Rezultati pretraživanja za pojam Ratko Mutavdžić

Umjetna inteligencija je među nama

Sve je veći broj informacija, tekstova i radova koji se bave umjetnom inteligencijom. Zadnjih nekoliko godina umjetna inteligencija izašla je iz domene znanstvene fantastike (u kojoj se uobičajeno bojimo iste) i ušla u svakodnevnu uporabu - bilo kroz mobilne uređaje, servise na Internetu ili specifične oblike primjene u raznim industrijama.

Znanost i ekonomija podataka - temelj za inovativnost nacije

Sasvim je jasno da samo jedno područje znanosti, tehnologije ili industrije danas više ne može pokrenuti i održati inovativni razvoj. Čak i promišljanje o strategijama kako to napraviti, recimo način na koji promišlja Europska unija kroz strategije pametne specijalizacije S3, tehnologiju primarno promatra kao platformu koja, kroz horizontalnu integraciju, povezuje različite industrije i ukazuje na to kako jedna pokreće drugu.

Otvorene korporativne inovacije i poduzetništvo - CORP2IN 2016

Prošle godine smo započeli put na kojem smo si zacrtali da ćemo pokrenuti priču o inovacijama i primjeni istih u korporativnim (organizacijskim) okruženjima. Ekosustav oko nas je upućivao da je pravo vrijeme - ne samo da smo napokon izašli iz recesije, nego se stvorila i pozitivna organizacijska i poduzetnička klima koja je jednostavno "tražila" da krenemo i u taj poduhvat, što su mnogi s veseljem i napravili.

Budućnost korporativnog managera (o sadašnjosti radnog mjesta)

U zadnje vrijeme lagano pratim rasprave o tome što je "normalno" danas: koliko sati rada, koliko sati razmišljanja i inovativnosti, koliko za privatni život, a koliko treba (ili ne treba) i odspavati. Ovisno o tome u kojoj ste poziciji, svatko ima pravo na svoje različito mišljenje, a jedno izdvojeno je valjda i moje, za koje ne mogu potvrditi da se većina slaže s njim.

Data Science: znanost o podacima i još o ponečemu

„Vrijeme je novac“, rečenica je koju ste čuli nebrojeno puta. Jeste li čuli i rečenicu „Podaci su novac“? Podaci su postali od izrazite važnosti bilo kojoj organizaciji i to na potpuno drugačiji način. Ne tako davno, podaci su se promatrali samo iz područja potrebe za prostorom za pohranu (storage) gdje su organizacije razmišljale o tome kako pohraniti podatak na troškovno najučinkovitiji način. Danas, kada je pohrana gotovo besplatna, podaci se pokušavaju iskoristiti na pametniji način: zapravo, tražimo odgovor na pitanje zašto ih uopće i pohranjujemo.

Design Thinking za državnu upravu

Na prvi pogled vjerojatno vam naslov izgleda kao oksimoron na koji je jednostavno nasmijati i produžiti dalje. No, da vam  otkrijem jednu tajnu: niti jedna reorganizacija, racionalizacija, smjernica, strategija ili akcijski plan ne treba nam toliko koliko nam treba dizajn thinking.

Dilema vozača: Ulagati u znanje ili ga jednostavno … kupiti?

Ako mislite da postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje, vjerojatno se niste bavili zapošljavanjem ili radom s ljudima. Davno smo usvojili dilemu: ulagati u znanje djelatnika pa će vam možda otići ili ne ulagati, pa će vam možda i ostati.

Dinamična jesen u Zagrebu: O korporativnim inovacijama i poduzetništvu u organizacijama

Kako se već vidi iz naslova, čeka nas zanimljiva jesen prepuna događanja i aktivnosti i to ovoga puta usmjerenih prema već postojećim organizacijama - onima koje traže sljedeće poslovne izazove i rast svoje organizacije. No to danas nije jednostavno: tržišta danas nisu lokalna i regionalna nego europska i globalna i što god da mislite raditi, potrebno je razumjeti da ćemo ovaj put morati bolje, više i drugačije. Pronaći i primijeniti inovacije, pronaći ljude u organizaciji koji te promjene mogu iznijeti te promijeniti poslovne modele i načine na koje nastaju proizvodi i tržišta.

Novac je tamo gdje ste vi

Ponukan zanimljivom količinom iznova vođenih besciljnih razgovora s prijateljima koji žive na državnoj pomoći, mirovini ili zbrajajući prozore na Zavodu za zapošljavanje, a netom na kavi prije maminog ručka, koji ipak imaju dovoljno snage da mi odvale onu famoznu „lako je vama kad ste informatičari“, odlučio sam napisati im koji savjet ili pogled na taj problem. I to ne onako pojedinačno, nego više - stav o tome gdje čega ima i što bi trebalo raditi.

