Stručnjaci sa Sveučilišta Lancaster u Velikoj Britaniji stvorili su nešto što nazivaju “memorijskim svetim gralom”. Radi se o univerzalnoj memoriji, nazvanoj upravo Universal Memory i trebala bi biti potpuni nadomjestak za DRAM i flash memoriju. Što je odlično jer na tržištu konstantno vlada nestašica te vrste memorije.

Ono što ovaj novitet na memorijskom planu donosi jest manji utrošak energije, iznimno potreban za boljitak cijele planete. Primjerice, izračunato je da bi digitalni uređaji i osvjetljenje do 2025. godine trebali koristiti oko 20 posto ukupne električne energije na Zemlji. Pronaći nešto što bi uvelike ublažilo takvu situaciju itekako je potrebno. U samom startu, univerzalna memorija bi smanjila taj utrošak za petinu.

U praksi, korištenje univerzalne memorije bi značilo da se računala više ne moraju nikad gasiti, ponovno pokretati ni išta slično. To bi se postiglo zato što bi uređaji uz ovu revolucionarnu memoriju imali mogućnost na "nevidljiv" način ulaziti u "sleep mode" čak dok radimo na njima. Brzo bi ulazili i izlazili u njega, tijekom svake pauze u radu, pa makar se radilo o stotinkama.

Samo, ono što je problem u cijeloj ovoj priči, očekivano, jest izvedba. Na Sveučilištu Lancaster tvrde da su uspjeli teoriju testirati na praktičan način pa time pobijaju sve one teze kako je univerzalna memorija neizvediva. A navodno je neizvediva jer se smatra da nije moguće lako mijenjati memorijske podatke dok su već pohranjeni. No, sve skupa podosta je misterija. Čak i stručnjacima.

Zato ih zanima kako se to univerzalna memorija uspjela testirati i postići, ali kreatori otkrića nisu baš skloni pričati o tome. Zasad. Tek je rečeno da su se koristili kvantnom mehanikom kako bi kreirali memoriju koja je stabilna, sposobna na dugoročnu pohranu podataka, a istovremeno i da radi punom brzinom te troši izrazito malo energije. Dapače, do stotinu puta manje no DRAM.

Ali, koliko je istine u svemu ovome saznat ćemo za nekoliko godina, ako i tada.