Razmišljate li o budućnosti? Ja često. Svaki dan, makar pola dana unaprijed, ali stalno razmišljam kako ću se pripremiti za ono što dolazi. Dobro i loše. I moram priznati što se više pripremam, sve mi bolje ide. Slučajno? Sumnjam.
A i sumnjam stalno. Zato sam tako siguran!
A institucije
One rade svoj posao. Ne razmišljaju. Rade!
Uostalom o budućnosti i ne treba razmišljati. Sjedneš, pričekaš ... i evo je. Čas posla. A plaća ide. Nizbrdo. Ali bit će bolje. Valjda. Sumnjam!
Fascinantno je da je Web, praktično vršnjak hrvatske države,unatoč činjenici da nas je CARNet još u ratno doba uključio u svjetske tokove informacija, nepriznat i nevoljen od strane nadređenog nam Ministarstva. Navedite jedan, dobro jedan se uvijek nađe greškom, bar dva školska (osnovnoškolska do fakultetska) predmeta koji se oslanjaju na znanje koje je sveprisutno na internetu. I čeka. Raste i čeka. Godota.
Pa kod nas je informatika izborni predmet. Ej, izborni! Kao da imamo izbora!
Strašno, zar ne
Pa i nije. Još je krajem XIX stoljeća Mark Twain javno obznanio: „Ne dozvolite da se školovanje upliće u vaše obrazovanje“. A od interneta nije bilo ni i. Tek su izmjeničnu struju izmislili. Naši!
A danas nam je sve svjetsko znanje na kliktaj miša. Mi se stvarno ne smijemo žaliti. Samo treba raditi. Na sebi.
I kako je jedan nešto mlađi američki pisac i mislilac, Robert „Rich Dad, Poor Dad“ Kiyosaki, rekao „Your future is created by what you do today not tomorrow“, ne preostaje nam nego „idemo delat“!
Znanje postaje besplatno
Znanje, je kao što sam rekao, sveprisutno. I besplatno ili vrlo, vrlo jeftino. Svakako ispod tržišne cijene, a nije ga ni teško otkriti jer ga upravo najveća i najbolja svjetska sveučilišta poput Harvarda, MIT-a ili Stanforda nude besplatno. Svima. I nama, i nama sine!
Zašto??
Zar im to više nije kompetitivna prednost na tržištu? Zar će studenti plaćati godišnje školarine reda veličine 30-40.000 US$ za znanje koje se dijeli internetom. S tamo nekim NAMA?!
Da! Upravo stoga što je danas sve dostupno internetom (webom, blogovima, e-Learningom ili video predavanjima) oni se polako povlače iz obrazovnog businesessa i okreću sve više istraživačkom. A otvorenim znanjem se brandiraju (i nelojalno konkuriraju drugim svjetskim sveučilištima) kako bi privukli one najbolje na istraživački rad. Upravo je današnji Tesla, naš Marin Soljačić dobio MIT-ovu stipendiju kako bi ga razvili u znanstvenika, a ne predavača. Jer vjerujte mi na riječ, ja sam sigurno bolji PREDAVAČ. I takva mi je i plaća. Zna ekipa s MIT-a svoj posao. Ne baca znanje uzalud.
Samo se treba sagnuti
I kako kaže Mujo, prolazeći prvog dana u Americi kraj 10 dolara na podu, „neću valjda prvi dan već raditi“, treba se ipak pripremiti, pa tek onda navaliti. Nemojte se nadati da će vas naše školstvo pripremati - oni pripremaju kurikulum s kojim će za nepunih dvadeset godina uvesti obavezno internetsko opismenjavanje, a djeca će tijekom nastave kriomice slušati i rješavati testove Khan ili Milun akademija. Što oni pametniji rade već danas!
Nemojte od njih očekivati da vam pomognu naučiti učiti i postati bolja i korisnija osoba, da vas uče osnovama samoprocjene, najboljih metoda učenja i rada ovisno o ličnosti, ciljevima, poslovnom okruženju. I prije svega o pronalaženju osobnih ciljeva, njihovom postavljanju i savladavanju, metodama rješavanja problema, komunikacije, timskog rada, samomotivacije, prezentacije, orijentiranosti zadatku, postavljanju pitanja, održanju pažnje,... i mnogim drugim osnovama učenja i savladavanja korisnih osobnih i poslovnih vještina. To ćete ipak morati sami. Nažalost.
Da nažalost, na sreću! Sigurno bi vas i to krivo naučili. Uzdajte se use i one koji vas vole i brinu o vašem razvoju, pa makar to bili i vaši roditelji i/ili pojedini profesori.
Budite poduzetni
Vjerujem da ste shvatili što je bitno. Raditi na sebi, biti proaktivan, poduzetan. Ne nužno i poduzetnik (nije to za svakoga), iako Sramana Mitra osnivačica One Million by One Million (1M/1M) globalnog virtualnog inkubatora ovako vidi budućnost: „Todays jobs are mostly in the STEM fields (science, technology, engineering, and mathematics), so what is the justification for existence of the liberal arts colleges if they cannot translate that education into lucrative professional careers? As a huge believer in liberal arts education, I also believe, that liberal arts should be the arts that liberate. Today, those are technology and entrepreneurship. Thus, I would like to see the liberal arts colleges make it compulsory for students to study programming and entrepreneurship as parts of their degree requirement“.
Poduzetništvo? U škole?! Pa mi u najnovijoj strategiji kao veliku promjenu najavljujemo školovanje prema zahtjevima tržišta rada. Burzi. A tamo se ... ČEKA. Što je upravo suprotno od poduzetništva. Oni ne čekaju. Oni PODUZIMAJU nešto. Bilo što. Da NAMA bude bolje. Nikako da shvate da je njihov uspjeh naša jedina šansa.
Na kraju ovakve (obrazovne) kolumne obavezno slijedi:
Domaća zadaća
Ne vama, vi slobodno pretražujte izvore, učite, radite, veselite se ... Sretno!
Zadaća je za njih, neka bar poslušaju kako će se razvijati svjetsko obrazovanje: https://www.coursera.org/course/highered. Kolegij je oblikovala i drži Cathy Davidson sa sveučilišta Duke, autorica knjige „The Future of Learning Institutions in a Digital Age“.
PS. Nemojte se prerano veseliti, trebat će vam ČAK šest tjedana, ali dobit ćete certifikat. Vi to volite, može se uramiti i staviti na zid.