Digitalne promjene: ono što nismo i ono što moramo napraviti

Iako bi naslovom može uputili da se radi o uputama, više mi je cilj upozoriti (iako nisam jedini i mnogi to razumiju) na određenu količinu nekoordiniranosti koja postoji na našem informatičkom tržištu u zadnjih, recimo, dvadesetak godina. Možda to prije i nije bilo toliko bitno, možda je to tek odsjaj vrlih i brzih promjena koje se oko nas, s tehnološke pozicije gledano, događaju

Digitalna Ekonomija: prečac u brže sutra

Zahvaljujući raznim putovanjima, nadanjima i razočarenjima (* vidi dodatak na kraju), izgleda da smo se počeli ozbiljno baviti ICT područjem. Društveni kroničari su se zabavljali kako neuko nudimo ono što nemamo raznoraznim velesilama nadajući se da ćemo uspjeti zainteresirati slona za mrava.

Istanbul kakvog ne očekujete: CEBIT 2014

Uvijek je problem zbrojiti dojmove koje vam ostavi grad kao što je Instanbul. Ako ste ga posjetili onako turistički, jasno vam je o čemu pričam - spoj istoka i zapada, kultura i nacija, povijesti i sadašnjosti, trgovine i domaćinstva, sve je to nevjerojatan doživljaj koji ljude uobičajeno ostavljaju ili bez riječi ili ih jednostavno uplaše.

Politika najniže cijene: polagana smrt intelektualnog kapitala

Potpuno razumijem razlog zašto i kada se uvela "politika najniže cijene". Kada kupujete nešto što se kvantificira komadima i posjeduje istovjetnost, možda je usluga čvrsto definiranog rada onda se diferencijacija mjeri tek u postocima (odnosno, u marži, rekli bi popularno). Činjenica da isto računalo danas kupujete po prilično sličnim cijenama koje se tek razlikuju u tome koliko je koji ponuditelj sklon riziku i koliko se već igra velikim brojevima opravdava takvu politiku. Kupiti 200.000 rola papira po 3,99 kn umjesto po 4,19 možda u konačnici opravdava pritisak na cijenu, a možda i niz takvih pritisaka stvarno generira i nekakvu uštedu koja je značajnijeg karaktera.

Hrvatska informatika: i dalje u potrazi za Svetim Gralom

Priznajem da sam zapravo počeo pisati o nečemu sasvim drugom: o nekakvoj internacionalizaciji posla, o globalnim nomadima koji putuju prema ponuđenoj prilici, ali taj tekst će morati pričekati neka druga vremena. Gotovo je nevjerojatno da vas mali slijed događaja može tako izbaciti iz orbite, kao kad prstom malo taknete tijelo u ravnoteži i ono se sruši uz nevjerojatne popratne efekte.

Industrijska strategija RH: puno stranica za jednu strategiju - zapravo, analizu stanja

Neznam kako su vas učili u školi (ili možda ste odrasli na ratnim filmovima gdje je svaka druga riječ bila strategija), ali mene su naučili da je strategija uobičajeno jedan koncizan i precizan uradak. Što bi rekla majka svih znanja, wikipedija: "Strategy (Greek "στρατηγία"—stratēgia, "art of troop leader; office of general, command, generalship"[1]) is a high level plan to achieve one or more goals under conditions of uncertainty."

I za kraj godine... Imam jedan san.

"I have a dream", rekao je svojedobno jedan  daleko bitniji čovjek i lider , veći neko što ćemo mi sami ikada biti. Riječi su to koje su nam svima ostale u sjećanju, iako možda ni danas ne razumijemo najbolje kontekst u kojem su nastale i u kojem su se izgovorile, osim možda onako rubno, vezano uz knjige, članke i serije koje smo gledali o borbi za prava onih koji su u manjini, koje ne razumijemo ili kojima smo zabranili snove.

Lean Startup - Izvješće s konferencije i još ponešto…

Možda ste primijetili kako se u poduzetništvu uvijek traže novi modeli kako biti što brži i uspješniji. Nekako zdravorazumski, veliki su prespori i poput Titanika, treba im vremena da shvate u kojoj se situaciji nalaze i što napraviti.  Neki u tome uspiju, no većina uglavnom sigurnim korakom grabi ka svom kraju

Lean Education: međugeneracijska solidarnost pomoći i učenja na drugačiji način

„Učim dok sam živ“, rečenica je koju ste vjerojatno, u nekom od njenih oblika, izgovorili više puta u životu. Kada bih danas svojoj djeci rekao da će vjerojatno, ako imaju sreće, učiti cijeli život, vjerojatno bih dobio nekoliko prijetećih pogleda i mahanja rukom. No, stvarno, život se pretvorio u učenje i zanimljivo je gledati tu dnevnu borbu između radnih obaveza i želje da se usvoji nešto novo i prošire horizonti.

