Rast cijena memorije prelijeva se na potrošačke uređaje i mijenja strukturu tržišta

Snažna potražnja za memorijom visoke propusnosti, ključnom komponentom procesora za umjetnu inteligenciju, mijenja strukturu cijelog tržišta memorije i podiže cijene uređaja za krajnje korisnike. Proizvođači memorije raspolažu ograničenim brojem silicijskih pločica koje godišnje mogu proizvesti, a te se pločice mogu rasporediti na standardnu memoriju ili na profitabilniju memoriju visoke propusnosti. Budući da je potonja znatno isplativija, vodeći proizvođači preusmjeravaju kapacitete prema njoj, na štetu svega ostalog.

Posljedica je da poslužitelji danas čine većinski dio potražnje za memorijom, dok je prije uspona umjetne inteligencije taj udio bio znatno manji. Takvo preusmjeravanje stvara pritisak na ponudu standardne memorije, što proizvođače potrošačkih uređaja, od mobilnih telefona do osobnih računala, prisiljava na podizanje cijena. Učinak je već vidljiv kod pojedinih proizvoda, a analitičari očekuju da će se prelijevanje troškova nastaviti dok god potražnja za memorijom za umjetnu inteligenciju ostaje na visokoj razini.

Tržištu se pridružuje i najveći proizvođač čipova po tržišnoj vrijednosti, koji je najavio da će za svoje procesore za izvođenje modela koristiti memoriju niže potrošnje izvedenu iz potrošačke memorije. Taj potez dodatno povećava potražnju za istim resursom za koji se već natječu proizvođači uređaja. Time se krug zatvara: tehnologija koja pokreće umjetnu inteligenciju izravno utječe na dostupnost i cijenu memorije u svakodnevnim uređajima.

Dio struke nudi i suzdržaniju perspektivu. Stručnjaci koji desetljećima prate cikluse u industriji poluvodiča upozoravaju da svaki nagli rast cijena memorije povijesno ima svoj vrhunac, nakon kojeg slijedi smirivanje. Krivulje koje naizgled rastu bez kraja, kako primjećuju, nikada se ne nastavljaju zauvijek. Memorija je sastavni dio svakog računalnog sustava, od prijenosnog računala do poslužitelja, jer pohranjuje podatke i upute dok procesor obavlja zadatke, no njezino tržište oduvijek se kreće u ciklusima uspona i pada.

Za poslovne korisnike i nabavne odjele ova dinamika nosi konkretne posljedice. Planiranje obnove opreme postaje zahtjevnije jer cijene memorije više ne prate uobičajeni silazni trend. Tvrtke koje su odgađale modernizaciju mogle bi se naći pred višim troškovima, dok one u nižim segmentima tržišta riskiraju nestašice, budući da su upravo ondje marže najtanje, pa proizvođači prvo smanjuju ponudu u tom dijelu.

Za hrvatsko i regionalno tržište učinak se osjeća posredno, kroz cijene uvezene opreme i uređaja. Budući da regija ne sudjeluje u proizvodnji memorije, izložena je kretanjima koja diktiraju globalni proizvođači i najveći kupci. To znači da troškovi digitalizacije, od opremanja ureda do nabave poslužitelja, postaju osjetljivi na odluke donesene daleko od regionalnog tržišta.

Za informatičke odjele praktična pouka jest da nabavu memorijski intenzivne opreme vrijedi planirati unaprijed i pratiti tržišne signale, umjesto oslanjanja na pretpostavku da će cijene s vremenom padati. U razdoblju napete ponude pravovremena nabava može donijeti uštedu, dok odgađanje nosi rizik viših cijena i nestašica, osobito u nižim segmentima tržišta gdje proizvođači prvi smanjuju ponudu kada preusmjeravaju kapacitete prema profitabilnijim proizvodima.

Konačni ishod ovisit će o tome koliko će brzo proizvođači proširiti kapacitete za naprednu memoriju i hoće li potražnja za umjetnom inteligencijom zadržati trenutačni tempo. U kratkom roku, međutim, korisnici moraju računati na napetu ponudu i više cijene, pri čemu odluke nekolicine proizvođača i najvećih kupaca ostaju presudne za cijelo tržište, uključujući i onaj njegov dio koji s umjetnom inteligencijom nema izravne veze.