Nova era odgovornosti za direktore informacijske sigurnosti
U proteklih samo nekoliko godina jedna se uloga u kibernetičkoj branši bitno promijenila, a to je uloga direktora informacijske sigurnosti (engl. Chief Information Security Officer, CISO).
Hoćemo li vrtićku djecu i prvašiće podučavati definicijama, procesima i osobitostima inovacije? Nikako! Ima li onda smisla baviti se inovacijskom edukacijom u tako ranoj dobi? Ima!
Već smo vidjeli da je dobra ideja početak inovacijskog procesa. Ideje generiraju kreativni pojedinci. Dakle, kreativnost je individualna sposobnost koja je glavni izvor inovacije tj., njezin neizostavni početak. Mnogi autoriteti i mnogi laici ljudi vjeruju kako je svako dijete kreativno ali se kroz odrastanje i školovanje ta kreativnost potiskuje i na kraju gubi. Tu tezu dokazuje jedan od najutjecajnijih autora o edukaciji za kreativnost Sir Ken Robinson. Njegov legendarni 20-minutni nastup na TED Talk, najgledaniji post na tom dragocjenom izvoru informacija ikad (> 38 milijuna posjetitelja), vrijedno je pogledati ovdje: „Do Schools Kill Creativity?“. Ovo predavanje je mnogima promijenilo mišljenje o svrhovitosti školovanja kakvo imamo danas, a pogledalo ga je više od 38 milijuna posjetitelja. Glavni naglasci predavanja se mogu vidjeti u transkriptu:
Sir Ken Robinson za svjedoka svojim tvrdnjama uzima i Pabla Picassa: „Sva djeca su rođeni umjetnici! Samo je pitanje kako da ostanu takvi u odrasloj dobi“.
JESTE LI ZNALI?
... da osim inovativnih škola za najmlađe (Montessori ili Waldorf na primjer) i neke države razvijaju modele kako bi već u vrtiću i početnom školskom obrazovanju dali poduku koja razvija kreativnost?
U Engleskoj je „Arts Council of England“ (pod upravom tamošnjeg ministarstva kulture, financiran godišnje s oko 250 M funti javnog novca) 2000. godine od NFER-a (National Foundation for Educational Reasearch) naručio istraživanje o dječjoj kreativnosti. Glavno izvješće je „Developing young children’s creativity...“ (Razvoj kreativnosti u male djece...) koje kao najvažnije zaključuje:
Učitelji u vrtićima i početku školovanja mogu pomoći maloj djeci u razvoju njihove kreativnosti:
O tome, kako se tijekom vremena potiskuje dječja kreativnost govori i prof. Velimir Srića u svojoj knjizi „Creativity and Innovation Management“. U poglavlju o upravljanju kreativnim aktivnostima autor koristi pjesmu „Oda kreativnosti“, slobodno prevedeni odsječak pokazuje zorno školsko „ubijanje“ kreativnosti:
Na školskom satu crtanja dječak koristi boje koje ne odgovaraju modelu koji se crta, učiteljica ga kori:
Mladiću, cvijeće je crveno,
A zeleni baš listovi su svi,
Drukčije nikad nije viđeno,
Tako uvijerk crtasmo mi.
No mali dječak odgovori,
“Toliko je mnogo boja u dugi,
I jutarnje sunce je šareno tako,
Toliko boja ima u cvijetu
Svaku od njih ja vidim lako.“
Pjesmu o cijelom razgovoru kreativnog dječaka i učiteljice koja njegovu kreativnost pokušava ukalupiti pogledajte u ovoj knjizi uz opisea mnogih aspekata kreativnosti. Odnos konvencionalne škole prema kreativnosti je globalni problem, kako navodi Sir Ken Robinson:
„Nešto Vas začudi kad otputujete iz Amerike i putujete po svijetu: Svaki obrazovni sustav na svijetu ima istu hijerarhiju predmeta: na vrhu je matematika i jezici, zatim društveni predmeti, na dnu umjetnost.“
Nekonvencionalne škole upravo u tome rade razliku. Najpoznatije - Montessori i Waldorf - svojim forsiranjemdječje kreativnosti predstavljaju prvi korak edukacije koja vodi prema inovativnosti. Istu misao vodilju navodi i spomenuta engleska studija o razvoju dječje kreativnosti:
„Kurikulum treba osposobiti učenike misliti kreativno i kritično, rješavati probleme i razlikovati dobra od loših rješenja. Školovanje im treba dati priliku postati kreativan, inovativan, poduzetan i sposoban kao vođa, čime ih se priprema za njihov budući profesionalni, građanski i privatni život“.
Isti strateški dokument engleske zaklade za istraživanje u edukaciji navodi niz osobitosti važnih u poduci o kreativnosti za malu djecu. Kao prvo, umjesto definicije, navode komponente kreativnosti kao osobitosti pojedinca sa čime se slaže većina autora:
Konačno, engleska strategija razbija šest dosad uobičajenih mitova o dječjoj kreativnosti:
Da izbjegnemo svaki nesporazum, ovo nije poziv roditeljima da ispišu svoju djecu iz redovnih vrtića ili škola. To nije niti poziv obrazovnim vlastima da radikalno promijene obrazovni program i preuzmu alternativne kurikulume. To je tek prijedlog da se postepeno i okviru mogućnosti školski program i nastavnici usmjere na formiranje i zadržavanje dječje kreativnosti. Kako to izgleda u 2. fazi školovanja za inovaciju - u drugom dijelu osnovne i u srednjoj školi - više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant