Digitalna transformacija države nije klasičan resorni posao. Isti digitalni identitet koriste zdravstvo, porezni sustav i socijalne usluge, isti registri opslužuju više institucija, a interoperabilnost nema smisla ako jedan resor izgradi dobar sustav koji se ne može povezati s drugim. Upravo zato Strategija digitalne Hrvatske iz 2022. naglašava da horizontalna priroda digitalizacije traži snažno središnje upravljanje i odmak od silosnog razvoja.
U vrijeme donošenja Strategije tu je ulogu imao Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. Bio je zasebno središnje državno tijelo i koordinirao je izradu Strategije, digitalne politike i dio velikih infrastrukturnih projekata. Nakon reorganizacije državne uprave 2024. njegovi poslovi ušli su u Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Institucionalna povijest pokazuje da se taj model više puta mijenjao. Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva ustrojen je 2016. kao samostalno središnje tijelo, a 2020. preuzeo je i širi dio poslova državne informacijske infrastrukture i zajedničkih servisa. Upravo je taj ured koordinirao izradu Strategije. U svibnju 2024. prestao je s radom, a njegova su prava, obveze, ljudi i poslovi preneseni u novo Ministarstvo.
Ta promjena nije samo organizacijska. Strategija je izričito tražila da tijelo odgovorno za digitalnu transformaciju dobije veći legitimitet, jače ustrojbene kapacitete i višu poziciju kako bi moglo koordinirati horizontalne projekte. U dokumentu se predlažu i dvije razine upravljanja: strateško tijelo koje postavlja prioritete te operativna međuresorna struktura koja provodi odluke. Današnji model zato treba ocjenjivati prema tome ostvaruje li te funkcije, a ne prema tome je li formalno riječ o uredu ili ministarstvu.
Danas su digitalne nadležnosti u Ministarstvu podijeljene među tri velike uprave. Uprava za razvoj državne informacijske infrastrukture i elektroničkih usluga bavi se državnom infrastrukturom, interoperabilnošću, elektroničkim uslugama, zajedničkim IT rješenjima i sigurnošću infrastrukture. Uprava za razvoj digitalnog društva i strateško planiranje prati Strategiju, koordinira projekte i europske politike te bi trebala procjenjivati učinak digitalizacije. Uprava za digitalno gospodarstvo bavi se primjenom digitalnih tehnologija u gospodarstvu, umjetnom inteligencijom, inovacijama i podrškom digitalnoj transformaciji poduzeća.
Takva podjela može imati logiku. Operativna infrastruktura, strateško praćenje i digitalno gospodarstvo nisu isti posao i zahtijevaju različite kompetencije. Ali upravo zato raste potreba za jasnom horizontalnom koordinacijom. Projekt koji koristi podatke iz državnih registara, radi na državnom cloudu, uključuje umjetnu inteligenciju i služi poduzećima vrlo brzo prelazi granice više uprava i drugih ministarstava.
Strategija je išla i dalje: tražila je cjelovitiji pristup financiranju digitalnih projekata, sustav provjere poslovnih slučajeva i odluka o IT nabavi te jedinstveniju metodologiju upravljanja projektima. U analizi stanja upozorila je da se financiranje previše oslanjalo na pojedinačne zahtjeve i lobiranje tijela za vlastite projekte, iako digitalizacija životnih situacija po definiciji prelazi granice jednog resora. Za jačanje organizacijskih i ljudskih kapaciteta indikativno je bilo predviđeno 8,6 milijuna eura.
Dokument je prepoznao i problem ljudi. Nekonkurentne plaće i ograničenja zapošljavanja otežavaju privlačenje ICT stručnjaka, a od javne uprave se istodobno očekuje da upravlja sve složenijim platformama i dobavljačima. Strategija je zato predlagala edukaciju službenika, kompetencijski model i agilne timove kojima su razvoj i inovacije redovan posao, a ne dodatna aktivnost uz administrativne obveze. To je možda manje vidljiv dio digitalne transformacije, ali bez njega ni najbolja arhitektura nema vlasnika.
Strategija je zato predvidjela i zasebnu upravljačku strukturu. Nacionalno vijeće za digitalnu transformaciju osnovano je u veljači 2023. kao strateško tijelo kojim predsjedava predsjednik Vlade. Odluka mu daje zadaće praćenja strateških ciljeva, usklađivanja resornih prioriteta, predlaganja mjera i poticanja međuresorne suradnje. Propisano je i da se Vijeće sastaje po potrebi, ali najmanje jednom u tri mjeseca.