Može li Slavonija biti nova Silicijska dolina?

Odmah na početku, ne može. Iz nekoliko razloga. Prvo, bit će da je prevelika - snaga Silicijske doline je upravo u činjenici da je relativno zbijena između obale Pacifika (odnosno planina Santa Cruz) te Diablo planinskog lanca. Sve u svemu, to je nekakvih 45 kilometara puta 25 kilometara, rekli bi - daleko manje od Slavonije u prostoru i ravnini. Drugo, potpuno je nabijena sa stanovništvom, infrastrukturom i industrijom.

Opet smo manje-više konkurentni…

Kao i svake godine, ne mogu ne napisati osvrt na godišnje Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2013 – 2014 koju redovno izdaje Svjetski gospodarski forum (World Economic Forum) i nekako očekujem to izvješće poput studenta koji nije siguran je li prošao ispit ili nije. No, očekivanje se utoliko razlikuje jer je bodovanje zamišljeno na potpuno drugačiji način: pozicioniranje nije apsolutno (kao na ispitu na fakultetu, gdje se svi neovisno jedni o drugima trudimo postići što veći broj bodova) već relativno (države se na neki način međusobno natječu, i vaša pozicija ne ovisi samo o vašim aktivnostima nego i o aktivnostima, ili neaktivnostima, drugih).

Zadovoljstvo korisnika: učimo od najboljih - recimo, od Amazona

Možda ova kolumna nije toliko vezana uz tehnologiju o kojoj bi se uobičajeno raspisao na ovim stranicama, ali je njena tema zasigurno nešto što je vezano tehnologijom: zadovoljstvo korisnika. Za početak, ispričat ću vam jednu priču. Priznajem da je malo duža, ali vjerujte, čita se kao napeti krimić ili kolumna Borisa Dežulovića (nije da se uspoređujem). I priča sama sve objašnjava.

Tehnologija ispred čovjeka ili čovjek ispred tehnologije?

Vjerujem da ste u zadnjih dvadesetak godina sudjelovali na najmanje jednom projektu "implementacije" ICT rješenja: bilo kao korisnik ili kao implementator. U većini slučajeva, sam početak ideje ili potrebe je uvijek nekako jednostavan: rješavamo problem za koji nekako implicitno znamo da će nam poboljšati život, donijeti nove poslovne prilike, otvoriti novi svijet. Barem tako izgleda; realnost nam često govori da nam projekti ponekad zažive, ponekad ne, ponekad se nekako pogube uz put. No, ovo nije kolumna o uspješnosti projekata ili o njihovoj neuspješnosti. Ovo je jednostavno razmišljanje o prednosti ljudskog nad tehnologijom. Ili možda tehnologije nad ljudskim, ovisno o tome što podrazumijevate pod tim.

Digitalni glas za izbore 2016?

Prije nešto više od tjedan dana, imali smo izbore. Odnosno, većina nas je izašla tek na prvi krug, pa se agonija nastavlja još jedan tjedan. Nije mi dalo mira da se ne osvrnem na Facebooku i na tu epizodu mog građanskog života, pa je osvanula misao

O slagalicama, o projektima, o informatici i dijelovima koji nedostaju

Vjerujem da ste barem jednom u životu slagali puzzle. Pišem onako kako se piše, možda bih mogao koristiti slagalica, ali razumijete o čemu pričam. Možda ste krenuli s jednostavnim, dok ste još bili dijete - tada vam je 9 ili 15 dijelova bilo dovoljno jednostavno.

Uberbrand naš svagdašnji: svi za jednog, jedan za sve

Znam da nisam počeo s dobrom, hrvatskom riječju. No u poplavi rasprava oko ispravnog hrvatskoj jezika i pisma, nekako mi je najjednostavnije je držati se one famozne "radio je živa stvar, on se mora mijenjati, prilagođavati" prof. Sapunara tamo još iz dana "obrane" Radija 101 te ne brinuti o tome kako se što piše i upotrebljava, već se koncentrirati na poruku i razumijevanje iste. Uberbrand nije neka udomaćena riječ, ali ako ju uglavite u google ili ajde, bing, dobit ćete niz marketinških agencija širom svijeta koji njeguju ovu riječ.

Ponekad i "ne" vrijedi više od "možda"

Možda je ovo gore pojednostavljeno gledanje na potrebu da se donose odluke, pa premda one i ne bile onakve kakve očekujemo. Ali idemo vidjeti može li se društvo natjerati u zonu donošenja odluka. Ili što bi rekao naš bivši nogometni izbornik, legendarni Slaven Bilić:  "Moraš jednom i pucat, nemoš samo dodavat!".

