GLOBALNA UTRKA ZA RAČUNALNU SNAGU

Kina priprema državni plan vrijedan 295 milijardi dolara za nacionalnu mrežu podatkovnih centara

Peking gradi međusobno povezane računalne čvorove kako bi smanjio zaostatak za Sjedinjenim Državama u razvoju umjetne inteligencije

Kina priprema državni plan vrijedan 295 milijardi dolara za nacionalnu mrežu podatkovnih centara
AI ilustracija

Kineska vlada priprema petogodišnji program ulaganja od približno dva bilijuna juana, odnosno oko 295 milijardi američkih dolara, namijenjen izgradnji podatkovnih centara diljem zemlje. Riječ je o jednom od najvećih državno koordiniranih infrastrukturnih napora u području informacijske tehnologije, čiji je cilj osigurati domaću računalnu osnovu za treniranje i izvođenje sustava umjetne inteligencije te smanjiti ovisnost o stranoj tehnologiji.

Plan izrađuje nekoliko ključnih državnih agencija, među kojima i Nacionalna komisija za razvoj i reforme, tijelo koje upravlja najvažnijim gospodarskim odlukama u zemlji. Nacrt predviđa mrežu međusobno povezanih računalnih čvorova raspoređenih po različitim regijama, čime bi se kapaciteti za obradu podataka rasporedili izvan najgušće naseljenih i energetski preopterećenih područja. Najveći dio kapaciteta vodili bi državni operatori China Mobile i China Telecom, koji bi ujedno jamčili međusobnu povezanost čvorova i stabilan prijenos podataka.

Pristup koji se ocrtava razlikuje se od tržišno vođenog modela kakav prevladava u Sjedinjenim Državama, gdje izgradnju kapaciteta diktiraju hiperskaleri i privatni kapital. Kineski model počiva na centralnom planiranju i koordinaciji državnih poduzeća, što omogućuje brže donošenje odluka o lokaciji, opskrbi energijom i prioritetima, ali otvara i pitanje učinkovitosti takvih ulaganja te stvarne iskoristivosti izgrađenih kapaciteta. Dio analitičara upozorava da centralizirani planovi te veličine nose rizik viška kapaciteta u pojedinim regijama, posebno ako potražnja za domaćim modelima ne bude rasla predviđenim tempom.

Pozadina poteza leži u sve oštrijem tehnološkom natjecanju dviju najvećih svjetskih ekonomija. Američka izvozna ograničenja na napredne procesore za umjetnu inteligenciju otežala su kineskim tvrtkama nabavu vrhunskih čipova, što je domaće proizvođače poluvodiča i operatore podatkovnih centara prisililo na traženje alternativa. Nacionalni program izgradnje računalne infrastrukture u tom je kontekstu i odgovor na vanjske pritiske i pokušaj da se domaća industrija postavi na neovisnije temelje.

Za europsko tržište kineski plan ima dvojaku poruku. S jedne strane, pokazuje razmjere sredstava koja pojedine države spremno usmjeravaju u računalnu infrastrukturu, čime se mjerilo konkurentnosti pomiče prema gore. S druge strane, naglašava pitanje energetske održivosti, jer mreža podatkovnih centara takvih dimenzija traži goleme količine električne energije i sustave hlađenja. Upravo je opskrba energijom već prepoznata kao glavno usko grlo razvoja podatkovnih centara, a ne nedostatak kapitala.

Za regiju jugoistočne Europe i hrvatsko tržište potezi takvih razmjera nemaju izravan učinak na svakodnevno poslovanje, ali oblikuju širi okvir u kojem se donose odluke o smještaju podataka i nabavi računalnih resursa. Kada najveće svjetske ekonomije računalnu snagu tretiraju kao stratešku infrastrukturu, manja tržišta moraju razmišljati o tome gdje će i pod kojim uvjetima nabavljati kapacitete za vlastite digitalne projekte. Ovisnost o stranim pružateljima u takvom okruženju postaje pitanje ne samo cijene, nego i dostupnosti.

Valja imati na umu da se najveći dio podataka o programu zasad temelji na navodima upućenih izvora, pa konačni opseg, dinamika i lokacije ulaganja mogu odstupati od prvih najava. Centralno planirani infrastrukturni projekti takve veličine u prošlosti su pokazali sklonost kašnjenjima i prekoračenjima, ali i sposobnost brze mobilizacije sredstava kada postoji jasna politička volja. Stvarni učinak na globalno tržište računalne snage moći će se ocijeniti tek kada krenu prve gradnje i kada se pokaže koliko su izgrađeni kapaciteti doista iskorišteni.

Konkretni iznosi i rokovi za sada se temelje na navodima upućenih izvora, a službena potvrda kompletnog programa tek se očekuje. Ipak, smjer je jasan: računalna snaga postaje strateški resurs koji se planira na razini države, slično kao energetika ili promet. Za regionalna tržišta, uključujući hrvatsko, to znači da će pitanja smještaja podataka, dostupnosti kapaciteta i cijene računalnih resursa sve više ovisiti o globalnim odlukama koje nadilaze pojedinačne tvrtke i sektore.