Što je to „tiho dobivanje otkaza“?

Što je to „tiho dobivanje otkaza“?
DepositPhotos

Situacija "tihog davanja otkaza" pojavila se u centru pažnje s generacijom Z, ali nedavno ga je zasjenio puno problematičnija pod nazivom "tiho dobivanje otkaza". Naravno, dok je kod prvotnog inicijator nezadovoljni zaposlenik, u ovoj drugoj je inicijator poslodavac, ali u oba slučaja ispada negativac.

Dakle, kad zaposlenik "tiho daje otkaz" možemo znati da je nezadovoljan kompanijam te smatra da ona ne brine o svojim zaposlenicima ili ih tretira kao potrošnu robu. I na taj se način trudi dobiti otkaz te sve što ide uz njega, kao otpremnina, preporuka... Zato je bitno ispunjavati zadatke i raditi, samo ne iznad neke donje granice.

To i jest poanta, davati isključivo potreban minimum da bi se posao obavio, bez truda ili motivacije, uz jasnu svijest da ništa ne može promijeniti "status quo". Ukratko, zaposlenik vjeruje da ga se zakida, da ne može napredovati, da ne može dobiti povišicu, da je isključen i da nema budućnost u kompaniji. Često je to istina, ali ne jer netko zaboravlja na zaposlenika nego mu to namjerno radi.

I tu dolazimo do "tihog dobivanja otkaza". Uistinu, poslodavci čine sve za što ih optužuju zaposlenici koji su se odlučili na "tiho davanje otkaza", ali u tome i jest "kvaka". U ovom slučaju oni žele da zaposlenici sami daju otkaz, zato im onemogućavaju napredak, zakidaju ih i drže na marginama.

S obzirom da su poslodavci i organizacije u poziciji moći te su u oba ova slučaja glavni i odgovorni za ponašanje i rezultate zaposlenih, nije krivo što se "tiho dobivanje otkaza" okarakteriziralo kao kukavičluk. No, iznimno je štetno što čak 80 posto američkih zaposlenika tvrdi da je svjedočilo takvom postupku.

U tome i leži odgovor zašto je gotovo 50 posto zaposlenih pripadnika generacije Z u procesu "tihog davanja otkaza"... Vrijeme je za promjene jer na ovaj način nijedna strana nije sretna niti može biti.