Prijedlog Zakona o autorskom pravu mora na ozbiljnu doradu

U Saboru je jučer održana prva rasprava o Prijedlogu Zakona o autorskom i srodnim pravima (tzv. “prvo čitanje“). Sudjelovao je izniman broj zastupnika. Izneseno je mnoštvo zapažanja i teza, neke od njih dosta paušalno i preopćenito, pa stoga i neprecizno, iako, u biti, ne i potpuno pogrešno.

Jedna takva teza je da je pisac Prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima “namjerno i grubo“ ignorirao mnoge primjedbe autorskih udruga te da je, zapravo, stao na stranu korporacija. To je, djelomično, točno. Međutim, u slučaju nekih točaka Zakona (i nekih grupa autora) i nije posve točno. Postoji u Prijedlogu Zakona i dosta poboljšanja u statusu (nekih) autora.

Nekoliko zastupnika se više potrudilo i bolje upoznalo s dosadašnjom europskom praksom uvođenja Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu u lokalna, nacionalna zakonodavstva - navođeni su španjolski, francuski i njemački pristup tome, no bez prevelikog ulaženja u bit. Dojam je da je naša Vlada najsklonija francuskoj varijanti prihvaćanja EU Direktive o autorskom pravu.

Što se tiče nas novinara, neki zastupnici su nas izrijekom spomenuli, dok su drugi, očito potaknuti kontaktima iz drugih autorskih udruga (ili zbog toga što i sami dolaze iz tih sektora) više pozornosti posvetili problemima glazbenika, filmskih radnika, arhitekata i drugih kreativaca.

Dosta se spominjala problematika kolektivne i individualne zaštite autorskog prava: nekima je dopuštena samo kolektivna zaštita - zašto? Novinari i fotoreporteri, na primjer, prema danas raspravljanom Prijedlogu Zakona o autorskom i srodnim pravima mogu isključivo kolektivno pregovarati o svom autorskom pravu s medijskim kućama u kojima su zaposleni, putem svojih udruga, poput DZNAP-a.

Bilo je i vrlo zanimljivih prijedloga. Primjerice, medijska kuća ne smije prenijeti novinarski članak nekome drugome bez izričite dozvole novinara autora jer se autorstvo daje samo jednokratno, a svako slijedeće prenošenje autorskog djela mora imati suglasnost autora novinara. Isto vrijedi i za fotoreportere. Medij, naravno, ima pravo prvokupa, a novinar mora imati pravo taj tekst (ako ga njegova kuća neće) dati nekom drugom - čak i kad je stalno zaposlen u mediju. Dakle, neovisno o tome što je novinar u radnom odnosu.

Istaknut je i problem statusa slobodnih novinara u kontekstu zaštite autorskog prava te izražena bojazan oko pregovaračke pozicije medijskih kuća s malih tržišta, kakvo je naše, u pregovorima s globalnim internetskim agregatorima sadržaja, kao što su Google, YouTube, Facebook, itd. Tvrtka Google poslala je pismo zastupnicima Hrvatskog Sabora u kojemu ih upozorava na svoja mišljenja o EU Direktivi o autorskom pravu.

Zastupnici u našem Saboru zapitali su se i kako će medijski nakladnici, kad i dobiju dio “kolača“ od velikih internetskih tvrtki, to dijeliti sa svojim zaposlenicima, novinarima? U Prijedlogu Zakona postoji institut “primjerene naknade“ - no već u raspravi u radnim skupinama i poslije, na javnom savjetovanju, izražene su dvojbe oko toga. Te su dvojbe ponovljene i danas u Saboru.

Nama su još bile zanimljive i primjedbe o bazama podataka - jer, u našoj zemlji postoje i baze podataka novinarskih radova. S nekim tvrtkama koje se time bave DZNAP ima uređene odnose, s nekima ne. EU će ove godine revidirati i posebnu direktivu koja se bavi bazama podataka.

Sabor će prije slijedeće sjednice, na kojoj će opet raspravljati o Prijedlogu Zakona o autorskom i srodnim pravima (dakle, prije “drugog čitanja“) održati i posebnu tematsku sjednicu o zaštiti autorskih prava u Hrvatskoj i usklađivanju te legislative s Direktivom EU.