Digitalna transformacija bankarskog i šireg financijskog sektora u regiji ušla je u fazu u kojoj više nije dovoljno uljepšavati korisničko iskustvo kroz mobilne aplikacije i internetsko bankarstvo. Kako upozorava Martina Bagarić Maršić iz Dorsuma, upravo su temeljni, takozvani core sustavi, najveća točka zaostajanja, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u većem dijelu srednje i istočne Europe. “Ako pričamo o front end sustavima, tu smo možda i u prednosti u odnosu na regiju”, kaže ona, ali odmah dodaje da su banke i financijske institucije na razini pozadinskih sustava i dalje opterećene naslijeđenom infrastrukturom. “Kad pričamo o core banking sustavima, tu smo zaostali.”
Takvi sustavi, ističe, često su građeni na starim tehnologijama, a dio njih i dalje počiva na COBOL-u. Problem nije samo tehnološka zastarjelost, nego i činjenica da novi regulatorni zahtjevi, veći volumen transakcija i rast očekivanja korisnika traže sasvim drukčiju razinu brzine i fleksibilnosti. Posebno je to vidljivo u trenutku kada tržište prelazi na sve kraće rokove namire i kada instantna plaćanja, automatizirane provjere i stroži nadzor postaju standard. “Sada je zaista vrijeme za digitalnu transformaciju core sustava”, poručuje Bagarić Maršić.
No, upravo tu počinje i najveći problem. Banke takve promjene ne mogu provoditi preko noći niti si mogu priuštiti prekid poslovanja. Zato Bagarić Maršić odbacuje pristup potpune i nagle zamjene sustava. “Ja zaista nisam za big bang rješenja”, kaže, upozoravajući da su takvi projekti izrazito rizični i za institucije i za njihove korisnike. Umjesto toga zagovara modularan pristup, u kojem se najprije mora jasno odrediti što instituciju najviše boli, koje procese želi promijeniti i kako će mjeriti uspjeh promjene. Tehnologija, naglašava, dolazi tek nakon toga.
Iz razgovora s bankama vidi da je najveći operativni teret i dalje u fragmentiranosti. “Prosječna banka ima oko desetak sustava s kojima ljudi rade paralelno i ručno prepisuju podatke iz jednog u drugi”, objašnjava Martina Bagarić Maršić. Posljedica su visoki troškovi, sporost i neefikasnost, ali i nekvalitetni podaci, duplikati i nepotrebni ručni rad. Zato prvi korak digitalne transformacije, smatra ona, nije kupnja nove tehnologije, nego mapiranje i pojednostavljivanje procesa. “Treba popisati sve procese” i zatim ih, uz pomoć objektivnog vanjskog partnera, optimizirati prije same implementacije rješenja. Promjena pritom mora krenuti odozgo, jer bez jasne odluke menadžmenta nema ni stvarnog pomaka.
Dodatni pritisak dolazi iz fintech svijeta. “Fintech je u prednosti jer nema legacy”, kaže Bagarić Maršić, upozoravajući da su takvi igrači agilniji i brže odgovaraju na tržišne promjene. Klasične banke, s druge strane, istodobno moraju provoditi regulativu, držati troškove pod kontrolom i tražiti prostor za inovacije, a to u praksi često znači da za razvoj ostaje premalo vremena, resursa i novca.
Sličan oprez vidi i kada je riječ o umjetnoj inteligenciji. Banke s njom, kaže, zasad “koketiraju” uglavnom na jednostavnijim zadacima, ondje gdje su podaci točni i strukturirani, primjerice u dijelu korisničke podrške ili brze obrade podataka. No kod složenijih financijskih odluka granica je i dalje jasna. “Kad se radi o investicijskim modelima, ja ne želim bota, želim čovjeka”, kaže, naglašavajući da će povjerenje, transparentnost i ljudski kontakt još dugo ostati ključni u odnosu s klijentima. Istodobno, AI vidi kao važan alat za internu optimizaciju, navodeći da su u vlastitim proof of concept projektima pojedine razvojne zadatke uspjeli skratiti s osam čovjek-dana na jedan do dva. To pokazuje da će umjetna inteligencija ubrzavati razvoj i automatizaciju, ali će njezino puno prihvaćanje u visoko reguliranom bankarskom sektoru ipak biti sporije nego u drugim industrijama, zaključuje Martina Bagarić Maršić.
U novoj emisiji ICT na Ti gost je Mario Gudelj, voditelj projekta Pantheon, jednog od najambicioznijih AI podatkovnih centara u Europi, ali i svijetu, čija se konačna vrijednost investicije procjenjuje na više od 50 milijardi eura. Emisija donosi razgovor o tome zašto podatkovni centri nove generacije više nisu samo ICT projekti, nego prije svega energetski, infrastrukturni i strateški projekti koji mogu dugoročno promijeniti položaj Hrvatske na europskoj digitalnoj karti.
U novoj emisiji ICT na Ti gost je Nikola Smirčić, jedan od ljudi koji stoje iza projekta Zoyya, domaće platforme koja je od alata za online rezervacije izrasla u puno šire rješenje za digitalizaciju poslovanja pružatelja usluga. Emisija donosi priču o tome kako je iz početne ideje, nastale neposredno prije lockdowna, razvijen proizvod koji danas obuhvaća rezervacije, kalendare, upravljanje uslugama, fiskalizaciju, naplatu, skladišno poslovanje, pregled prihoda i troškova te marketplace kroz koji korisnici mogu pronaći i rezervirati usluge.
MWC 2026 pokazao je da telekom i ICT industrija ulaze u fazu u kojoj sama povezivost više nije dovoljna za dugoročan rast. U središtu pozornosti sada su monetizacija mreža, pametnija automatizacija, razvoj uređaja unutar šireg digitalnog ekosustava i sve ozbiljnija pitanja povjerenja i sigurnosti. Umjetna inteligencija pritom više nije samo dodatak, nego alat koji mijenja način upravljanja mrežama, razvoj usluga i poslovnu učinkovitost kompanija. Istodobno raste važnost tehnološke suverenosti, lokalne kontrole nad podacima i otpornosti opskrbnih lanaca. Uz sve to, industrija se sve ozbiljnije priprema za 6G i postkvantnu sigurnost, odnosno za razdoblje u kojem će zaštita komunikacija postati jednako važna kao i njihova brzina. Zbog toga ovogodišnja Barcelona nije ponudila samo pregled novih tehnologija, nego i jasniji uvid u to kako će izgledati sljedeća faza tržišne utakmice.
