Pozitivno negativni ROI: Kako su nam računala došla glave

Pozitivno negativni ROI: Kako su nam računala došla glave

Foto: Dražen Tomić

Ako ste već čitali moje kolumne, znate da se najbolje nadahnjujem dnevnim događanjima koje pročitam ili ne daj bože, iskusim na vlastitoj koži. Ova kolumna srećom pripada ovoj prvoj kategoriji, no koliko je sretna za inspiraciju toliko je buduće navedeno događanje poraz razmišljanja i promišljanja, a pobjeda ... zaključite sami koga i čega.

Dakle, Večernji list od 19. ožujka na stranici 23 donosi super kompliciranu vijest pod naslovom "Ono što im Porezna naplati, Grad će roditeljima vratiti" i još više suludi podnaslov "NAPREDAK: Sustav je informatiziran pa je počela primjena zakona iz 1996. i naplata pristojbi". Odnosno ukratko, za potvrdu o dohotku a glede ostvarivanja prava na subvencioniranu cijenu vrtića morat ćete odvojiti najmanje 40 kn po djetetu, a kako vam treba i potvrda o prebivalištu (a i ona se naplaćuje) a i još koji papir ("koji" shvatite vrlo uvjetno, treba vam desetak i više papira), ukupna cijena potvrda diže se na 144 kune.

Ako stvarno pročitate članak, vidjet ćete da se pristojbe plaćaju tek od ove godine, a razlog je - nadam se da sjedite - uvođenje informatičkog sustava. Ponovit ću pojednostavljeno: do sada se nije naplaćivalo, a sada smo uveli kompjutere u državu i sad ćete svi platiti. Pozitivan ROI za državu, negativan ROI za građanina.

Matematički je ovo jednostavno razumjeti, ali s pozicije nekoga tko dvadesetak godina radi u informatičkoj industriji (a ima vas takvih veći broj), ovo mi zvuči kao salto mortale za cijelu industriju.  Uvodimo računala kako bi mogli više naplaćivati? Možda sam ja tih istih 20 godina prespavao u nekakvog paralelnom svemiru u kojemu smo cijelo vrijeme razgovarali o tome kako uz pomoć računala smanjiti troškove, povećati produktivnost (kako bi mogli smanjiti trošak, naravno), kreirati nove vrijednosti (koje smanjuju trošak jer zamjenjuju stare, sada zastarjele) i slično.

Morate priznati da vam ovo zvuči smiješno: kreirali smo državu (onako općenito, kao građani), stvorili birokraciju, da bi nam bilo lakše, plaćamo najveći porez i prirez na svijetu (ili smo tu negdje) i na kraju dobijemo: postojanje aparata. A sad, ako bi upotrijebili aparat (dakle, potvrda) onda moramo platiti svako moguću transakciju jer eto, onome koji ne treba, ne treba niti plaćati. A onaj koji treba, neka plati, kad već koristi državu.

Druga strana je informatizacija: uvođenje računala da bi plaćali više. Ako je to bio razlog, ja ne da sam fulao ceo fudbal nego sam promašio svoj životni poziv i bolje mi je otići u ... (da sad nekoga ne uvrijedim). Kako što sam naveo u naslovu, vjerojatno Porezna uprava ovo vidi kao pozitivni ROI (return on investment), mada ćemo u komunikaciji slušati o "ispunjavanju zakona". Građanin ovo naravno vidi kao izraziti negativni ROI - da bi spasio 600 kn mjesečno, 144 kune mu izgledaju kao nužni trošak o kojem bolje ne pitati previše. Ali, zašto uopće 144 kune? Zašto i 1 kuna? Koliko je zapravo previše? Da vam pomognem: previše je bilo koliko.

Naime, potvrda se predaje u vrtić. Vrtić na osnovu toga radi oslobađanje (subvencioniranje ) troška. A činjenica da jednostavni upis u bazu podataka OIBa građanina mogao odgovoriti na sva pitanja, drugi je žalosni par rukava. Za cijenu "informatizacije" Porezna je vrlo lako mogla otvoriti servis (koji bi recimo mogao raditi na principu fiskalizacije i time garantirati za točnost podataka) koji bi vratio "IZNAD / ISPOD" za određeni OIB i pri tome prikačio kontrolne brojeve kao kod fiskalizacije. Ili nekako drugačije, vjerujem da cijela gomila vas ima dobre ideje oko toga kako to izvesti. Ali bitno, ovakav tip usluge građanina košta 0 kuna. Jer, bay the way, nitko od njega to ne bi ni tražio.

