Najava da AWS razmatra prodaju vlastitih čipova u rack konfiguracijama, uz poruku da je dio AI kapaciteta praktički rasprodan, pokazuje koliko se hyperscale model mijenja pod pritiskom generativne umjetne inteligencije. Nije više dovoljno imati cloud; važno je koliko imaš vlastitog silicija i kako ga možeš komercijalno upakirati.
The Register piše da AWS razmatra snažniju komercijalizaciju vlastitih čipova i da je potražnja za AI kapacitetom izrazito velika. Tema se naslanja i na širu poruku iz godišnjeg pisma Andyja Jassyja o snažnoj monetizaciji AI-ja unutar AWS-a. To pokazuje da vlastiti silicij prelazi iz interne optimizacije u potencijalni tržišni proizvod više razine. Kada hyperscaler vlastite procesore i akceleratore počne promatrati i kao zaseban komercijalni sloj, to znači da cloud industrija ulazi u novu fazu vertikalne integracije. Tada se diferencijacija ne temelji samo na podatkovnim centrima i API-jima, nego na tome tko kontrolira što veći dio tehnološkog stoga, od čipa i mreže do platforme i aplikativne usluge.
Ovakve objave pokazuju da se tržište AI-ja seli iz faze prezentacija i modela u fazu teške operativne ekonomije. Računaju se megavati, rokovi isporuke, ugovoreni kapacitet i cijena računalnog sata. Tko osigura compute ranije, dobiva i bolju pregovaračku poziciju prema klijentima te veću fleksibilnost u lansiranju novih usluga. To je razlog zbog kojeg investitori i tržište danas puno pažljivije gledaju infrastrukturne objave nego same demo prikaze modela.
U AI infrastrukturi najveći se pomak događa ondje gdje tržište iz pilota prelazi u dugoročno kapacitiranje. To znači višegodišnje ugovore, zaključavanje energije, vlastitog silicija ili mrežne opreme te planiranje kapaciteta nekoliko kvartala ili godina unaprijed. U takvom okruženju pobjeđuju oni koji mogu spojiti novac, infrastrukturu, operativnu disciplinu i predvidivost isporuke. Sama kvaliteta modela tu je važna, ali više nije jedina presudna varijabla.
Konkurencija je u ovom sloju brutalna jer se više ne natječu samo modelari i cloud igrači, nego i operateri podatkovnih centara, proizvođači čipova, energetski partneri i financijski investitori. Svaki novi ugovor, nova regija ili novi kampus smanjuje slobodan prostor na tržištu i povećava pritisak na one koji kasne s infrastrukturnim odlukama.
Za europske kupce i partnere to znači da će odluka o cloud dobavljaču sve više biti i odluka o ovisnosti o njegovom hardverskom ekosustavu. Hrvatskim tvrtkama i javnom sektoru to je važno pratiti jer dugoročno utječe na cijenu, portabilnost radnih opterećenja i realnu pregovaračku moć prema velikim pružateljima. Iz uredničke perspektive ova tema ima potencijal i za brzu vijest i za širu analizu, jer iza same objave stoji dublja promjena tržišne logike. U svim ovim slučajevima važno je razlikovati jednokratnu naslovnu buku od signala koji govori da se mijenjaju investicijski prioriteti, konkurentski odnosi ili regulatorni okvir.
Sljedećih mjeseci treba pratiti dvije stvari: koliko brzo će najavljeni kapacitet doista doći online i hoće li cijene računalnog kapaciteta ostati na razinama koje kupcima omogućuju održivu monetizaciju AI usluga. Upravo se na tom spoju obećanja i operativne izvedbe odlučuje tko će od aktualnog AI vala napraviti stvarni biznis.
Digitalni sustavi djeluju nevidljivo dok rade. Građani očekuju da rade mobilne mreže, kartice, bankomati, e-Građani, bolnički sustavi, javni registri i poslovne aplikacije. No svaka od tih usluga ovisi o električnoj energiji, telekomunikacijama, podatkovnim centrima, dobavljačima i ljudima koji mogu intervenirati u krizi. Ovaj tekst zato polazi od četiri scenarija: nestanka struje, velikog kibernetičkog napada, prekida clouda i prekida telekomunikacija.
Kada se govori o europskim predvodnicima digitalne države, Danska i Estonija gotovo se automatski pojavljuju kao primjeri. No njihova je vrijednost za Hrvatsku upravo u tome što nisu izgradile isti model. Estonija je poznata po snažno integriranoj digitalnoj arhitekturi, digitalnom identitetu i razmjeni podataka, dok Danska pokazuje kako dugotrajna političko-administrativna koordinacija svih razina vlasti može stvoriti javne usluge koje građani gotovo univerzalno koriste.
Prema podacima Tenderi.hr ukupna procijenjena vrijednost tendera za koje je objavljen sklopljeni ugovor za kolovoz 2026. godine iznosi 204,21 milijuna eura što je snažan pad od 33,87 posto u odnosu na isti mejsec prethodne godine.
