Equinix grije Milano

Equinix i talijanski energetski operator A2A dogovorili su projekt korištenja otpadne topline iz data-center kampusa u Settimo Milaneseu za daljinsko grijanje Milana. Specijalizirani data-center mediji navode da će sustav uključivati četiri toplinske pumpe ukupne snage 72 MW, dva spremnika topline kapaciteta 6.000 kubičnih metara te novu infrastrukturu za prijenos toplinske energije prema gradskoj mreži. Po završetku projekta očekuje se iskorištavanje oko 225 GWh otpadne topline godišnje, dovoljno za grijanje više od 21.000 kućanstava, uz povećanje količine dekarbonizirane topline u milanskoj mreži daljinskog grijanja za oko 20 posto. Istodobno bi se izbjegle i značajne emisije CO₂, dok će A2A proširiti mrežu grijanja kako bi se toplina iz data-centra mogla distribuirati od središta grada do rubnih dijelova Milana.

Ova vijest pokazuje kako se razgovor o data centrima u Europi mijenja. Pitanje više nije samo koliko energije troše i kakav im je PUE, nego mogu li se integrirati u urbane energetske sustave, smanjiti gubitke energije i postati aktivni dio lokalne infrastrukture. Otpadna toplina, koja se još donedavno smatrala neizbježnim nusproizvodom rada poslužitelja, sve više postaje vrijedan energetski resurs, osobito u gradovima koji već imaju razvijene sustave daljinskog grijanja.

Projekt u Milanu pritom nije izoliran slučaj, nego dio šireg europskog trenda. Veliki operateri poput Equinixa već provode ili razvijaju slične sustave u nordijskim zemljama, Francuskoj i Kanadi, gdje se toplina iz podatkovnih centara koristi za grijanje stambenih naselja, poslovnih objekata i javnih ustanova. Razlika je u tome što milanski projekt spada među najveće takve inicijative u južnoj Europi te pokazuje da iskorištavanje otpadne topline više nije rezervirano samo za zemlje s dugom tradicijom daljinskog grijanja.

Posebno je zanimljivo što ovaj projekt dolazi u trenutku kada europske države pokušavaju uskladiti ubrzanu izgradnju AI infrastrukture s ciljevima dekarbonizacije. Razvoj generativne umjetne inteligencije i novih GPU klastera značajno povećava energetsku potrošnju podatkovnih centara, zbog čega regulatori i lokalne zajednice sve češće traže da takve investicije donesu i izravnu korist okolini. Upravo zato mogućnost povrata toplinske energije postaje jedan od važnih elemenata održivosti novih data-centara, uz korištenje obnovljivih izvora energije, učinkovitije hlađenje i smanjenje potrošnje vode.

Sve više europskih gradova zato u postupcima planiranja novih podatkovnih centara razmatra ne samo priključak na elektroenergetsku mrežu nego i mogućnost povezivanja s toplinskom infrastrukturom. U praksi to znači da će lokacija budućih AI kampusa sve više ovisiti o blizini postojećih mreža daljinskog grijanja, velikih bolničkih kompleksa, sveučilišnih kampusa, industrijskih zona ili novih stambenih naselja koja mogu iskoristiti višak toplinske energije.

Za hrvatske gradove ova tema otvara vrlo konkretno pitanje pri planiranju novih data-center lokacija. Hrvatska još nema razvijenu praksu iskorištavanja otpadne topline iz podatkovnih centara, ali Zagreb, Osijek, Sisak i još nekoliko gradova raspolažu sustavima centralnog grijanja koji bi dugoročno mogli postati partneri budućim digitalnim kampusima. Takav pristup mogao bi povećati prihvatljivost velikih investicija, osobito u vrijeme kada elektroenergetska mreža postaje ograničavajući čimbenik za nove AI projekte.

Istodobno se mijenjaju i kriteriji prema kojima će se procjenjivati održivost podatkovnih centara. PUE će i dalje ostati važan pokazatelj energetske učinkovitosti, ali investitori će sve češće morati dokazivati koliko energije vraćaju lokalnoj zajednici, koliko smanjuju emisije te kakvu ukupnu društvenu korist stvaraju. Drugim riječima, data-centar budućnosti neće se promatrati samo kao veliki potrošač električne energije, nego kao sastavni dio urbane energetske infrastrukture koji istodobno podržava digitalizaciju, dekarbonizaciju i otpornost gradova.