INOVACIJA … Crna Knjiga i druge transparentnosti

INOVACIJA … Crna Knjiga i druge transparentnosti

Foto: Dražen Tomić

Referendumski potencijal u savladavanju trenutne paralize i nesustavnosti političkog sustava u RH, opisan je u prethodnoj kolumni. Slične se inicijative neposredne demokracije mogu promovirati i kroz aktivnosti nevladinih udruga. Dobar primjer je Udruga Lipa koja se bavi  načinom trošenja javnog novca u RH u projektu zvanom „Crna knjiga“. Ovo je opis njihove vizije i misije:

O Crnoj Knjizi

Crna knjiga trošenja javnog novca je novi Lipin projekt evidentiranja i dokumentiranja netransparentnog i neefikasnog trošenja novca poreznih obveznika. Otvaranjem Crne knjige pokušat ćemo odgovoriti na famozno pitanje koje godinama muči cijelu Hrvatsku: „Di su pare?“

Crna knjiga će sadržavati popis i opis slučajeva u kojima se javni novac (VAŠ novac!) trošio netransparentno, nepotrebno i/ili nezakonito – dvostruka farbanja istog tunela, most koji ne vodi nigdje, nove limuzine za prekobrojne državne agencije, kupovinu burobrana koji ničem ne služe… Sugerirat ćemo državi gdje bi mogla uštedjeti, a da se ne naruši kvaliteta javnih servisa.

Nakon uspješno provedene crowdfunding kampanje vrijeme je za posao!

Slučajeve razbacivanja javnim novcem istraživat ćemo sami i uz pomoć građana. Ovim putem pozivamo sve Vas koji znaju za takve slučajeve iz svoje okoline da nam ih prijave kako bismo ih objavili na našim stranicama!

Država nema svoj novac. Ima samo ono što s određenim obrazloženjem uzme građanima. Hrvatska ne pripada zemljama s učinkovitom potrošnjom javnog sektora – porezi su previsoki i nisu utrošeni za poboljšanje javnih servisa.

­­­­­­JESTE LI ZNALI što je Crna knjiga trošenja javnog novca ?

Ako niste, pogledajte ovdje: http://www.crnaknjiga.hr/o-crnoj-knjizi/

Analizirajmo CK kao inovaciju, NAF+CC metodom:

  • Novelty (razina novosti): svjetski gledano to nije nikakva novost,, na primjer:  http://www.psic-ispc.gc.ca/eng ,  to je u Kanadi državni servis, a ne stvar NGO-sektora. I u Hrvatskoj smo već ranije imali takvih pokušaja od kojih neki uglavnom životare na razini dobre popularnosti, ali u efektu samo kao satira i doskočice u Saboru, npr: https://www.facebook.com/DISUPARE/ s oko 10.000 sljedbenika i stotine tisuća lajkova na facebooku.
  • Atractivity (privlačnost): građanima je privlačno prijaviti slučajeve za koje smatraju da predstavljaju neprimjerenu uporabu javnog novca, no brojke nisu baš ohrabrujuće: stranica CK ne objavljuje statistike. Ako se pogleda objavljeno, vidljivo je kako je u dva tjedna od objave Udruge Lipa u CK prijavljeno samo 12 slučajeva.
  • Feasibility (izvedivost): Izgleda da postoje dva velika izazova u funkcioniranju CK:
    • Nema povratne informacije niti brze reakcije prema građanima koji prijavljuju slučajeve: osobno sam dao dvije prijave prije dva tjedna a nema niti objave, niti reakcije
    • Mali broj prijava će teško utjecati na bolju kontrolu trošenja javnog novca: onaj tko ga troši nemarno ili koruptivno odmah će „izračunati“ da se „rizik isplati“!
  • Compliance (usklađenost s propisima): već ima demantija tijela javne vlasti na lokalnoj razini, pogotovo zato što se spominju konkretne osobe a dokazivanje može biti provedeno jedino na sudu. Tu imamo i situaciju koja se komplicira zbog GDPR-a, čime CK postaje još manje atraktivna jer se neće smjeti objavljivati identitet osobe koja je neprimjereno trošila javni novac.
  • Cost (trošak): uspostava ovog servisa je financirana preko crowdfundinga, bravo! No problem postaje u održivosti, pa se vraćam na prijedlog financiranja kao u Kanadi i drugdje, javnim novcem, ali i nezavisnim „operatorom“ servisa.

Primjer iz uređene države Kanade izgleda ovako:

Nažalost, izgleda da niti tamo odaziv na prijavljivanje nepravilnosti i učinci nisu baš masovni. Prikazano je ukupno svega nekoliko slučajeva koji su zadnjih godina došli do Parlamenta i do Suda za zaštitu zviždača u javnim službama.

Vidimo da je u pristupu poput naše „Crne Knjige“ ili kanadskoga „Disclosure of Wrongdoing“ globalni izazov angažiranost građana koji prijavljuju konkretne slučajeve. Za Hrvatsku se tu ne smije zaboraviti „otežavajući faktor“ generalne neangažiranosti zaposlenika (pa tako i građana općenito): podsjećam da je Gallup 2014. u svojem istraživanju Hrvatsku svrstao na pretposljednje mjesto među 140 država na svijetu! Dakle, nije za očekivati da će naši građani biti naročito angažirani u prijavljivanju takvih slučajeva, a niti da će članovi NGO-a vječno (= održivo!) raditi na upravljanju sadržajem takvoga servisa.

Zato razmotrimo drugačiji pristup, koji nije sporadičan nego potpun. Njega promovira vjerodostojna organizacija: Transparency International. Oni su još 2014. objavili dokument: „TRANSPARENCY IN BUDGET EXECUTION“, vidi OVDJE.

