AI I KIBERNETIČKA SIGURNOST

Anthropic ograničava pristup novom modelu i pokazuje da AI ulazi u najsigurnosniju zonu tehnološke utrke

Anthropic je pokrenuo Project Glasswing i ograničeno pustio Claude Mythos Preview u ruke odabranih partnera koji rade na zaštiti kritičnog softvera. Sama činjenica da se model ne pušta javno, nego pod strogom kontrolom, govori da se AI više ne promatra samo kao alat za produktivnost, nego i kao sustav koji može drastično promijeniti ravnotežu između napadača i branitelja. Time cyber-sigurnost postaje jedno od središnjih bojnih polja sljedeće AI faze.

Anthropic ograničava pristup novom modelu i pokazuje da AI ulazi u najsigurnosniju zonu tehnološke utrke
Depositphotos

Anthropic je službeno pokrenuo Project Glasswing, inicijativu u kojoj odabrani partneri koriste model Mythos Preview za obrambene sigurnosne zadatke povezane s kritičnim softverom. Na službenoj stranici kompanija navodi da će partneri koristiti model za skeniranje i osiguravanje vlastitih i open-source sustava, a dodatno je pristup proširen na više od 40 organizacija koje održavaju kritičnu softversku infrastrukturu. U pozadini svega je procjena da su sposobnosti modela u otkrivanju i razumijevanju ranjivosti dovoljno snažne da javno puštanje trenutačno nosi prevelik rizik. Axios pritom navodi da je Anthropic svjesno odustao od širokog komercijalnog lansiranja upravo zbog cyber implikacija. 

Ovo je važna prekretnica jer se prvi put tako otvoreno potvrđuje da najnapredniji AI modeli mogu imati sigurnosni učinak koji prelazi granice klasičnih alata za analizu koda. Ako model može brže i šire pronalaziti ozbiljne softverske propuste, onda može pomoći obrani, ali i postati snažan instrument za zloporabu. Upravo zato mediji poput WSJ-a i drugih sigurnosnih analitičara ovu priču čitaju kao znak da će cyber sektor biti jedan od prvih koji će osjetiti puni udar frontier AI sustava. Više nije riječ samo o automatizaciji helpdeska, pretraživanju dokumenata ili generiranju sadržaja, nego o sustavima koji potencijalno mogu mijenjati sam tempo i razinu kibernetičkog nadmetanja. 

Za Hrvatsku i regiju ova tema je iznimno važna jer se domaća poduzeća tek nalaze u ranoj fazi AI governancea, dok istodobno ubrzano uvode generativne i agentske alate u razvoj, operacije i korisničku podršku. Anthropicov potez pokazuje da pitanje nije samo kako koristiti AI, nego tko ima pristup najjačim modelima, pod kojim pravilima i uz kakav nadzor. To otvara prostor za ozbiljne uredničke teme o sigurnosti AI modela, odgovornosti dobavljača, ulozi regulatora i spremnosti domaćih sigurnosnih timova za novu generaciju automatiziranog pronalaska ranjivosti. Ako se ova dinamika potvrdi i kod drugih velikih laboratorija, cyber-sigurnost bi mogla postati prvi sektor u kojem će AI zaista redefinirati tržište, alate i odnose moći.