Krizni stožer za obranu hrvatskog informatičkog društva (KSOHID)

Za one koji su propustili, a vjerujem da jeste mnogi, jučer je Nacionalno vijeće za konkurentnost izbacilo rezultate (zapravo, prepisalo iste) koji su objavljeni kroz najnovije istraživanje Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) o informacijskoj tehnologiji, po kojem se eto nalazimo na 51. mjestu. Dobro? Loše? Po komentarima u članku, rekao bih loše, ali osim kratkog obraćanja predsjednika vijeća, g. Mudrinića, nema ničeg zanimljivog što bi mogli o tome pročitati u tekstu.

Informatička cehovština i ostavštine braće neimara

Znam da naslov izgleda čudno, ali razmišljao sam o tome kako ga raspisati a da izgleda onako, povijesno udaljeno. Ne samo udaljeno, nego i kao da ga je izgrizao zub vremena i da se na njemu više vidi trag rđe i soli nego što se vidi boja i čelik. No, nisam pjesnički raspoložen (mada bi se i moje umijeće u stihoklepstvu uvijek moglo dovesti po pitanje, što zahvaljujem matematičko tehničkim korijenima) nego sam u zadnje vrijeme čuo za, prisustvovao pa i bio član raznih inicijativa za "vrijeme je da se stvari dovedu na mjesto i da se uvede red u informatičku struku". I to ne u Zimbabveu (čast njihovoj informatici) nego ovdje, u bespućima informatičke zbilje braće mi po tipkovnici i čigrastom velepamtilu, u lijepoj našoj Hrvatskoj.

Pozitivno negativni ROI: Kako su nam računala došla glave

Ako ste već čitali moje kolumne, znate da se najbolje nadahnjujem dnevnim događanjima koje pročitam ili ne daj bože, iskusim na vlastitoj koži. Ova kolumna srećom pripada ovoj prvoj kategoriji, no koliko je sretna za inspiraciju toliko je buduće navedeno događanje poraz razmišljanja i promišljanja, a pobjeda ... zaključite sami koga i čega.

Kako to drugi rade bolje od nas

Kažu da život piše drame, a mene eto redovno nadahnjuje na spisateljske poduhvate, pa makar to bila kratka kolumna za ovaj portal. Tako je bilo i ovog tjedna, u moru općenitih i posebnih događanja, moja se malenkost zatekla i na jednom, rekao bih redovitom i predvidivom događanju, IBM-ovom Danu financijskih rješenja.

Kada su četrdesete nove dvadesete - startup priča za Generaciju X

Koje su najbolje godine za stvaranje životnih iskustava? Kada je pravo vrijeme za napraviti nešto zanimljivo i radikalno? Jesu li dvadesete dobre za pokretanje svoj posla? Naravno. Zapravo, mislim da je bilo koje doba odlično za to - pod uvjetom da znate u čemu ste dobri i što znate napraviti.

Što je 10 godina među nacionalnim prijateljima

Stojimo u mjestu, zar ne? Možda i malo klizimo, odnosno, možda drugi idu puno brže od nas? Mislim da sad ne treba analizirati u kolumni zašto i kako. Zapravo, stvarno me to niti ne zanima. Zanima me kako ćemo biti bolji od drugih - kako ćemo biti konkurentniji.

Kad se male ruke slože... sve se može

Što reći za početak, osim da je za sve kriv - Marcus Buckingham. Ako već niste kliknuli na prethodni link i pročitali tko je dotični lik, evo ukratko: Marcus je pisac, istraživač, motivacijski govornik ali i poslovni konzultant koji već neko vrijeme promovira potrebu da, umjesto na svojim slabostima, zapravo radimo na svojim snagama.

Znamo li mi stvari napraviti do kraja?

Moram priznati da me na ovu temu direktno potaknuo članak kolege Damira Ravlića, "Vještina pisanja dobrog pisma", a neizravno iskustvo s uporabom aplikacije za putno osiguranje koje nudi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Infrastrukturu treba pokrenuti! Logično, zar ne?

Prilično je zanimljiva priča oko "Projekta objedinjavanja svjetlovodne infrastrutkure u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske". Dug naslov, za sada kratak dokument. Većina to smatra iznenađenjem iako su osnove za to postavljene prije nekoliko godina. Kapaciteta ima, to znamo, samo neznamo gdje i kako ga možemo povezati. Tim slijedom mogu samo reći: objedinjavanje je dobar put za početak rješenja broadband problema u Hrvatskoj. Mislite da povezujem kruške i jabuke?