Egzodus liječnika

Egzodus liječnika
Dražen Tomić

Ne mogu govoriti za cijelu Hrvatsku već o gradu u kojem živim, Zagrebu. Eto baš u ova dva mjeseca, koliko štrajk liječnika traje, našla sam se nebrojeno puta u potrebi za  liječničkom uslugom i specijalističkim pregledom. Gdje god pokucala, svaka vrata su bila otvorena, pronađen je termin za mene (nisam koristila nikakve veze i poznanstva, išla sam u dobroj vjeri) bila sam primljena, saslušana, pregledana. Došla sam sa strahom da me neće primiti, a susrela sam se s ugodnim iznenađenjem ... ortopedi rade, fizijatri rade, radiolozi rade,  internisti rade, kardiolozi rade, ginekolozi rade,  svi uredno i redovito održavaju svoje ambulante i primaju pacijente.

Čekajući na preglede primjerice na Rebru i Svetom Duhu, čisto iz znatiželje, započinjala bi razgovor s drugima u čekaonici,  pitala sam od kada su naručeni? Da li su hitan slučaj i sl.? Da skratim, ljudi u čekaonicama koristili su preglede i  dijagnostičke usluge kao redoviti pacijenti, naručeni mjesecima unaprijed, a ne kao hitni slučajevi. Onda sam pitala liječnike koji je smisao štrajka, ako u stvari rade kao i inače i ne zbrinjavaju samo hitne slučajeve? Kako se vidi, tj. osjeća njihov štrajk i kako će ljudi doista shvatiti težinu i ozbiljnost situacije ako oni i dalje uredno sve servisiraju kao da u štrajku i nisu. Slijegali su ramenima. „Teško je odbiti bolesnog čovjeka.“

Možda je ovo humano ponašanje liječnika doprinijelo tome da ljudi nisu dovoljno ozbiljno shvatili u koliko lošoj situaciji se nalazi zdravstvo i za što se u stvari liječnici bore. Onako kako ja to vidim, najmanje se bore za sebe. Svaki naš specijalist itekako je „zaposliv“ u  inozemstvu, samo neka stavi profil na LinkedIn i u tjedana dana dobit će ponude o kojima trenutno niti ne sanja. Cjelokupan tim liječnika specijalista  iz Hrvatske u godini dana može pronaći bolje plaćene poslove, s boljim uvjetima rada. Oni su tražena i poželjna roba,kako u Americi tako i u Europi i privatnim europskim klinikama diljem svijeta.  Priznati i prepoznati i pozivani i nagovarani da dođu i da pokažu (i pošteno unovče) svoju stručnost i znanje, ipak ostaju u Hrvatskoj i pokušavaju svima nama poručiti da nam je zdravstvo  sve bolesnije i da ako se za njega ne pobrinemo vrlo brzo zdravlje će biti privilegija samo bogatih.

Pratim štrajk i gledam što se dešava. Vlada  naredila radnu obvezu. Slušam izjave ministra zdravstva, kao pacijenti  ugroženi, ljudska prava ugrožena...čime točno? Štrajkom liječnika ili generičkim lijekovima i činjenicom da bolnice nemaju novaca za osnovni instrumentarij kako za dijagnostiku tako i za tretman? Tko ugrožava, Vlada ili liječnici koji upozoravaju? Koja je razlika između štrajka (kojim ugrožavaju liječnici) ili otkazivanja npr. operacija srca krajem mjeseca jer se nema novaca za stent pa se treba čekati drugi mjesec (što je odgovornost Vlade)?

Scenarij je poznat još od štrajka učitelja i profesora. Vlada pokušava liječnike prikazati kao zločince (kao i učitelje kada upozoravaju na loše stanje u sustav školstva i obrazovanja), koji u teškoj krizi umjesto da trpe kao i ostatak naroda žele biti „jednakiji“. Što je najgore od svega, čini se da im pomalo polazi za rukom u to uvjeriti mase.

Podrške liječnicima ostale su samo na deklarativnoj razini. I dok stvar koliko toliko „drži vodu“  i dok pacijenti unatoč štrajku uredno obavljaju svoje pretrage zakazane još u siječnju 2013. ljudi  se neće previše miješati ili ulagati energiju u borbu za prava liječnika, iako se u stvari ne radi o pravima liječnika nego o borbi za zdravstveni sustav koji će ostati upravo tim ljudima, uključujući mene, i kada naši liječnici odu i pobrinu se za sebe.

„Odgovorno tvrđenje“ ministra da su liste čekanja produžene i da su pacijenti „ugroženi“  te drugog ministra da su liječnici pohlepni pomalo daje rezultate i na kraju će liječnici kao i učitelji u očima naroda postati lijena preplaćena bagra koja ne radi ništa, prisiljeni da budu ta bagra ili da pokrenu svoj vlastiti egzodus.

Evo što kaže hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17197 o egzodusu:

egzodus (eksodus, također i egzod, eksod) (lat. exodus, od grč. ἔξοδος: izlazak), u prvotnom značenju izlazak (iz kakve zemlje), također i vojni pohod/odlazak (polazak), npr. kod Herodota i poslije kod Ksenofonta, odn. u drugim primjerima svečani pohod ili povorka (u prenesenom smislu katkad i okončanje, smrt). Suvremeno značenje najčešće polazi od biblijskoga predloška, jer je u Septuaginti, grčkom prijevodu hebrejskoga Starog zavjeta (III. ili II. st. pr. Kr.), ἔξοδος poslužio kao naslov za drugu knjigu iz Mojsijeva Petoknjižja, koja je poslije u lat. Vulgati nazvana Exodus, pa zatim u hrvatskom prijevodu Izlazak. Inače, u hebrejskoj tradiciji ta se starozavjetna knjiga naziva samo prema početnim riječima ve’elleh šemoth (Ovo [su] imena...). U aleksandrijskom kodeksu Septuaginte, njezin je naslov točnije sročen prema glavnom sadržaju teksta kao Izlazak iz Egipta (ἔξοδος ἐϰ Αἴγυπτου). Prema tom značenju i sadržaju, riječ egzodus rabi se danas općenito i za raznolike goleme narodne pokrete, izlaske ili zbjegove iz pojedinih zemalja ili područja koji slikovito podsjećaju na starozavjetni izlazak Izraelaca iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom. Značenje je donekle slično hrvatskom izrazu »zbjeg«, iako egzodus više podrazumijeva trajan odlazak naroda, dok narodni zbjegovi mogu biti i privremeni (usmjereni prema privremenim utočištima), pred trenutačnim životnim opasnostima.

Budite sasvim sigurni da kada naši liječnici,oni čije školovanje i specijalizacije je plaćao hrvatski narod, jednom krenu  ka novim utočištima pred trenutačnim životnim opasnostima to zasigurno neće biti privremena opcija. Tko će onda liječiti Hrvate?  Iz kojih zemalja ćemo uvesti liječnike i koliko će kvalitetno biti njihovo znanje i specijalizacija?

 

O autorici: Ivana Šešo,  mr. socijalna pedagoginja. Osposobljena je za savjetovanje po principu Realitetne terapije.  Bavi se pojedinačnim i grupnim psihosocijalnim tretmanom. U svom radu primjenjuje različite terapijske pristupe: prvenstveno princip teorije izbora, sistemski i psihodinamski pristup te brojne kreativne tehnike rada. Autorica je knjige(sa Pršić Emina)  Nedostaje? Ne. Dostaje!