ICT na Ti: SRCE izgradilo digitalne temelje hrvatske akademske zajednice i ulazi u novu fazu umjetne inteligencije

Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu, poznatiji kao Srce, u emisiji ICT na Ti predstavljen je kroz razgovor s ravnateljem Ivanom Marićem kao institucija čija povijest u velikoj mjeri prati razvoj računarstva, interneta i digitalne infrastrukture u Hrvatskoj. Povod je 55 godina od odluke iz travnja 1971., kada je Savjet Sveučilišta u Zagrebu prihvatio idejni projekt osnivanja ustanove koja će računalnu tehnologiju staviti u službu akademske i znanstvene zajednice. Iz današnje perspektive ta se odluka pokazuje izrazito vizionarskom jer je donesena u vremenu kada je računarstvo još bilo rezervirano za uski krug stručnjaka, a digitalna transformacija nije bila ni poslovni ni društveni pojam.

Marić podsjeća da je Srce od početka bilo zamišljeno kao infrastrukturna institucija, a ne samo kao mjesto na kojem se nalazi računalo. Prvi veliki iskorak bio je vezan uz nabavu tada moćnog mainframe računala i izgradnju posebne zgrade na današnjoj lokaciji u Marohnićevoj ulici. Ta je zgrada, dovršena sredinom sedamdesetih, u osnovi bila prvi veliki podatkovni centar namijenjen akademskoj i znanstvenoj zajednici u Hrvatskoj. Nije riječ bila samo o tehnološkoj investiciji, nego o strateškom projektu kojim se tadašnja sveučilišna zajednica povezivala s računalnom budućnošću.

Kroz sedamdesete i osamdesete godine Srce je bilo središte mainframe računarstva, terminalnih mreža i ranih oblika povezivanja akademskih ustanova u Hrvatskoj. Terminalna mreža omogućavala je pristup računalnim resursima iz više hrvatskih gradova, a istodobno su se razvijali i prvi oblici povezivanja s europskim akademskim mrežama. Taj kontinuitet postao je posebno važan početkom devedesetih, kada je Srce imalo ključnu ulogu u razvoju hrvatske akademske mreže, povezivanju s internetom i registraciji nacionalne vršne domene .hr. Time je Hrvatska dobila prepoznatljiv identitet i u digitalnom prostoru.

Posebno je važno da se velik dio tog razvoja odvijao u ratnom razdoblju, u okolnostima koje su bile daleko od idealnih za velike tehnološke projekte. Unatoč tome, Srce je zajedno s akademskom zajednicom, FER-om, tadašnjim Ministarstvom znanosti i CARNetom sudjelovalo u izgradnji temelja internetske infrastrukture u Hrvatskoj. Od ranih veza malih brzina do kasnijih ATM, gigabitnih i današnjih visokokapacitetnih mrežnih rješenja, ta je evolucija pokazala kako se akademski sektor često nalazio ispred šireg tržišta u prihvaćanju novih tehnologija.

U posljednja dva desetljeća naglasak se premjestio na koncept zajedničke digitalne infrastrukture. Srce danas djeluje kao moderna IT ustanova za znanost i visoko obrazovanje, s katalogom od tridesetak javnih usluga koje pokrivaju podatkovne centre, mrežne slojeve, računalne resurse, informacijske sustave, podatkovne repozitorije i korisničku podršku. Marić pritom naglašava da Srce nije komercijalni pružatelj usluga, nego javna ustanova čija je zadaća omogućiti akademskoj i znanstvenoj zajednici pristup ključnim digitalnim resursima.

Jedan od najvažnijih iskoraka bio je projekt Hrvatskog znanstvenog i obrazovnog oblaka. Njime je izgrađena mreža distribuiranih podatkovnih centara, s novim podatkovnim centrom na kampusu Borongaj, obnovljenim kapacitetima u zgradi Srca te dodatnim lokacijama u Osijeku, Rijeci i Splitu. Ukupna snaga te infrastrukture prelazi 2,5 megavata, a podatkovni centri povezani su visokokapacitetnim vezama kako bi se osigurala dostupnost digitalnih usluga i otpornost sustava. U tu infrastrukturu smješteni su akademski oblak i napredni računalni resursi, uključujući superračunalo Supek.

Uz računalnu i mrežnu infrastrukturu, Srce je razvilo i važan podatkovni sloj. Sustavi Dabar i Hrčak pokazuju koliko je za znanstvenu zajednicu važno imati otvorene, strukturirane i pouzdane repozitorije. Dabar danas obuhvaća više od 180 institucijskih repozitorija, dok Hrčak okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise u otvorenom pristupu. Na to se nadovezuju sustavi digitalnog identiteta, pristup Wi-Fi mrežama kroz međunarodne akademske standarde, sustav Merlin za e-učenje te niz informacijskih sustava bez kojih je suvremeno visoko obrazovanje teško zamislivo.

U novoj fazi razvoja u središte dolazi umjetna inteligencija. Marić pritom ističe da AI nije nastao odjednom, nego je rezultat dugotrajnog razvoja strojnog učenja, računalnih kapaciteta, algoritama i eksplozivnog rasta podataka. Za akademsku zajednicu ključno je što Srce već ima dva osnovna preduvjeta za razvoj umjetne inteligencije: računalnu infrastrukturu i podatkovnu infrastrukturu. Razlika u odnosu na komercijalne globalne platforme leži u kvaliteti podataka, jer znanstveni podaci prolaze provjere, dolaze iz istraživačkih procesa i imaju znatno veću razinu pouzdanosti.

Time se uloga Srca ponovno širi. Kao što je prije više od pola stoljeća osnivanje računalnog centra najavilo ulazak akademske zajednice u digitalno doba, današnji razvoj podatkovnih centara, superračunala, repozitorija i informacijskih sustava stvara temelje za odgovornu primjenu umjetne inteligencije u znanosti i obrazovanju. Uz računalnu snagu, u idućem razdoblju jednako će važni biti upravljanje podacima, sigurnost, interoperabilnost i digitalna suverenost. Srce se tako iz povijesne računalne ustanove razvilo u jednu od središnjih institucija hrvatske akademske digitalne infrastrukture.