Žene u tehnologiji i umjetnoj inteligenciji u Europi: Može li regija zatvoriti rodni jaz?

Europa bi do 2030. godine iz suverene umjetne inteligencije mogla ostvariti godišnju gospodarsku vrijednost veću od 480 milijardi eura, no taj bi potencijal mogla ograničiti nedovoljna dostupnost stručnih talenata. Najnovija analiza tvrtke McKinsey & Company pod nazivom "Žene u tehnologiji i umjetnoj inteligenciji u Europi: može li regija zatvoriti rodni jaz?" ukazuje na zabrinjavajući trend pada zastupljenosti žena na ključnim tehnološkim pozicijama u Europi s 22 posto u 2022. na 19 posto u 2025. godini.

Unatoč porastu broja diplomantica u STEM područjima, žene drže svega osam posto vodećih pozicija u tehnološkom sektoru, pri čemu se najizraženiji zastoj u karijeri događa u prijelazu s početnih na prve menadžerske funkcije. Trenutačna transformacija tržišta rada dodatno je otežana činjenicom da umjetna inteligencija smanjuje potražnju za početnim pozicijama u dizajnu i razvoju proizvoda, gdje su žene tradicionalno zastupljenije, dok se rast koncentrira u segmentima infrastrukture i podataka gdje su one i dalje značajno podzastupljene.

Tehnološka industrija trenutačno prolazi kroz duboku tranziciju u kojoj umjetna inteligencija iz temelja mijenja prirodu rada i organizacijske strukture. Za Europu ova transformacija predstavlja test strateškog upravljanja talentima jer bi žene mogle imati presudnu ulogu u jačanju tehnološke baze, no trenutačno su izložene trostrukom riziku. Uz opći pad udjela zaposlenih žena, podaci pokazuju da se jaz produbljuje s hijerarhijskim usponom, pa se tako u menadžmentu nalazi tek 13 posto žena, dok ih je na izvršnim funkcijama samo osam posto.

Drugi rizik odnosi se na gašenje radnih mjesta povezanih s automatizacijom u sektorima upravljanja proizvodima, dok treći rizik predstavlja takozvani stakleni strop koji je posebno vidljiv u softverskom inženjerstvu gdje udio žena drastično opada od ulaska u tvrtku do razine vodstva.

Istraživanje potvrđuje da se najveći odljev ženskih talenata događa upravo na prvom koraku prema menadžmentu, gdje zastupljenost pada za sedam do 18 postotnih bodova ovisno o specifičnom području. Između 2024. i 2025. broj početnih radnih mjesta na kojima su radile žene u razvoju proizvoda i softverskom inženjerstvu smanjio se za 17, odnosno 13 posto. Osim strukturalnih promjena, na napredovanje utječe i korporativna kultura, s obzirom na to da je gotovo polovica ispitanih žena izjavila kako je doživjela seksizam ili pristranost na radnom mjestu, dok velika većina smatra da svoju kompetenciju mora dokazivati znatno više nego njihovi muški kolege.

Istodobno, raste potražnja za srednjim i višim menadžerskim kadrovima koji kombiniraju tehničko znanje s etičkim nadzorom i strateškim prosuđivanjem, što uz ciljanu prekvalifikaciju otvara prostor ženama za preuzimanje ključnih uloga u upravljanju AI sustavima.

Unatoč negativnim trendovima, disruptivni učinak umjetne inteligencije nudi priliku za ubrzanje rodne ravnopravnosti kroz tri ključna smjera. Prvi se odnosi na korjenitu promjenu organizacijske kulture uvođenjem transparentnih ciljeva i povezivanjem zastupljenosti žena s ključnim pokazateljima uspješnosti rukovoditelja.

Druga prilika leži u razvoju novih vještina za radna mjesta fokusirana na dizajn, interpretaciju i etičko upravljanje sustavima, dok treća uključuje redizajn operativnih modela. To podrazumijeva prilagodbu sustava pogodnosti, unaprjeđenje roditeljskog dopusta i uvođenje strukturiranih planova reintegracije nakon povratka na posao. Standardizacijom takvih okvira organizacije mogu osigurati da se zaposlenici procjenjuju isključivo na temelju rezultata, čime bi se izbjeglo stavljanje žena u nepovoljan položaj zbog korištenja obiteljskih pogodnosti.