U javno dostupnim službenim objavama do kraja rujna 2026. mogu se pronaći tri numerirane sjednice. Prva je održana 6. lipnja 2023., druga 22. veljače 2024., a treća 6. veljače 2026. Između prve i druge prošao je 261 dan, a između druge i treće 715 dana. Takav javno dokumentirani ritam ne odgovara tromjesečnom ritmu iz Odluke.
Ta činjenica ne dokazuje da između tih datuma nisu održane druge sjednice, neformalni sastanci ili koordinacije koje nisu javno objavljene. Ali stvara jednostavno i provjerljivo pitanje: koliko je sjednica Nacionalnog vijeća stvarno održano, gdje su zapisnici i zaključci te na koji se način Vijeće koristilo za rješavanje međuresornih blokada. To je važnije od samog postojanja tijela na organizacijskoj shemi.
Za upravljanje je važna i podjela strateških i operativnih ovlasti. Već u lipnju 2023. iz odluke o Nacionalnom vijeću uklonjen je dio posebnih zadaća vezanih uz državnu informacijsku infrastrukturu, među njima dio suglasnosti za CDU, tehničke standarde povezivanja na interoperabilnu infrastrukturu i mišljenja o DII projektima. Operativni dio izdvojen je u zasebno Vijeće za državnu informacijsku infrastrukturu.
Takva specijalizacija može rasteretiti strateško tijelo od tehničkih odluka, ali povećava broj mjesta na kojima se odluke moraju uskladiti. Nacionalno vijeće, Vijeće za državnu informacijsku infrastrukturu, operativne radne skupine, tri uprave Ministarstva i resorna tijela na kraju moraju govoriti istim jezikom o prioritetima, standardima, rokovima i novcu.
Upravo je zato važnije pratiti tko ima stvarnu ovlast riješiti spor između dva resora, zaustaviti dupliciranje ili nametnuti zajedničku komponentu nego brojati tijela u organizacijskoj shemi. Više koordinacijskih razina može biti prednost samo ako su odgovornosti i odluke dovoljno jasne da projekt ne ostane između njih.
Potrebu za koordinacijom iz investicijske perspektive naglašava i Filip Olujić iz DataBoxa. Kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Olujić, „Hrvatskoj prije svega nedostaje koordinirana politika koja će podatkovne centre promatrati kao stratešku infrastrukturu, a ne samo kao još jednu vrstu nekretninskog projekta.“ Među konkretnim mjerama predlaže jedinstvenu kontaktnu točku za strateške data-centar i AI projekte, unaprijed određene infrastrukturne zone te nacionalni okvir za nabavu suverenih cloud i AI usluga u javnom sektoru, s obveznim zahtjevima za interoperabilnost, prenosivost podataka i izlaznu strategiju.
Upravo se na velikim NPOO projektima vidi koliko je digitalna transformacija upravljački zahtjevna. Središnji sustav interoperabilnosti, centralni data lake, Centar dijeljenih usluga, mreže državne informacijske infrastrukture, mGrađani, CEZIH i digitalna transformacija Porezne uprave imaju zasebne rokove, proračune, nabave i korisnike. Neki projekti tehnički su završeni prije korisničkog lansiranja, neki su ostvarili cilj prije formalnog roka, a kod nekih je jezgra izgrađena prije nego što su korisnici na nju migrirani.
U toj slici posebno je važno razlikovati „projekt završen“ od „sustav trajno funkcionira“. NPOO može financirati razvoj, migraciju i početnu integraciju, ali nakon njegova završetka ostaju licencije, infrastruktura, sigurnost, podrška, razvoj novih funkcija i ljudi. Strategija je upravo zato upozoravala da digitalni sustavi zahtijevaju iterativno i kontinuirano financiranje, a ne samo jednokratni projektni budžet.
Centar dijeljenih usluga do kraja 2025. ostvario je cilj od 450 novih korisnika, prije roka postavljenog za 2026., dok aktualni sustav ima više od tisuću korisnika. Centralni data lake službeno je završen u lipnju 2026. CEZIH je konsolidiran u državni cloud i radi na primarnoj i sekundarnoj lokaciji. To su konkretni rezultati.
