Nakon šest mjeseci pregovora i dvije godine priprema Europski parlament i Vijeće su usvojili višegodišnji financijski okvir Unije ("Multi-Annual Financial Framework") za razdoblje 2014-2020, kao i proračun Unije za 2014. godinu.
Što bi se dogodilo da se proračun i okvir nisu usvojili? Politički - debakl, suštinski - ništa, jer bi se primjenjivao proračun iz 2013. godine, sve dok se ne bi usvojio novi.
Debakl u političkom smislu bi nastao jer je ovo prvi puta nakon Lisabonskog Ugovora da se primjenjuju novi mehanizmi i nove ovlasti u dogovaranju proračuna Unije između Vijeća (čitaj: država članica) i Europskog parlamenta.
Gdje je tu Hrvatska? Za Hrvatsku ima jedan plus i jedan minus. Plus je potvrda da su sredstva iz fondova EU na raspolaganju od 2014. godine (što u kombinaciji s nedavno usvojenim paketom za politiku Kohezijskih fondova EU daje vjetar u leđa). Minus je ulazak u proceduru prekomjernog deficita koja bi mogla imati učinak na gospodarski razvoj. Usudio bih se reći uvjetni minus.
Zašto uvjetni? Vlada očito nema hrabrosti povući potrebne poteze i cijeđenje limuna poreznom disciplinom ne može ići do u beskraj. Zato nam je opet potreban policajac, tj Briselska administracija da nas upućuje što da napravimo i koju ćemo onda bespoštedno kriviti za sve posljedice (imamo dakle i žrtvenog jarca).
Pozitivno u tome je da Unija ima i svoje sebične ciljeve a to je da želi očajnički pokazati da je proširenje uspjeh i želi da Hrvatska postane normalna i gospodarski uređena država. Ipak, ako Vlada uđe u to napola i samo iz nužde a ne iskoristi za potrebne reforme, neće tu biti kruha. Nitko to ne može odraditi za nas same.
Iz područja komunikacija, sve ove proračunske priče ne donose mnogo, ali postoje mogućnosti u Kohezijskim fondovima ako se znaju iskoristiti. Na žalost, zapreka je opet Vlada, odnosno ministarstvo regionalnog razvoja koje se na žalost ne može preskočiti u postupku dobivanja sredstava. Nadajmo se da će se to uskoro promijeniti jer inače od svih najava za korištenje fondova EU neće biti ništa. A to nas dovodi do ključnih problema na koje ponajviše gospodarstvenici i pojedinačni stručnjaci desetljećima ukazuju: nemamo discipline a nemamo je jer nemamo usmjerenje.
Propisi koji se trenutno razmatraju u EU u području komunikacija koji bi u kombinaciji s fondovima EU mogli pomoći su još daleko od usvajanja i paradoksalno, najbolje za usvajanje stoji prijedlog za uspostavu tzv. E-poziva, automatske mogućnosti pozivanja broja 112 u vozilima u slučaju nezgode.
Tako da na kraju opet ostaje ona narodna uzdaj se u se ....
O autoru: Damir Filipović je ekspert u području ICT-a i telekomunikacija s dugogodišnjim iskustvom rada u regionalnim operatorima i u Briselu kao lobist pri Europskim institucijama. Damir je ujedno i certificirani Life Success coach (po programu Bob Proctor). Više informacija o autoru na http://www.intelligentconsulting.eu.
