Tokenizirane dionice ulaze na burze

Američke burze, klirinške kuće i kripto platforme ubrzavaju pripremu tokeniziranih dionica i fondova. DTCC razvija infrastrukturu za zapis vrijednosnih papira na distribuiranoj knjizi, dok Nasdaq, NYSE i privatne platforme ispituju modele trgovanja. Cilj je produžiti radno vrijeme, ubrzati namiru i smanjiti kapital vezan između kupnje i konačnog prijenosa.

Token nije nova ekonomska imovina ako predstavlja postojeću dionicu. Njegova vrijednost i prava moraju ostati vezani uz stvarni vrijednosni papir, registar vlasnika, dividendu i glasovanje. Tehnologija mijenja način evidencije i prijenosa, ali ne smije stvoriti drugi razred ulagatelja koji ima cijenu dionice bez izravnog potraživanja prema izdavatelju.

Najveće obećanje je kraća namira. Današnji sustav u Sjedinjenim Državama uglavnom završava prijenos jedan radni dan nakon trgovanja. Gotovo trenutačna namira smanjuje kreditni rizik i iznos kolaterala koji posrednici drže za otvorene obveze. Istodobno uklanja vrijeme za ispravak pogreške i traži da novac i vrijednosni papir budu dostupni u istom trenutku.

Trgovanje 24 sata povećava dostupnost, ali može rascijepiti likvidnost. Kada je tradicionalna burza zatvorena, manje je kupaca, tržišnih tvoraca i novih informacija od izdavatelja. Cijena tokena može se odvojiti od cijene dionice, a povratak redovnog trgovanja proizvesti nagli skok. Platforma mora objaviti raspon između kupovne i prodajne cijene, volumen i pravila za prekid trgovanja.

DTCC je ključan jer obrađuje golem dio američke posttrgovinske infrastrukture. Ako tokenizacija ostane samo na zasebnim kripto platformama, tržište će biti podijeljeno. Povezivanje s postojećim sustavom skrbništva i korporativnih akcija omogućuje da podjela dividende, spajanje dionica ili ponuda za preuzimanje vrijedi jednako za klasični i tokenizirani zapis.

Regulatorni tretman određuje hoće li projekt postati infrastruktura ili nišni proizvod. Američka Komisija za vrijednosne papire mora razjasniti registraciju mjesta trgovanja, zaštitu imovine klijenta, izvještavanje i odgovornost posrednika. Tehnička oznaka tokena ne može zaobići propise o vrijednosnim papirima, sprečavanju manipulacije i provjeri identiteta.

Izdavatelji brinu o kontroli registra i odnosu s ulagačima. Ako se token prenosi kroz više novčanika, kompanija mora znati tko ima pravo glasa i kome šalje informacije. Pametni ugovor može automatizirati ograničenja, ali pogreška u kodu tada izravno utječe na vlasništvo. Promjena koda mora imati upravljanje, reviziju i postupak oporavka.

Citigroup procjenjuje da bi tokenizirana imovina do 2030. mogla dosegnuti vrijednost od 5,5 bilijuna dolara, ali ta prognoza obuhvaća više vrsta instrumenata i ovisi o regulatornom prihvaćanju. Velik broj ne znači da će sva imovina prijeći na javni blockchain. Banke će vjerojatno birati dopuštene mreže s poznatim sudionicima, kontrolom privatnosti i mogućnošću poništavanja nezakonitog prijenosa.

Za brokere model može smanjiti trošak poravnanja, ali prijeti dijelu prihoda od skrbništva i upravljanja novcem klijenata. Novi pružatelji novčanika, digitalnog identiteta i usklađivanja dobivaju priliku. Konačna cijena za ulagatelja ovisit će o naknadama mreže, konverziji novca u tokenizirani oblik i tome prenose li posrednici operativnu uštedu na korisnika.

Sljedeći test bit će stvarno izdanje s dovoljnom likvidnošću i jasnim pravima, a ne demonstracija prijenosa. DTCC i burze moraju pokazati kako se rješavaju kvar mreže, ukradeni ključ, pogrešna transakcija i korporativna akcija. Tek kada tokenizirani zapis može preživjeti te događaje bez gubitka vlasništva, tržište će dobiti infrastrukturu, a ne samo dulje radno vrijeme trgovanja.

Digitalni novac je druga polovica transakcije. Ako se tokenizirana dionica namiruje običnim bankovnim prijenosom, sustav ne postiže punu brzinu koju obećava. Stablecoin ili tokenizirani depozit može omogućiti istodobnu razmjenu, ali uvodi rizik izdavatelja novca i pravila otkupa. Burze zato moraju objasniti koja se novčana imovina prihvaća, tko jamči njezinu vrijednost i što se događa kada banka ili mreža privremeno nije dostupna.