OpenAI je nedavno navodno krenuo prema povećim promjenama u poslovanju te se zbog toga počelo nagađati kolika mu je tržišna vrijednost.
Najnoviji razvoj u ovom nastojanju je zaključak velike akcije prikupljanja sredstava koja je osigurala 6,6 milijardi dolara od velikih firmi, uključujući Fidelity, Thrive Capital, Microsoft i Nvidiju. Stoga, procjena je da OpenAI vrijedi oko 157 milijardi dolara, što bi ga postavilo na stoto mjesto najvredniji kompanija svijeta.
Prema globalnim podacima o tržišnoj kapitalizaciji, bio bi odmah iza Siemensa i ispred velikih kompanija kao Goldman Sachs, Sony, Nike, Uber...
Ali, nakon izlaska na burzu, procjena vrijednosti OpenAI-ja mogla bi brzo narasti prema bilijunu dolara, kao što bi mogla i pasti ispod stotinu milijardi dolara - ovisno o tome koliko zamaha AI industrija ima u tom trenutku.
Unatoč otkrivanju visoke procjene vrijednosti, vrijedi istaknuti da je malo vjerojatno da će ulagači uskoro moći trgovati dionicama OpenAI-ja. Prema informacijama, nema naznaka da će tvorci ChatGPT-a provesti inicijalnu javnu ponudu (IPO) u skoroj budućnosti.
Što god se dogodilo, masivno prikupljanje sredstava dogodilo se u trenutku kada sve veći broj korporativnih divova razmatra ulaganja u AI infrastrukturu, a OpenAI navodno planira napustiti neprofitnu poziciju.
Digitalna transformacija države nije klasičan resorni posao. Isti digitalni identitet koriste zdravstvo, porezni sustav i socijalne usluge, isti registri opslužuju više institucija, a interoperabilnost nema smisla ako jedan resor izgradi dobar sustav koji se ne može povezati s drugim. Upravo zato Strategija digitalne Hrvatske iz 2022. naglašava da horizontalna priroda digitalizacije traži snažno središnje upravljanje i odmak od silosnog razvoja.
Digitalni sustavi djeluju nevidljivo dok rade. Građani očekuju da rade mobilne mreže, kartice, bankomati, e-Građani, bolnički sustavi, javni registri i poslovne aplikacije. No svaka od tih usluga ovisi o električnoj energiji, telekomunikacijama, podatkovnim centrima, dobavljačima i ljudima koji mogu intervenirati u krizi. Ovaj tekst zato polazi od četiri scenarija: nestanka struje, velikog kibernetičkog napada, prekida clouda i prekida telekomunikacija.
Kada se govori o europskim predvodnicima digitalne države, Danska i Estonija gotovo se automatski pojavljuju kao primjeri. No njihova je vrijednost za Hrvatsku upravo u tome što nisu izgradile isti model. Estonija je poznata po snažno integriranoj digitalnoj arhitekturi, digitalnom identitetu i razmjeni podataka, dok Danska pokazuje kako dugotrajna političko-administrativna koordinacija svih razina vlasti može stvoriti javne usluge koje građani gotovo univerzalno koriste.
