U zadnje vrijeme jedna od glavnih mantri u poslovnim ali i političkim krugovima u Hrvatskoj su očekivanja sredstava iz fondova EU. To je apsolutno jasno, budući da su domaći izvori prihoda za dobar dio (ne samo) ICT kompanija presahnuli na mali dio nekadašnjih iznosa pa se u ovome vidi svojevrstan spas. Dakle, potrebu razumijem, ali se istovremeno pomalo i loše osjećam zbog svega toga.
Naime, dovoljno sam star da se sjećam kojim se očima u bivšoj zajedničkoj državi gledalo one republike i pokrajine koje su se financirale iz „fonda za nerazvijene“. Bili su to „pasivni krajevi“, spori i neobrazovani, gotovo kao neki nametnici i teret. Hrvatska je bila jedna od razvijenijih i nije nam drago bilo izdvajati za te „jadne“, koji ne mogu sebe uzdržavati. A sada smo mi u istoj takvoj poziciji, da se veselimo sredstvima za nerazvijene. Tužno.
Nadalje, sjetimo se Grčke prije koju godinu. Kad je kod njih puklo, EU je priskočila spašavati što se spasiti da, pumpati silan novac u fondove za pomoć. Uspješnije i razvijenije nacije poput Njemačke odmah su krenule prebrojavati koliko dana godišnjeg koriste Grci, kolike su im porodiljne naknade, penzije... naširoko su se postavljala pitanja koja su ciljala u pravcu zašto Grci ne podnesu malo jače teret svoje krize, umjesto da ih spašavaju recimo Slovaci koji generalno imaju upola niži životni standard od njih. I ta pitanja su postavljana s pravom. Postavljat će se i nama, dokle god tražimo od nekog da nam pomaže vlastitim ili zajedničkim sredstvima.
Ima li načina da se na neki drugi način sudjeluje u toj „zajedničkoj blagajni“, da ne budemo u inferiornom položaju u odnosu na ostale (na prvom mjestu „stare“) članice, već da partnerski, rame uz rame s njima, koristimo budžete Europe?
„Horizon 2020“ je najveći inovacijski i istraživački projekt ikad u EU i ima ukupan budžet od 80 milijardi eura. Cilj mu je učiniti da Europa postane konkurentnija na svjetskom tržištu kroz razvoj tehnološke izvrsnosti, a sve to kroz financiranje razvojnih projekata koji će često uključivati i suradnju javih i privatnih kompanija. Ne postoje ograničenja u tome koja se institucija u Horizon može uključiti, jedini je kriterij dobar projekt koji vodi u pravcu zajedničkog cilja.
Područja koja Horizon cilja je čak dvadeset i dva, što uključuje od poljoprivrede, biotehnologije, preko zdravlja i prehrane pa sve do svemirskog programa. Praktički je nemoguće ne pronaći sebe u popisu tema koje se obrađuju.
Prijava za sredstva se odrađuje tako da se prvo podnese zahtjev za sudjelovanje kroz portal pripremljen za tu svrhu. Svaki nositelj projekta mora nužno imati bar tri partnerske kompanije, a može i oformiti savjetodavni tim koji će ga podržavati tijekom projekta svojim idejama i korektivnim prijedlozima. Naravno, pojedina područja imaju neke svoje vremenske okvire i zahtjevi se podnose prije nego se dostigne krajnji rok za neko od područja. Nakon što je zahtjev podnesen, tim eksperata će odabrati projekte koji po njihovom mišljenju imaju najveću priliku za uspjeh ili najviše doprinose cilju. Ako se projekt ocjeni perspektivnim u okviru budžeta i rokova, potpisuje se sporazum i sredstva se doznačuju.
Da ovo sve skupa nije neka „magla“, to jest da spomenuta sredstva zaista postoje i mogu se dobiti, govori činjenica da iz prve ruke znam za ICT projekt kojem je dodijeljeno maksimalno do osam milijuna eura na rok od tri i pol godine, a koji mora završiti pilotom tehničkog rješenja.
Nisam uočio da u Hrvatskoj postoji velika jagma za sudjelovanjem na Horizon 2020. S druge strane, busamo se kako su naši istraživači pametni i sposobni, samo nemamo uvjeta kao što su u nekim drugim zemljama. Činjenica da sada na stolu stoji 80 milijardi eura i čeka naše pametne istraživače, ali mi se nismo svim silama bacili na njih, govori mi da i nismo baš tako pametni kao što mislimo o sebi.
Dakle, vraćam se na pitanje s početka: hoćemo li i dalje moliti za milostinju s europskog stola, ili ćemo stati rame uz rame s kolegama iz drugih zemalja Europe i baciti se na razvojni posao za koji su sredstva već osigurana?
* O autoru: Goran Đoreski, predsjednik uprave Altus informacijske tehnologije d.o.o.
