IT, pa čak i u velikim, „ozbiljnim“ i često konzervativnim organizacijama sve se više i više koristi u pokretu. Dobar pokazatelj za to je upotreba tableta (iPada) koja raste preko 70 posto godišnje, a očekuje da će se broj novo isporučenih uređaja sa 116 milijuna u 2012. porasti na čak 468 milijuna u 2017. godini, što predstavlja povećanje od čak četiri puta.
Tvrtke koje se bave razvojem mobilnih aplikacija niču kao gljive poslije kiše, a developeri za razvoj mobilnih aplikacija su jedno od najtraženijih zanimanja te je potražnja za njima sve veća i veća.
Koliko je teško očekivati promjenu ovih trendova govori i predviđanje da će u 2015. biti 4 puta više projekta vezanih uz razvoj aplikacija za mobilne uređaje, nego onih za osobna računala.
IT odjeli kompanija se sve više i više bave s mobilnošću, a inovacije na pametnim telefonima i tablet računalima će i dalje kreirati pritisak koji bi „klasična“ prijenosna računala mogao učiniti zastarjelima.
Osim same tehnologije i novog formata uređaja, mobilno računalstvo donosi te kreira nove i zanimljive socio-tehnološke fenomene, koji često dolaze zapakirani u trendovske IT buzzworde.
Termin BYOD je u zadnje vrijeme jedan od takvih buzzworda koji se svako malo javlja te ih široke narodne mase tehničkog usmjerenja intenzivno koriste. BYOD ima i jaku poveznicu s još jednim aktualnim buzzwordom - konzumerizacijom.
BYOD je skraćenica engleskog termina Bring Your Own Device - u slobodnom prijevodu PSVU (Ponesi Svoj Vlastiti Uređaj). Ukratko radi se o trendu upotrebe privatnih uređaja u poslovne svrhe, fenomenu koji je posljedica sveprisutne konzumerizacije ITa, a inicijalno je primijećen u „razvijenim“ zemljama.
Konzumerizacija je tako donijela nametanje pravila i tehnoloških trendova poslovnim sustavima i njihovim IT odjelima od strane „običnih“ privatnih korisnika, odnosno „consumer“ tržišta. A BYOD poslovnim organizacijama donio i konkretne mobilne uređaje u privatnom vlasništvu koji zaposlenici koriste u poslovne svrhe.
Iz dostupnih podataka jasno se vidi da se radi o masovnim pojavama koje imaju značajne posljedice na poslovanje i funkcioniranje IT-a u poslovnom svijetu. Na primjer, u 2012. godini preko 90 posto organizacija nije bilo u potpunosti svjesno koji uređaji pristupaju njihovim poslovnim mrežama. Također, čak 72 posto organizacija imalo je u upotrebi iPad/tablet uređaje, bez da su ih ikada službeno uveli u poslovanje, a čak u 49 posto slučajeva prvi iPadi su bili nabavljeni od članova uprava ili višeg menadžmenta.
Ako gledamo stvari s pozicije sigurnosnih rizika za poslovanje podaci su još dramatičniji. U 2012. godini preko 50 posto kompanija doživjelo je neželjeno i nekontrolirano „curenje“ podataka uzorkovano nezaštićenim uređajima, dok je 2011. godine u velikim korporacijama u SAD-u iznos prosječne štete uzrokovane „nezgodama“ u mobilnom računarstvu bilo preko 400 tisuća američkih dolara po kompaniji.
Vidljiv gubitak kontrole i sigurnosni izazovi, nerijetko su se pokušavali rješavati nametanjem striktnih politika kojima se zabranjivalo korištenje svih „neslužbenih“ uređaja . Međutim navedeni potezi su često bili bez rezultata ili kontraproduktivni, a ugledni analitičari tvrde da restriktivne politike po pitanju korištenja „privatnih“ ili „consumer“ uređaja često stvaraju više sigurnosnih problema nego što ih rješavaju.
U skladu s time je i podatak iz IDC-ijeve studije „Closing the Consumerization Gap“ iz 2011. godine koji govori o tome da iako 40 posto donositelja odluka u IT-u kaže kako dopuštaju zaposlenicima da pristupaju poslovnim podacima s uređaja koji su u njihovom privatnom vlasništvu, čak 70 posto zaposlenika indicira da pristupaju mreži kompanije na navedeni način.
