Radna okolina u Hrvatskoj postaje sve raznolikija, što je posljedica istovremenog rada više generacija te dolaska stranih radnika koji donose različite kulture, jezike i iskustva. Upravo s tim na umu, Alma Career Croatia je putem platforme Paylab, čiji je dio servis MojaPlaća, provela istraživanje o inkluzivnosti u radnim okolinama. Takva raznolikost donosi izazove poput komunikacijskih barijera i različitih vrijednosti, ali i značajne prednosti, uključujući veću inovativnost, šire perspektive i kvalitetnije donošenje odluka.
Istraživanje pokazuje da većina zaposlenika nema problem s različitostima. Čak 78% ispitanika navodi da im je ugodno raditi s kolegama koji se razlikuju po identitetu, podrijetlu ili svjetonazoru. Negativni stavovi prisutni su u vrlo maloj mjeri – samo 5% ispitanika osjeća određenu nelagodu, dok je 1% izrazito neugodno. Ipak, činjenica da je 16% odbilo odgovoriti sugerira da je riječ o temi koja i dalje nosi određenu dozu osjetljivosti.
Zanimljivo je da su najstariji zaposlenici ujedno i najotvoreniji prema različitostima. Više od 80% osoba starijih od 45 godina izražava ugodu u radu s raznolikim kolegama, dok je među najmlađima ta razina nešto niža. Upravo mlađi zaposlenici češće iskazuju nelagodu, što može upućivati na manjak iskustva u radu u raznolikim timovima. S druge strane, razlike između muškaraca i žena gotovo da ne postoje, što pokazuje da rod nije značajan faktor u percepciji različitosti.
Važnu ulogu igraju i obrazovanje te visina primanja. Što je viša razina obrazovanja i što su primanja veća, to je i veća otvorenost prema radu s različitim ljudima. Osobe s nižim stupnjem obrazovanja i nižim primanjima češće izražavaju nelagodu, dok su visokoobrazovani zaposlenici znatno otvoreniji. Sličan obrazac vidljiv je i u većim organizacijama, gdje zaposlenici češće dolaze u kontakt s raznolikim timovima pa je i razina prihvaćanja veća.
Ipak, raznolikost u praksi nije jednako zastupljena u svim oblicima. Najčešće se odnosi na dob i obiteljski status, dok su druge dimenzije, poput etničke pripadnosti, invaliditeta ili LGBT+ identiteta, znatno rjeđe prisutne u radnom okruženju. To pokazuje da raznolikost postoji, ali nije ravnomjerno raspoređena.
Najveći paradoks leži u činjenici da se o raznolikosti vrlo rijetko razgovara. Čak 71% zaposlenika navodi da u posljednja tri mjeseca nije bilo nikakvih rasprava o toj temi na radnom mjestu. Kada se razgovori ipak vode, najčešće se fokusiraju na dob, socioekonomski status i jezične razlike, dok su druge teme znatno manje zastupljene.
Zaključno, hrvatski zaposlenici u velikoj mjeri prihvaćaju različitost, no ona i dalje ostaje nedovoljno artikulirana tema u radnim okolinama. Upravo u tome leži prostor za napredak – otvoreniji dijalog mogao bi dodatno osnažiti prednosti koje raznolikost donosi.