Projekt mreža državne informacijske infrastrukture pokazuje koliko se status velikog projekta može promijeniti između dva izvještajna presjeka. Na kraju 2025. službeno je bilo evidentirano nula od planiranih 100 novih korisnika, uz već izgrađenu jezgrenu mrežu, a plan rada za 2026. postavio je rok spajanja do kraja rujna. U novom odgovoru OIV-a za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info Denis Nikola Kulišić, član Uprave i direktor (CEO) OIV-a, navodi da je cilj sada ostvaren: „Povezivanjem 100 novih korisnika državne informacijske infrastrukture ostvaren je jedan od ključnih pokazatelja NPOO-a Republike Hrvatske.“ Taj odgovor zatvara raniji javni podatkovni jaz, ali i pokazuje zašto stanje projekta treba pratiti kroz vremenske presjeke, a ne kroz jednu staru tablicu.
Isto vrijedi za mGrađani. Formalni cilj 20 integriranih mobilnih usluga bio je vezan uz kraj 2024., dok je platforma javno predstavljena u rujnu 2025. s upravo 20 početnih usluga. Kasnije je broj korisnika snažno rastao. Tehnička prekretnica, formalna verifikacija i korisnički go-live mogu biti različiti datumi, a upravljanje projektom mora biti dovoljno precizno da ih javnost može razlikovati.
Zato je središnje pitanje šestog teksta manje personalno nego što naslov sugerira. Nije dovoljno znati koji ministar, državni tajnik ili ravnatelj ima neku ovlast. Važnije je tko može zaustaviti duplicirani projekt, naložiti korištenje zajedničkog standarda, uskladiti dva resora, promijeniti prioritet financiranja i zatražiti dokaz da je ulaganje smanjilo administrativni teret.
Sličnu odgovornost države prema novim tehnologijama naglašava Marko Dagelić, CEO Datuma. Za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe da država u AI ekosustavu mora istodobno biti strateg, regulator i kupac: definirati prioritete, prilagoditi javnu nabavu inovativnim projektima, ulagati u obrazovanje i stvoriti regulatorni okvir u kojem domaća rješenja mogu prijeći iz pilota u produkciju. Kao jedan od mjerljivih ciljeva do 2030. predlaže najmanje pet produkcijskih AI sustava u javnom sektoru s javno objavljenim KPI-jima koji dokazuju uštedu vremena ili troška.
Iz Hrvatskog Telekoma za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info poručuju da najveći izazov digitalizacije sve rjeđe predstavlja sama dostupnost tehnologije, a sve više transformacija postojećih procesa i razvoj potrebnih kompetencija. Marko Teklić iz A1 Hrvatska isti problem postavlja još šire: bez digitalnih vještina, kontinuirane edukacije korisnika i stručnjaka te razumijevanja sigurnosti i podataka nije moguće u potpunosti iskoristiti infrastrukturu, bez obzira na razinu njezine tehnološke razvijenosti.
Raspodjela financijskih odgovornosti već se vidi u službenim odgovorima. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU za ulaganja iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021.–2027. u digitalizaciju javne uprave upućuje na Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, dok je provedba NPOO-a u nadležnosti Ministarstva financija. Za razdoblje nakon 2027. postoji prijedlog novog europskog višegodišnjeg financijskog okvira za 2028.–2034., ali njegova se pravila i raspodjela sredstava još pregovaraju.
To financijsko pitanje postaje akutno upravo sada. Europska komisija navodi da 39 posto mjera hrvatske mape Digitalnog desetljeća završava do kraja 2026., uz oko 106 milijuna eura javnog proračuna. Istodobno završava glavnina NPOO investicijskog ciklusa. Druga polovica Strategije zato će biti test sposobnosti države da projekte financirane europskim sredstvima pretvori u trajne javne usluge, a ne u sustave čiji razvoj uspori čim završi projektno financiranje.
Formalni odgovor na pitanje iz naslova danas je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, uz Nacionalno vijeće, infrastrukturno vijeće, druga ministarstva i operativne partnere. Stvarni odgovor bit će vidljiv tek po rezultatima: može li netko zaustaviti dupliciranje, nametnuti zajednički standard, preusmjeriti ulaganje prema važnijem projektu i javno pokazati koja je korist ostvarena. Ako takav mehanizam radi, organizacijski naziv je sekundaran. Ako ne radi, promjena institucije sama po sebi neće riješiti silose koje je Strategija već 2022. prepoznala.
* Projekt izrade serijala tekstova pod zajedničkim naslovom „Digitalna Hrvatska na pola puta – Četiri godine provedbe Strategije digitalne Hrvatske 2032.“ objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.