Mnogi će reći da se radi o ponašanju tipičnom za Sjedinjene Američke Države i radoholičarski mentalitet koji tamo vlada te je specifičan za društvo koje ne poznaje granice između poslovnog i privatnog. Međutim, vjerujem kako će se velika većina Vas sjetiti bar jedne situacije gdje ste i sami na nekom svom privatnom uređaju, ako ništa drugo pogledali neki poslovni e-mail ili obavili neku sitnicu vezanu za posao. Takvo ponašanje najčešće nije primarno motivirano željom da se ugodi poslodavcu te da se pokaže marljivost ili predanost poslu, nego zato što je baš takav način upotrebe uređaja u tom trenutku bio praktičan, jednostavan i najviše je odgovarao Vama kao korisniku. Ako slučajno to nikada niste napravili, znajte da ste dio istinske manjine od samo 9 posto zaposlenih odraslih osoba.
Zanimljivo je da značajan broj IT profesionalaca, s kojima sam imao prilike razgovarati na ovu temu, smatra kako navedeni trendovi nisu u Hrvatskoj vidljivi i sumnjaju da će se kod nas pojaviti u značajnijoj mjeri.
Iskreno se nadam da su u krivu i da Hrvatska po ovom pitanju nije toliko različita od ostatka svijeta. Nadam se da i kod nas većina zaposlenika prvenstveno želi biti uspješna u poslu koji obavlja te da je korištenje njima najboljih i najefikasnijih alata u radu puno važnije od vlasništva nad istima. Naravno, pri tome ne smatram da zaposlenici trebaju preuzeti na sebe kupovinu opreme potrebne za rad, ali ukoliko je uređaj koji sam privatno nabavio bolji za obavljanje posla i pomaže mi da budem brži i kvalitetnije obavim posao od uređaja koji sam dobio po službenoj liniji, logično je da ću odabrati ono što ima više smisla i povećava efikasnost - pa čak i ako mi ga tvrtka nije kupila.
Ujedno, uvjeren sam se kako će svaki mudar poslodavac shvatiti da je i njemu u interesu imati zaposlenike koji „uživaju“ u upotrebi „opreme za rad“ te da će biti otvoreni i naći načina kako zaposlenike nagraditi ako se odluče na BYOD pristup. Odnosno osigurati da ono što je danas BYOD sutra postane standardni „službeni“ poslovni uređaj.
Nedavno objavljeno istraživanje govori o tome kako tvrtke prepoznaju vrijednost koju BYOD donosi poslovanju. Tako čak 70% kompanija vjeruje kako BYOD može poboljšati njihove poslovne procese, dok ih 59% vjeruje kako bi im konkurentnost bila smanjena bez upotrebe privatnih uređaja u poslovanju.
Tehnologija i rješenja koja su danas dostupna omogućavaju da se navedeni fenomen i trendovi upotrebe privatnih mobilnih uređaja u poslovne svrhe kontroliraju. Da se osigura visok stupanj sigurnosti te smanje rizici u poslovanju, ali i da se istovremeno maksimiziranju prednosti za organizaciju koje njihova upotreba donosi.
Jedan od očiglednih primjera je mogućnost relativno jednostavnog „preseljenja“ internih aplikacija na mobilne uređaje što često može donijeti značajna povećanja u produktivnosti i ubrzanje poslovnih procesa.
IT odjeli i dalje mora ostati odgovoran za tehnološku spremnost i konkurentnost organizacija. Baš od njih trebaju doći inicijative koje će poticati uvođenje tehnologije i alata koji će organizaciji omogućiti kvalitetnije, konkurentnije i bolje poslovanje.
Čak štoviše, ne vidim bolju ili alternativnu instancu koja bi trebala argumentirano zagovarati uvođenje novih tehnologija te pri tome jasno i kvantificirano artikulirati potencijalne vrijednosti i poboljšanja koje takve promjene u poslovanju donose.
To je uloga koju IT mora preuzeti. Uloga koja je po mnogočemu puno zahtjevnija i odgovornija od običnog servisa za opsluživanje poslovanja, bez obzira koliko on „mission critical“ bio.
Bez toga ne samo da IT odjel neće uspjeti zadržati status koji je imao do sada, nego je u opasnosti da postane prepreka unaprjeđenju i poboljšanju poslovanja organizacije.
O autoru:
Marko Makovac ima 20 godišnje iskustvo rada u IT industriji, a većinu je proveo radeći za Microsoft, pretežno na poslovima vođenja poslovanja, marketinga i operacija unutar središnje i istočne Europe. Nakon odlaska iz korporacije odlučuje se za poduzetničku karijeru. Trenutno je posvećen startup projektu iz područja sigurnosti i upravljanja mobilnim uređajima o kojem možete više saznati na www.promdm.com.
