Prije pet godina, a godinu nakon pokretanja portala razmišljao sam o pokretanju TV emisije koja će na sasvim drugi način pratiti ICT tržište, domaće i svjetsko, biti dodatak na portalu i tako je nastao ICTbusiness TV. Trebala je ova kolumna izaći početkom veljače kada bude točno pet godina od prve TV emisije, koja je na IPTV platformama, na lokalnim TV postajama u Hrvatskoj i regiji, trebala je to biti prigodničarska i slavljenička kolumna. I 110 emisija s CES-a u Las Vegasu. A bit će zapravo tužna, ali opet slavljenička - jer otišao je Željko Keserović Kes čovjek i prijatelj bez kojeg te emisije kakva je danas sigurno ne bi bilo.
Umro je sinoć u Zagrebu, iza sebe ostavio ženu i tri sina. I prije svega želim mu reći hvala. I da privatizirat ću svoj medij da mu to i javno još jednom kažem - Kes hvala Ti! Hvala Ti na svemu jer bez tebe ne bi bilo TV emisije kakva je danas. Otišao si, a da se nismo niti vidjeli nakon Las Vegasa i CES-a.
I opet bi kao svih ovih pet godina pričali o novitetima, sve bi te zanimalo, pregledavali bi sirove snimke, smijali se pogreškama kod snimanja. Ispravljao bi me i ponekad se znao i izderati. Ali znao si da ću naučiti. Bio si izvor znanja o TV-u, produkciji, snimanju, organizaciji, onim finim filigranskim dodacima u montaži, režiji, ma bio si poput knjige. Kakve knjige enciklopedije. I nisi tajio znanje, dijelio si ga svima koji su ga željeli čuti. I zato hvala.
U ovih pet godina koliko smo se poznavali dogodilo se mnogo toga, od tvoje bolesti, do pokretanja Tomich Productionsa kao dijela posla koji danas radim i na kojem si i ti radio. Zapravo sam s cijelom ekipom na Tomich Productions posebno ponosan. Možda je taj dio mnogima manje znan, ali i tu si imao svoje prste.
Na projektima si sudjelovao na razne načine. Preko montaže, tako i znanju i iskustvu koje si unio u naše zajedničke projekte. Kako nešto snimiti, kako producirati, posložiti ekipu na terenu. Kako pronaći dobar kadar na snimanju. Kako uopće pripremiti snimanje, statiste, glumce, sugovornike, knjigu snimanja, skript, svjetlo, kako se posložiti i napraviti najbolje. I uspijevali smo to. Usprkos svojoj bolesti i nemogućnosti da si s nama na terenu uvijek bi se čuli i komentirali, raspravljali kako da nešto bude bolje i kvalitetnije. Iskreno niti Tomich Productionsa ne bi bilo kakav je danas da nisi i Ti pomagao. I zato još jednom hvala.
Kada sam prije tih pet godina kretao u TV emisiju sve je to za mene nakon više od 20 godina medijskog života bilo posve novo. Nikad nisam radio televizijski program, video, uz pisano novinarstvo radio sam i fotografiju. Ali to je bilo to. Video kamera je za mene bila nešto sasvim novo, nešto neistraženo. Ali zabavno. Nekako posebno. A to me uvijek zanimalo.
Bio sam šegrt, a to sam još uvijek bio u tvojim očima, ali si znao da sam šegrt koji je želio učiti. I ti si mi govorio radi ovako, ovo nije dobro, ovo je pravilan kadar, ovako treba biti, pazi na „white balance“, nemoj da ti pukne ton.
I naravno da mi je pukao i ton, da sam „sje... white balance“, stavio čovjeka krivo u kadar, nisam pazio. Svašta je tu bilo, suludih pogrešaka kojih se ne sramim jer sam iz njih nešto naučio, Ti si mi pokazao. I znam da mogu uvijek naučiti nešto novo jer i Ti si mi rekao da učiš nove stvari. Od softverskih alata koji se stalno mijenjaju do tehnologije, počeli smo na Full HD-u, pa smo sve radili u 4K, a već pričali i o 8K koji dolazi. Nažalost taj dio oko 8K morat ću dalje sam. Ali i tu si mi već otvorio neka vrata.
Naravno niti ICTbusiness TV-a niti Tomich Productionsa ne bi bilo bez cijele ekipe koja ga je zajedno radila i svi mi smo izgubili. Jer bilo smo i jedno jako dobar tim koji je i u nemogućim uvjetima stvarao, kreirao, inovirao i pritom se zapravo jako dobro zabavljao.
Nikad neću zaboraviti naš zadnji razgovor prije odlaska u Las Vegas na CES kad si me pitao hoću li ubaciti koji dolar u neki slot machine ili pak baciti nešto na rulet. Znao si da neću jer smo išli napraviti još jednu TV emisiju i rekao si ponovno na što da sve pazim da budemo još bolji, kako da nađem onaj jedan poseban kadar.
I čuli smo se na dan povratka i rekao si da ćeš se javiti kad ti bude bolje. I nažalost, jučer navečer si otišao. Zauvijek. I ostavio prazninu.
I puno toga je još neispričano, onako duboko u meni što ostaje samo za mene. Ono nešto što niti ja koji sam možda i vješt s riječima ne bih znao opisati, napisati, prenijeti u neku suvislu rečenicu. I zato ću ti još jednom reći hvala Ti prijatelju na svemu.
I znaš Kes, danas je prvi put u gotovo šest godina portala da neće biti niti jednog teksta, ma znaš bit će samo jedan i to ovaj. Znam da će biti onih koji će reći pa zašto, e pa zato.
Znam kako bismo mu ti i ja uglas odgovorili „zato jer možemo“. I pritom bi se ludo smijali. Takvog ću te Kes pamtiti cijeli život i hvala Ti još jednom.
Dražen Tomić
Glavni urednik