Ovaj je pristup objašnjen na sljedeći način:

„Transparentnost u izvršenju proračuna može značajno poboljšati učinkovitost, prevenirati prijevare i korupciju, te pomoći u identificiranju potencijalnih nepravilnog postupanja i „curenju“ sredstava. Iskustvo pokazuje kako je online objava podataka o izvršenju proračuna dokazani instrument za otkrivanje koruptivnih shema i kažnjavanje upletenih.

Kao primjer možemo uzeti Transparency Portal u Brazilu koji NGO-ima koji  medijima, javnim službenicima i građanima omogućuje nadzor i provjeru izvršenja proračuna. Taj portal koji je zahtijevao relativno nisku razinu ulaganja u razvoj, sadrži informacije o vladinim prihodima i izdacima, nabavnim procesima i državnim transferima lokalnim i regionalnim jedinicama i još mnogo toga, na primjer:

  • linkovi na sve ključne dokumente proračunskog ciklusa
  • detaljne informacije o izvršenju proračuna po administrativnoj jedinici
  • portal za nabavu sa sveobuhvatnim podacima o procesima nabave
  • ugovori iz procesa javne nabave.“

Drugim riječima, TI sugerira „staklenu javnu nabavu“: cijeli proces nabave, uključivo ugovore, treba biti „otvoren“. Takav je pristup neusporedivo širi od Crne Knjige zato, što obuhvaća apsolutno sve izdatke državnog proračuna kao i te sve podrobnosti (proces nabave, ugovori). Za razliku od toga, u Hrvatskoj imamo samo sumarni prikaz izvršenja državnog proračuna, vidi OVDJE za 2016. Kao primjer smisla ovakvog izvještavanja uzmimo samo jednu stavku:

4212

Poslovni objekti

738.289.273,06

Dakle, nabavljeno je poslovnih objekata u vrijednosti gotovo 740 milijuna kn. Transparentni sustav izvršenja proračuna bi trebao prikazati sve postupke, ugovore, isplate i isporuke čija ukupna suma treba biti točno 738.289.273,06 kn!

Ovakvo načelo transparentnosti podataka o izvršenju proračuna i uopće – „Otvorene vlade“ - ima polazište u globalnoj inicijativi OGP – Open Government Partnership – Partnerstvo za otvorenu vladu. Začetnik Inicijative je američki predsjednik Barack Obama koji je u govoru na Općoj skupštini UN-a rujna 2010. najavio osnovna načela i  uvelike se  naslanja na Direktivu o otvorenoj vlasti (Open Government Directive), jednu od okosnica njegova programa. OGP-u je Hrvatska pristupila 2011, izvorne podatke vidi OVDJE.

Sustav „staklenog proračuna“ je autor ove kolumne prije više godina predlagao tijelima državne vlasti, kao projekt „Transparentna javna nabava“ – TraJaN. Naravno, bez ikakva odjeka. Pretpostavljam mnogo više iz neangažiranosti i neznanja, nego iz namjere skrivanja podataka. O tom projektu više u narednoj kolumni sljedeći ponedjeljak, a poslije o onome što je Hrvatska postigla u okviru OGP inicijative.

Dr.sc. Miroslav Mađarić

Nezavisni inovacijski konzultant

Još iz kategorije

INOVACIJA …  i kako je odbiti

INOVACIJA … i kako je odbiti

13.07.2018. komentiraj

Ne, ovo nije pogreška u naslovu! Stvarno se mislilo „odbiti“, a ne a „dobiti“! To je tema koju smo u raznim instancama vidjeli u više članaka u ovoj kolumni. Od recentnih katastrofalnih promašaja tipa Kodak („digitalna kamera bi nam uništila postojeći posao!“), do prastarih izjava kojima se odbijala inovacija (''Lord Kelvin, Predsjednik The Royal Society, 1895: ''Nemogući su strojevi za letenje teži od zraka.).

INOVACIJA …  i individualni „case study“

INOVACIJA … i individualni „case study“

03.07.2018. komentiraj

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da se alternativne izvore financijske i druge potpore inovatorima mora smatrati „nužnim zlom“ jednostavno zato, jer inovaciji nedostaje institucionalna potpora. Tako imamo start-up-ove zato, jer je „golu“ ideju nemoguće prodati. Štoviše, ne može je se niti provesti na način da bi je netko čak i BESPLATNO prihvatio za realizaciju. Svatko tko nešto izmisli, „osuđen“ je i na „egzekuciju“: osnivanje tvrtke, papirologiju zaštite intelektualnog vlasništva, pribavljanje resursa, uspostavu proizvodnje, marketing, te konačno osiguranje tržišnog uspjeha proizvoda nastalog na osnovi inovativne ideje.

INOVACIJA …  i potpora razvoju

INOVACIJA … i potpora razvoju

27.06.2018. komentiraj

Prije prikaza konkretnog slučaja razvoja inovativne ideje potrebno je malo pojasniti kakav je eko-sustav potpora istraživanju i razvoju. Za potrebe financiranja razvoja imamo čak i specijaliziranu banku – EBRD. U ranijoj kolumni INOVACIJA … i poslovni anđeli je prikazano kako je poslovna politika te banke financiranje „samo“ poslovnih poduhvata u visokom stadiju implementacije Na postavljeno pitanje potpore jednoj inovativnoj ideji, za koju je načinjeno istraživanje, prijavljen patent, objavljen preliminarni znanstveni rad i načinjen funkcionirajući prototip, off-record odgovor je bio negativan („To nije područje investiranja za EBRD – daleko prerani stadij razvoja proizvoda. Srdačan pozdrav,...“).