Znam da Ministarstvo uprave radi na povezivanju baza. Znam da se svašta najavljuje (i to baš za grad Zagreb) do kraja 2013. godine. Ajde da malo ja pomognem ovdje.

1. KAD MISLITE O "INFORMATIZACIJI", MISLITE I NA GRAĐANE. Dakle, koliko će vaš korak uštedjeti građaninu. Ne koliko će ga koštati, ne koliko će iskomplicirati život, ne... Mada mi se ponekad čini da bi bio sretan da netko misli i o ovim "ne" pitanjima. Danas je ušteda građanima imperativ broj 1 a ne uvođenje novih 40 kuna pristojbe samo zato što smo kupili računala.

2. INFORMATIZACIJA MORA BITI PROTUTEŽA FINANCIJAMA.  Znam da ovo zvuči čudno, ali... zadatak ministarstva financija je da skupi što više novca. Zadatak "ministarstva informatike" je da ga optimizira. I pojednostavi za građane. Više informatike. Manje parafiskalnih i ostalih nameta. Informatika bi trebala uzeti SVE PROCESE u državi koji za državu kreiraju novce i razmisliti o tome kako informatikom smanjiti taj iznos. Dakle, 40 kuna za jednu potvrdu? Ako je i uračunat papir i rad birokracije, previše je. Ili, prevedeno 7 EUR za minutu rada? Preskupo čak i u upotrebu za privatni sektor.

3. BUDIMO DOSLJEDNI U JEDNOSTAVNOSTI. Ako već plaćamo nešto, probajte ponderirati davanja tako da bude što manje iznimki. Da se što manje komplicira poslovni proces kako bi informatičari mogli graditi jednostavnija rješenja. Koliko samo "iznimaka" u procesima i pravilima imamo? A koliko tek nedosljednosti? Uzmemo li opet vrtiće za primjer, nismo smislili što s ljudima koji su prošlu godinu imali odlične plaće, a ove dobili otkaz. Ili s onima koji su ... Što god da uzmem, sustav to ne može sažvakati nego mora raditi "iznimku". Na zadovoljstvo onih koji će "iznimku" programirati.

I na kraju, totalnoj zbrci pridonosi grad Zagreb, koji izjavljuje "ako je nova praksa uvedena samo zbog Zagreba, grad će sugrađanima refundirati tih 40 kuna". E pa sad... Ajmo sad refundirati sve. I prometnu. I putovnicu. I osobnu. I ono čudo što grad dijeli za 3.-će dijete... I ... Ubacite sami što vam se odgovara i što ste već morali platiti ove godine. Rekao bih, opet zamjena problema i rješenja.

 

*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj pošti ratko.mutavdzic@projektura.org.

Još iz kategorije

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

03.07.2020. komentiraj

Svijet ima 10 godina za riješiti svoje hitne izazove ili će biti prekasno. U svojoj novoj knjizi „DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja (4. kolovoza 2020.; Berret-Koehler), Blair Sheppard objašnjava zašto je taj vremenski okvir tako presudan, koji su najhitniji izazovi i ključni elementi rješenja.

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

25.06.2020. komentiraj

Kako funkcioniraju tržišta Srednje Europe? Poslovni stručnjak Andreas Schwabe, viši ekonomist u Raiffeisen Bank International AG (RBI) i diplomant MBA programa Global Executive na poslovnoj školi WU Executive Academy, analizirao je utjecaj koronavirus krize na regiju CEE s posebnim fokusom na ekonomije Hrvatske, Rusije, Rumunjske i Bugarske.

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

24.06.2020. komentiraj

Rad na daljinu postao je potreba kao nikad prije u trenucima pandemije koronavirusa pa su se zaposlenici morali prilagođavati, što je podrazumijevalo nabavku ključnih “alata” za kvalitetan rad. A jedan od njih za neke je svakako printer.