POLUVODIČI I KOMPONENTE

Sony i TSMC ulažu u senzore

Sony i TSMC planiraju zajednički posao sa slikovnim senzorima vrijedan oko bilijun jena, odnosno 6,32 milijarde dolara, objavio je Nikkei, a prenio Reuters. Predložena tvrtka u Kumamotu imala bi 60 posto Sonyjeva i 40 posto TSMC-ova vlasništva te bi komercijalnu proizvodnju mogla pokrenuti 2029. Kompanije su u svibnju potvrdile samo preliminarni sporazum o pregovorima, pa iznos, udjeli i rok zasad ostaju medijski navodi.

Sony i TSMC ulažu u senzore
Depositphotos / Ilustracija

Sony i Taiwan Semiconductor Manufacturing Company razmatraju zajedničku proizvodnju slikovnih senzora u Japanu uz ukupno ulaganje od približno bilijun jena, odnosno 6,32 milijarde dolara, objavio je Nikkei. Prema izvještaju, nova tvrtka bila bi smještena u Kumamotu, Sony bi držao 60 posto, a TSMC 40 posto udjela, dok bi komercijalna proizvodnja mogla početi već 2029. godine.

Službeno potvrđen dio priče uži je od novih brojki. Sony Semiconductor Solutions i TSMC objavili su 8. svibnja preliminarni, neobvezujući sporazum o razgovorima za strateško partnerstvo u proizvodnji slikovnih senzora. Sony je tada naveo da bi kombinacija njegova dizajna i tehnologije senzora s TSMC-ovim proizvodnim procesima trebala stvoriti novi model dobave za automobilske, robotske i druge primjene fizičke umjetne inteligencije. Ulaganje, vlasničke omjere i rok 2029. kompanije nisu potvrdile.

Slikovni senzor pretvara svjetlo u električni signal iz kojeg kamera stvara sliku. U telefonu određuje velik dio kvalitete fotografije, ali u automobilu ili robotu njegova je zadaća šira: mora pouzdano prepoznati objekte, kretanje i dubinu u promjenjivom osvjetljenju. Fizički AI označava sustave koji odluke modela pretvaraju u djelovanje stroja u stvarnom prostoru. Takvi proizvodi zato traže i precizan senzor i naprednu obradu podataka, uz strože zahtjeve trajnosti nego potrošačke kamere.

Sony je najveći svjetski dobavljač slikovnih senzora, a TSMC najveći ugovorni proizvođač čipova. Njihov predloženi odnos razlikuje se od klasične narudžbe u kojoj dizajner preda gotov nacrt foundryju. Sonyjeva objava govori o zajedničkom razvoju proizvodnog okvira koji bi spojio dvije različite jezgre znanja: Sonyjevu arhitekturu piksela i senzora te TSMC-ovu kontrolu procesa, prinosa i serijske proizvodnje. Ako partnerstvo dobije konačne ugovore, Sony bi mogao proširiti kapacitet bez samostalnog financiranja cijelog pogona, dok bi TSMC dobio dublji pristup segmentu senzora.

Kumamoto nije slučajan izbor. TSMC ondje već razvija japansku proizvodnu bazu kroz Japan Advanced Semiconductor Manufacturing, zajedničku tvrtku s lokalnim partnerima. Postojeća infrastruktura, dobavljači materijala i dostupnost tehničkog kadra mogu smanjiti rizik pokretanja nove linije. Za Japan bi projekt bio još jedan korak u obnovi domaćeg poluvodičkog lanca, ali Nikkeijev iznos od bilijun jena istodobno pokazuje koliko je skupa proizvodnja koja mora zadovoljiti automobilske standarde i velike serije.

Tržišna logika nije ograničena na kamere za telefone. Automobili ugrađuju sve više senzora za pomoć vozaču, nadzor kabine i automatizirano parkiranje, a humanoidni i industrijski roboti trebaju više kamera kako bi se sigurno kretali i rukovali predmetima. Sony je u službenoj objavi upravo automobilske i robotske primjene naveo kao područja razmatrane suradnje. To partnerstvu daje dugoročniji izvor potražnje, ali ne jamči prodaju: proizvođači vozila kvalificiraju komponente godinama, a robotsko tržište još nema stabilne količine usporedive s pametnim telefonima.

Vlasnički omjer 60 prema 40, ako bude potvrđen, Sonyju bi ostavio operativnu kontrolu, dok bi TSMC bio strateški industrijski partner. Takva podjela također bi mogla pomoći u razgraničenju intelektualnog vlasništva: Sony bi zadržao ključni dizajn senzora, a TSMC upravljanje procesom proizvodnje. Konačni ugovor morao bi urediti i raspodjelu kapaciteta, odgovornost za prinose, nabavu opreme te kupce kojima se smiju nuditi proizvodi zajedničke tvrtke.