlučivanje (10 milijardi HRK prosječno!), niti jedan trošak za rad takvoga sustava ne prelazi 1% od potencijalnih ušteda! To je vidljivo iz relaciju između cijene obraćanja građanima preko Youtube i televizije!
JESTE LI ZNALI?
„Da nema Interneta, Obama ne bi bio predsjednik. Ne bi bio niti nominiran!“. To je ocjena političkih analitičara u njihovom osvrtu na izbornu kampanju 2008. godine. Tada je Obama iskoristio novi medij i pobijedio, baš kao što je davne 1960 Kennedy pobijedio zahvaljujući televiziji.
Koristeći interaktivne Web 2.0 alate Obama je promijenio način na koji političari organiziraju podupiratelje, oglašavaju biračima, brane se kad su napadnuti i komuniciraju s građanima. PR stručnjaci tvrde kako su na primjer kratke poruke na Youtube djelotvornije od televizijskih reklama, jer građani biraju kada će što gledati, umjesto da ih političari nerviraju prekidom redovnog programa na televiziji.
Uostalom, te su poruke gledane ukupno 14,5 milijuna sati, što bi na televiziji stajalo gotovo 50 milijuna US$! Zbog uspjeha u kampanji 2008, Obama je uspostavio direktnu komunikaciju s građanima i u okviru legislative pod nazivom „We the People“. Svaka peticija koja dobije više od 25.000 potpisa se obvezno razmatra u Obaminoj administraciji.
U ovom inovativnom prijedlogu je najveća neizvjesnost njegovo prihvaćanje od stranaka (oporbe ili pozicije). U raspravama koje su provedene s nekim strankama uglavnom se osjeća generalni otpor bilo kakvoj promjeni. To je i razumljivo, jer je sadašnja pozicija vodeće dvije stranke vrlo komotna: čak i da ne rade ništa i zemlju guraju sve dublje u dugove uvijek će imati 40-50 zastupnika u Saboru. To je dovoljno za osobne potrebe vodstva stranaka, a ako ne bude nikakvih ekscesa, uredno će se svake četiri godine smjenjivati na vlasti.
Male stranke opet predizborno zaziru od eksperimenata jer je upitno kako će birači reagirati na radikalne promjene. U konkretnom slučaju predizbornog crowdsourcinga, legitiman je strah da će birači zaključiti: „Ovi ne znaju ništa, pa nas sada pitaju kako da rade!“. Vrlo je upitno, koliki bi dio birača uopće razumio da se radi o korisnoj inovaciji. Također stranke sumnjaju da bi biračima išta značio slogan „CROwdsourcing“ - veliko „CRO“ od CROatia! Uostalom, čuli smo već kod inovacije „manjinska vlada“ vrlo kontroverzni prigovor: „Ako to funkcionira u Danskoj i Norveškoj, kod nas sigurno ne može!“-.
Ovu smo kolumnu započeli s kontroverzama u inovaciji. Neki to zovu i „inovacijskim paradoksima“. Možda je takva različita viđenja pojedinih aspekata inovacije najbolje neutralno nazvati dilemama. Te dileme mogu sudionicima u inovacijskom procesu pomoći da primijene i neke alternativne, a bolje, puteve u inovaciji. O tome više u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
